Lako vole Bušmani, a kako Saudijci, kako ljudi u tradicionalnim poligamnim vezama, a kako oni u modernim poliamornim, je li nam ljubav urođena ili naučena, jesmo li prirodno monogamni ili nismo, sve je to proučavao Davor Rostuhar - gost RTL Direkta.
Napisao si knjigu Ljubav oko svijeta, pa ste napravili film Ljubav oko svijeta, a evo sad si stigao iz Lisinskog, gdje si održao predavanje o Ljubavi. Ljude zanima ljubav.
"Koliko bili cinični i koliko god nam na živce išla sladunjava strana ljubavi - to je jedna bitna tema i svima nam je dosta visoko na hijerarhiji vrijednosti. Po tome da je mala dvorana u Lisinskom bila rasprodana. Ispričao sam tu priču na treći način koja je imala svjetsku premijeru u Cambridgeu", kazao je Rostuhar pa dodao da se bojao da bi moglo biti zasićenja pošto priča priču već dvije godine.
Rostuhar je proučavanju ljubavi posvetio nekoliko godina svog života. Razgovarao s parovima po cijelom svijetu, razgovarao sa znanstvenicima. Napravio film, napisao knjigu. Na pitanje je li na kraju svega malo pametniji oko svega ili je ljubav i dalje misterij, odgovara:
"Super mi je kako me ponekad smatraju u nekim kontekstima stručnjakom za ljubav, ali ne smatram se tako. Prije svega sam pripovjedač, kroz razne medije sam dokumentirao kakve sve vrste ljubavi postoje u svijetu i uobličio sam zajedno sa suprugom u nekoliko raznih formi i pustio ljudima da donose svoje zaključke", kazao je Rostuhar.
Na pitanje postoji li nešto što je isto plemenu u Africi i lezbijkama u Iranu, odgovara:
"Ono što je sigurno i dokazano i Helen Fischer kaže da ljubav traje tri godine. To je dugo istraživanje koje je krenulo od nje. Dokazala je da je ljubav univerzalna. To znači da svi ljudi bez obzira na kulturu u kojoj se rode imaju moždanu kemiju koja im omogućuje da se zaljube i ludo vole, ali isto tako ovisno o tome u kojoj kulturi se rode- to određuje kako će izgledati njihov odnos. Poneki primjeri mogu biti u opreci jedni s durgima. U nekoj kulturi je posve prihvatljivo da roditelji ili stranci određuju s kime ćemo provesti život, u nekim kulturama je to potpuno neprihvatljivo. U nekim kulturama je sasvim okej i da seksualno i emotivno dijelimo partnere s drugim ljudima, u nekim drugim kulturama je to potpuno neprihvatljivo. Bogatstvo raznolikosti našeg čovječanstvo je nevjerojatno", kazao je.
Na pitanje zašto su ugovoreni brakovi čvršći od onih sklopljenih iz ljubavi, odgovorio je:
"Statistički su uspješniji. Ali, moramo imati na umu da su ugovoreni brakovi uglavnom vezani uz tradicionalnija društva. Iako smo u Indiji pričali s ljudima koji su visokoeducirani i imali su iskustva veza u adolescenciji, na fakulteti, seksualna iskustva i intimu, ali za izbor bračnog partnera više vjeruju roditeljima nego svom srcu. Unatoč tome, kad uspoređujemo ugovorene brakove s našima izgleda naizgled oprečno, ali i jedni i drugi na jednake načine volimo. Samo što mi krećemo s velikim intenzitetom koji s vremenom blijedi, a oni kreću iz nule, ali polako grade ljubav. Dolaze do istih emocija, do lučenja dopamina, serotonina i oksitocina jednako u svim kulturama", objasnio je Rostuhar.
Na pitanje je li čovjek monogaman, poligaman ili serijski monogaman. Ima li univerzalnog odgovora?
"Ako gledamo znanstveno, kako smo evoluirali kao lovci sakupljači milijun godina otkad smo se odvojili od majmuna do danas-stvarali smo moždanu kemiju evoluirajući kao lovci sakupljači. Oni su serijski monogamni. Mi se u zapadnoj kulturi vraćamo na načine života kao što su živjeli lovci sakupljači. Sve proizlazi iz odnosa moći između muškaraca i žene. Oni uvelike utječu na karakter odnosa. Živjeli su egalitarnim društvima, bili su jednaki. Kasnije se tek rodio patrijarhat i sve današnje kulture su veće ili manja nijansa patrijarhata. Mi se danas u modernim društvima vraćamo u egalitarni sustav koji su imali lovci sakupljači i tu smo opet jednaki", zaključio je Rostuhar.
