Crni petak imat će i glavni državni inspektor Andrija Mikulić, koji će se probuditi u ćeliji. Čovjek čiji je posao brinuti da svi sve rade po zakonu: osumnjičen je da je primao mito. Čovjek koji je u nepravilnostima lovio druge: uhićen je dok je bio u lovu. Usred šume.

Sumnjiči ga se da je tražio i dobio mito od vlasnika kamenoloma u Zagorju u zamjenu za dozvole i uvjerenje da inspektorat neće raditi nadzore. Sve to navodno za 100 tisuća eura i meso. Visokopozicionirani HDZ-ovac, koji je ranije bio i predsjednik zagrebačkog HDZ-a, i predsjednik zagrebačke gradske skupštine, netom prije toga razriješen je dužnosti. Neobično je da je uhićen usred šume u poslijepodnevnim satima, upućeni misle da je netko doznao da USKOK provodi istragu.

I nije to jedino iznenađenje: ekspresno su danas na sjednici Vladi smijenjeni predsjednici uprava i ravnatelji šest državnih poduzeća: Pošte, HŽ Infrastrukture, ACI-ja, Lutrije, Odašiljača i veza i HZZO-a. Uhićenje glavnog državnog inspektora i čistku u državnim firmama komentirao je gost Direkta kod Mojmire Pastorčić, Radimir Čačić. 

I tako se čuvara zakona, čuvara javnog interesa, glavnog državnog inspektora sumnjiči za primanje mita

Pa moram reći da nitko nije posebno iznenađen. Ta cijela priča već neko vrijeme traje. Ja sam čuo vjerojatno i vi da je na kraju ovo uhićenje posljedica nekakve vrste, kao što se to često događa u posljednje vrijeme, kolateralnih dokaza, ne direktnih na onome o čemu je bila riječ i na optužbi koja je dana protiv njega. Dakle, stvar koja nikakve veze nema s 500 tisuća mita, nego samo neko meso.

Uhićen je poslijepodne usred šume u lovu, ne ujutro. Znači li to probijene mjere, odnosno da je netko doznao da ga se istražuje?

Pa da, očito da je tako. Ja uopće ne sumnjam da ima puno ljudi koji su povezani s glavnim inspektorom. Dugo je prisutan u politici, neizbježno je povezan, pa na kraju i po svom poslu i sa snagama policijskim svih razina i svih vrsta. Dakle, nije neočekivano da takva informacija dođe 

Ta lokacija je dosta neobična. Sto tisuća eura i mesa, već smo to spomenuli. Je li to sad ta cijena za koju se ljudi prodaju 100 tisuća eura? Vidjeli smo, u slučaju Vilija Beroša 70 tisuća eura ga se sumnjiči da je uzeo mito?

Ne postoje mali lopovi. Lopovi su lopovi, ljudi koji, naravno, primaju novac. Najveći lopovi najčešće nisu ulovljeni. Najčešće nisu. A i oni i oni najveći su često ulovljeni na malim stvarima. Zato nema malih lopova. Kod Sanadera je, recimo, jedna priča da je on imao užasno razgranatu mrežu i sitnog i krupnog lopovluka prema svim ovim procesima kojima smo svjedočili. Ja osobno znam i siguran sam u to, ali nije to moj posao da to dokazujem, da postoje puno puno, puno veći lopovi u ovoj zemlji, s puno puno većim novcem i od Sanadera i od gospodina Mikulića. Istrage su provođene, ali nisu nikad završili čak ni optužbama.

Moje pitanje je kako itko u ovoj zemlji može imati povjerenja u institucije ako je šef Državnog inspektorata čiji je doslovno zadatak da kontrolira da svi u državi rade stvari kako treba i po zakonu, navodno uzimao mito?

