Bilo je to prije 15 godina kada je ona hrabro u tradicionalnoj Hrvatskoj priznala da je rođena kao muškarac, ali osjeća se kao žena. Kada je promijenila spol, u vrijeme kada je transrodnost bila tabu tema, susrela se s mržnjom i osudom, pa je odselila u Sloveniju.

Ali Salome se vratila. Iznenada Salome zove se stand up cabaret koji je poznata umjetnica u Sloveniji odigrala 130 puta. Predstavu je u Hrvatskoj izvela na rodnom Rabu prije desetak dana, a za mjesec dana duhovitu priču o njezinom životu premijerno će vidjeti i zagrebačka publika. Gošća RTL Direkta kod Mojmire Pastorčić je Salome.

Humor, predrasude, transrodnost - puno je tema za tvoj stand up. Jugoslavenka i još k tome transrodna, dosta hrabro...

Da, pa moraš biti hrabar, pa svi mi moramo biti hrabri u svojim životu.

Dugo nisi bila, ako se ne varam, na televiziji.

Prije sam stalno bila u hrvatskim medijima, ali 15 godina sigurno me nije bilo na hrvatskoj televiziji.

Iznenada Salome, vidjeli smo sad malo isječke. Kakva je to predstava? Dosta osobna se čini. Već i ime igra riječi 'Iznenada Salome'.

Nenad je bilo moje muško ime. Tu se odmah vidi da ide priča o mojem životu. Unutra imam sve – od ranog djetinjstva do mladosti, vojske i dejtova. Mora i biti malo seksa u predstavi, da je zanimljivo.

Kakve su bile reakcije?

To me jako zanima. Sigurno je različito igrati tu predstavu u Rabu, gdje sam rođena, gdje sam odrastala, nego u Sloveniji. Ja u Sloveniji imam svoju široku publiku. Bila sam u MasterChefu Slovenija, gdje sam postigla treće mjesto. Tu sam dobila čak i ovu stariju publiku – mame, bake.

Znala sam da ću jednog dana nastupati na Rabu, nisam znala kad. Jako sam bila sretna jer su me već dvije godine zvali, otkako sam počela raditi predstavu u Sloveniji, da dođem na Rab. To mi je bilo stvarno u čast da su se sjetili mene pozvati.

Završila sam i napravila 131. predstavu u Sloveniji i rekla: Evo sad idem na Rab, svoj Rab, tamo gdje je sve počelo.

Tamo gdje je sve počelo - rekla si da te ranije nisu baš najbolje primili?

Kao dijete sam slušala toliko ružnih riječi i iza leđa. Bila sam sve, samo ne čovjek. U ono vrijeme, ne osuđujem nikoga na otoku Rabu, oni nisu znali drugačije. To je bilo takvo vrijeme. Nažalost, još danas ljudi žive s tim ‘što će reći susjed’. Ja se nisam nikad skrivala, htjela sam živjeti svoj život. To nije grijeh, živjeti svoju istinu.

Jako su me lijepo primili, moram reći. Došle su sve moje generacije iz škole, prijateljice iz škole. Kad su gledale predstavu, jedna je čak i plakala. Toliko mi je plakala i rekla: Toliko sam sretna da si se vratila. To je jako lijepo, vratiti se.

ZA NET.HR /

Salome o ljubavi, teškim trenucima i životu izvan Hrvatske: 'Nije lako biti trans osoba'

Već sam spomenula, prije 16 godina, kada si javno rekla: 'Rođena sam kao muškarac, ali sad sam žena, promijenila sam spol'. To je bilo doba kad se u Hrvatskoj o tome gotovo ništa nije znalo.

Da, transrodnost se tada uopće nije spominjala. Moraš biti jako hrabar za to, ali ja sam živjela samo svoj život. Zašto bi se ljudi sramili onoga što osjećaju, što osjeća njihova duša, što želi njihovo srce? Mi moramo živjeti sebe. Ne ono što društvo ili roditelji žele, nego ono što ti osjetiš. I onda je čovjek sretan.

Koji je onda bio razlog odlaska u Sloveniju? Ovdje nije bila dobra klima?

Nije ni u Sloveniji tada bila dobra klima. Nigdje nije bila. Ali tamo je postojao klub K4, gdje sam mogla raditi drag showove, kao kraljica preoblačenja.

Ja bih rekla, ti si bila prva drag queen u Hrvatskoj.

