Pomoć ženama, nasilje, žene na listama. Sve su to teme o kojima je u RTL Direktu govorila Sanja Sarnvka, jedna od osnivačica Zaklade Solidarna, aktivistkinja, ali i Zagrepčanka godine.
Zaklada Solidarna pokrenula je kampanju Fonda za žene "Život ima cijenu". U iduća tri mjeseca žele skupiti 50 000 eura. Lani ste na isti način pomogli 91 ženi i 120 djece. Kako im je novac pomogao?
"Mi imamo jedno vijeće koje odlučuje i razmatra njihove zahtjeve i molbe i onda gledamo na koji način im možemo najbolje pomoći. U principu, jako često je to pokrivanje stanarine. Budući da su sredstva ograničena - donijeli smo odluku da bi tri mjeseca bilo neko razumno razdoblje u kojem se mogu barem temeljno snaći, potražiti neki posao i same nastaviti plaćati. S druge strane, nekima plaćamo životne troškove. Neke, ako imaju više djece, čak i ako rade - ne mogu ih prehraniti. Vrlo često nam je spona da nas zovu sigurne kuće. Žene imaju dozvolu da mogu provesti šest mjeseci u sigurnoj kući, ako je zbilja izuzetna situacija onda godinu dana. Nakon toga kamo? Onda nas iz sigurne kuće obavijeste i napišu situaciju žene i imaju papire. Nama je onda puno lakši posao jer znamo da ta obitelj, manja za nasilnika, treba nekakvu podršku. Maksimum koji jedna osoba može dobiti je dvije tisuće eura, a iznimku radimo kada ima dosta dugih sudskih procesa i idemo do tri tisuće eura. Pomagali smo odvjetnici vezano za silovanja koje je izazvalo inicijativu 'Spasi me'. Počeli smo s novcima prikupljenima u toj inicijativi pa smo shvatili da moramo proširiti i ustabiliti priču"
Puno puta ste rekli da u Hrvatskoj sustav ima više razumijevanja za nasilnike nego za žrtve, je li se u tom smislu išta promijenilo?
"Ne dovoljno. Stalno se pitamo kako je to moguće. Očito postoje neke druge sile i edukacije… Imamo sada slučaj žene koju žele strpati u zatvor na šest mjeseci strpati u zatvor u kojem je već i bila. Muškarac ju je tužio da mu otuđuje sina - koji je već punoljetan. Sin je već punoljetan i ne želi živjeti s njim, kaže da ga je zlostavljao to razdoblje koje je bio kod njega. Ali, kćeri ga nisu zanimale. Našem sustavu je to normalno, da je htio sina, ali nije htio kćeri. Ima slučajeva u kojima kažete: Čekaj, jesam li ja luda ili netko drugi stvarno ne zna raditi svoj posao ili radi zlo ljudima"
Čestitam vam što ste proglašeni Zagrepčankom godine. Svidjelo mi se što Vam je gradonačelnik rekao da je vaš doprinos afirmaciji ženskih prava nemjerljiv. Što je po Vašem mišljenju stvar koju hitno i bez odgode moramo promijeniti?
"Jako puno glava u ovoj državi. Mislim da jedna politička stranka izađe i stavi jedan od prioriteta da će deratificirati Istanbulsku konvenciju - meni to sliči: O čemu se radi tu. Nismo je ni pošteno počeli provoditi… Što je meni najtragičnije je da će biti žena koje će ih podržati i glasati za njih. Trebalo bi kao u Ateni kada su žene odbijale spavati s muževima dok ne prekinu rat. Tako bi kod nas žene trebale reći da obustavljaju poslove dok ih ne počnu poštovati"
Kako komentirate da HDZ ima nula nositeljica lista?
"Mislim da je kod njih ratificirana Istanbulska konvencija da bi gospođa Pejčinović mogla postati glavna tajnica jer je to glavni dokument Vijeća Europe. Sada idemo s femicidom jer se treba lex AP progurati. Za glasanje, HDZ, koji istovremeno priča u Saboru da želi zaštititi žene, bježi sa sjednice da ne bi morali za mene dignuti ruku. Ne mogu si dopustiti da za mene glasaju, a opet im je malo neugodno da glasaju protiv jer nemaju baš neki argument…"
Nagradu ste dobili na Osmi Mart, kada je u Zagrebu održan i dosta zapažen Marš žena. Mnogima kao da nije jasno zašto je važno da su žene marširale.
"Bilo je mislim oko deset tisuća ljudi, stajala sam i sa Ženskom mrežom ujutro. Divno je da više ljudi razumije da nismo ravnopravne, da to nije dobro, da progledaju. Ja uvijek kažem ako ništa drugo ne razumiju, onda pokazatelji govore o tome da je u državama u kojima je veća razina ravnopravnosti - ta je zemlja i ekonomski uspješnija. Patrijarhat tlači i muškarce jer traži od njih određeni način ponašanja i onda muškarci koji se ne uklapaju u taj stereotip isto pate. Zašto ne bismo zajedno radili na tome da nam bude dobro, da ne budemo međusobno nasilni, da gradimo ovu državu, činimo je bogatijom i sretnijom nego da smo stalno u nekakvim sukobima i da ima toliko nasilja"