I ne može imati. Naravno da ne može imati. To se ne smije dogoditi. To je funkcija koja mora biti potpuno bijela, potpuno nedodirljiva od sumnje. To je problem s Turudićem. Čak nije problem je li zaista kriv i umočen u radnje koje su svakako u najmanju ruku neprimjerene, recimo, komunikacija s Mamićem itd u trenutku kad ti je optuženik pod mjerama. Te funkcije moraju biti izvan svake sumnje, jednostavno zato što je to takva funkcija. Sud, Državno odvjetništvo, Državni inspektorat - oni trebaju slati poruku da postoji pravna država. Naravno, ni vi ni ja ni itko ovdje oko nas ne smije raditi protiv zakona. Mi jednostavno nismo u poziciji da se od nas traži i da je pretpostavka da budemo apsolutno čisti i bijeli, ali ove funkcije to moraju biti. Zato je povjerenje u pravosuđe i institucije pravne države u Hrvatskoj najmanji u Europi. Zato nigdje nemamo situaciju da samo dva posto građana vjeruje pravnom sustavu.

To je dosta porazno. Svakako bi trebalo biti bar donekle moralna vertikala. Imamo još jedan događaj danas koji je nezabilježen u jednom danu. Smijenjeni su šefovi šest državnih poduzeća. Zbog čega je premijer tako postupio?

Pa ja bih rekao da je ovo bio dosta zgodan trenutak ionako ima jednu ogromnu ljagu, pa s jedne strane proći će lišo ova vijest više nije nikome zanimljiva, pa ni vama ni meni. Smijenjen je jedan predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture, koji ne radi ništa. Ključne projektne i izvedbene točke za prijem europskog novca uopće ne postoji u Hrvatskoj. Sedam godina ne radi ništa, sedam godina upropaštava sve naše šanse da izgradimo ono što je nužno, a to je mreža željeznica, da ne spominjem ravničarsko prugu Rijeka - Pešta, koja je najveći projekt ikada za Hrvatsku, za koju se nismo još ni pomaknuli. Rokovi nam teku. Sve nam je pobjeglo. Ništa taj čovjek nije napravio ništa.

Vi zapravo se slažete sa smjenom šefa HŽ Infrastrukture?

Nikad ga nije se smjelo ni postaviti. Svi znaju da je nesposoban. O korupciji neću govoriti. To nije naš posao, ali da je nesposoban, u tome ne postoji nitko tko dvoji. I on je osam godina predsjednik. Rak rana hrvatskih financija, hrvatskog budžeta hrvatskog društva u cjelini je funkcioniranje zdravstva. Ono ima dvije strane. Imate Ministarstvo, koje je sustav i imate HZZO, koji to prati koji je to financira koji je jednako nesposobno kao dosadašnji ministri, uključivo i sadašnju ministricu koja je možda jedna od najnesposobnijih koje smo ikada imali. Ali ok, smijenjen je barem on ako ništa drugo. Dakle, postoji neka nada da se, recimo, stvari promijene. Imate manje važnih, smjena. Dragom Bogu je svejedno tko je predsjednik Uprave Odašiljača i veza. Mislim, važno je sa sigurnosnog aspekta ali to funkcionira samo po sebi ako imaš struku, tko je direktor, dragom Bogu isto. Kad govorimo o Lutriji nije nezanimljivo jer je potencijal veliki, mi smo u velikoj mjeri postali nacija ovisna o kocki. To je bolest našeg društva. O tome se počelo voditi računa. Međutim, u toj bolesti, u toj vrsti droge, privatni sektor je preuzeo profite. Dakle, Hrvatska lutrija gubi taj tržišni prostor. Ovo je pokušaj da se barem stabilizira. Dakle, da mislim da je Plenković povukao dobar potez. Mislim da ni trenutak nije loš kad to ne izaziva drame. OECD koji je uvjet izrijekom u pisanoj formi dao to što je napravio kao uvjet jer ispod svih standarda, funkcioniranja profitabilnosti, racionalnosti, razine menadžmenta su naše javne tvrtke. On je to na kraju krajeva morao napraviti, dobro da je napravio, ali malo kasno.