I u Sloveniji. Na ovim prostorima. Jednostavno sam imala mogućnost raditi ono što osjećam. U Hrvatskoj tada nije bilo takvih prostora.

Je li Slovenija tolerantnija od Hrvatske?

Moram reći da jest. Hrvatska je konzervativnija, vjerojatno zbog vjere i crkve. Ali ja uvijek kažem – ja isto idem u crkvu, molim se Bogu kao svi drugi. I moj Bog voli sve ljude. Bog nas uči da volimo, da poštujemo jedni druge i da si pomažemo, a ne da mrzimo.

GOVORILI JOJ DA JE BOLESNA /

Ona je prva Hrvatica koja je priznala promjenu spola: Nekada Nenad, danas Salome

Kad dođeš danas u Hrvatsku, osjećaš li da su se stvari promijenile? Jesu li ljudi prihvatili LGBT osobe?

Znate kako, uvijek nađu neku manjinu koju upotrijebe za plašenje svojih ljudi koji će dati glas kad zatreba. Nekad su to bili gej ljudi, sada smo mi trans osobe na redu. A ja ne znam zašto se plašiti. Mi ne želimo nikome ništa loše. Nećemo promijeniti djecu u druge spolove. To se rodiš kao trans osoba, to nije modni hit. Takav si, Bog te takvim stvorio.

Kada si to znala?

Kad sam bila malo dijete, žudjela sam za ženskim haljinama, dugom kosom, make-upom. Sve to imam danas.

Što je bilo najteže u tom procesu, prihvaćanje drugih ili sama tranzicija?

Najteže mi je bilo kad su ljudi maltretirali moje roditelje, moju majku i oca. Meni nikad nitko nije ništa rekao u lice, ali su ih verbalno napadali zbog mene. To me najviše boljelo. Možda sam zato i otišla s Raba da moji roditelji imaju mir.

Sada si ostvarila ono što si željela od djetinjstva - žena si, i to jako lijepa žena. Kako je biti žena, je li te nešto iznenadilo?

Kad preko noći ostaneš bez muškog hormona i uđeš u nježnu, emotivnu energiju – jednostavno sam plakala poslije promjene spola. Nisam znala što se događa, zašto sam tako osjetljiva. Gledam film, dečko ljubi curu – ja plačem. Više mi se sviđa ovaj svijet emocija i nježnosti nego taj agresivni svijet muškog hormona. Vidimo što muški hormon radi – ratove i borbe. Radije sam u ovom lijepom, nježnom svijetu.

Nikad ne bih očekivala ovakav odgovor - da žene plaču.

I muškarci bi trebali plakati, samo ih se uči da to ne smiju, da je to ružno.

Iako se danas više priča o transrodnosti, u Hrvatskoj još postoji otpor prema promjeni spola.

Da, puno političara govori protiv toga, plaše roditelje da se djeci to nudi kao opcija. Dajem primjer, na Rabu imamo sedmero djece, četiri su mala, tri velika. Teta im je Salome. Zamislite, niti jedno dijete nije trans! Nije to malo čudno? Bar jedno bi trebalo biti, ali nije.

Nikog nisi 'pretvorila u trans'?

Ne. Svi dobro znaju tko sam.

Kakve reakcije očekuješ? Ova predstava neće biti samo na Rabu?

Ne, uskoro stiže i u Zagreb. Imamo premijeru u Tvornici kulture 4. studenoga u 20 sati. Jako se veselim. Znam da će biti puno ljudi koje poznajem u publici. Pozivam sve da dođu, da se nasmiju sa mnom i vide da nismo babaroge, trans ljudi. Da smo ljudi od mesa i krvi, da imamo emocije i da ne štetimo nikome. Zato je tužno što nas se osuđuje bez razloga.

Zašto te tako dugo nije bilo?

Bila sam u Sloveniji. Nekako sam se malo udaljila iz hrvatskih medija zbog promjene spola. Trebalo mi je vrijeme za sebe. I onda smo se nekako odvojili... Sad sam napravila predstavu i jako puno ljudi mi piše iz Hrvatske 'dođi, dođi'... I evo me, dolazim.

Baš lijepo da si došla, sigurna sam da će se ljudi veseliti. Možda samo za kraj – što je najbolja stvar u vezi toga da si žena?

Najbolje je to da žene šire ljubav. Više nego muškarci.