Pavle Kalinić kod Mojmire o misteriju Vjesnika: 'Kako se požar spustio sa 14. na 6. kat?'
O prometnom kolapsu u Zagrebu, miniranju Vjesnikovog nebodera, ali i ostalim sigurnosnim temama u RTL Direktu Mojmire Pastorčić, govorio je Pavle Kalinić, bivši pročelnik Ureda za upravljanje hitnim situacijama Grada Zagreba
O prometnom kolapsu u Zagrebu, miniranju Vjesnikovog nebodera, ali i ostalim sigurnosnim temama u RTL Direktu Mojmire Pastorčić, govorio je Pavle Kalinić, bivši pročelnik Ureda za upravljanje hitnim situacijama Grada Zagreba.
Na početku razgovora Kalinić je dao svoju ocjenu upravljanja trenutačnom hitnom situacijom u Zagrebu.
"U ovom trenutku pokazalo se da postoje nesposobnost u sinergiji između države i grada. Vjesnikov neboder 20–30 godina zjapi prazan. To pokazuje da država nije u stanju uopće raspolagati sa svojim vlasništvom. Inače, to je iznajmljeni prostor u kojem se nalazi konkretno Ministarstvo znanosti. To se plaća umjesto da je ta zgrada bila privedena. Sve što se događalo oko te zgrade mi je prilično čudno. Zagreb je već prije bio u velikim prometnim problemima, sada je u još većima", kazao je.
Ima li uopće alternative, može li se prometni kolaps nekako razriješiti?
Rijetko kome vjerujem, ali sam razgovarao u nekoliko navrata u zadnje vrijeme s profesorom, s faksa, s Josipom Atalićem i ako je on rekao da taj neboder treba rušiti, onda ga treba rušiti. Ali mislim da prije toga bi policija trebala definitivno ući unutra i ustanoviti o čemu se radi, zbog čega je došlo do tako velikog požara. Jer prvo u oči vam upada jedna stvar, da je osiguranje sa 7,5 milijuna dignuto na 53 i nešto milijuna nedugo prije toga, da to nije održavano. Onda ono što mene najviše čudi, recimo požar imate pri vrhu nebodera, na kraju se on spušta dolje. To mi se malo sukobljava sa zakonima fizike.
Vi dakle ne vjerujete da su za sve krivi ovi tinejdžeri?
Ja mislim da oni jesu ispali budale zahvaljujući tom TikToku, međutim nisam siguran da su oni na takav način to uradili. To će istraga morati pokazati. Oni jesu napravili budalaštinu, ali nisam siguran da su na taj način mogli zapaliti neboder.
Mislite da je moguće da je netko naručio ili da je netko drugi kriv?
Prvo je pitanje što su radili zaštitari. Gdje su zaštitari? Ta zgrada ima zaštitare. Nadalje, zašto ta zgrada nije održavana? Zašto je dignuto to osiguranje nedugo prije nego što se ovo dogodilo? Kako se požar spustio sa 14. na 6. kat i onda se počeo širiti?
Ali tu se otvara jedno još ozbiljnije pitanje... Ovdje mi nismo imali žrtava. Ovdje ste imali situaciju da je to bio nenastanjen neboder. Što bi se dogodilo da recimo u Novom Zagrebu ili bilo gdje drugdje, ili u Dubravi, ili na Trešnjevci, svugdje imate nebodere preko 12 katova, a nama pritisak vode i vatrogasci dozvoljavaju 12 katova, eventualno 13 katova da se može gasiti.
Recimo, ako imate posred zgrade požar, što bi bilo s ljudima koji žive iznad požara? Gdje bi oni išli? Oni bi mogli maksimalno doći do krova. A na tom krovu, tko bi ih pokupio s tog krova? Da li mi raspolažemo helikopterima? Vatrogasci ne raspolažu.
Zamjenik zapovjednika vatrogasaca je donio jako dobru odluku da vatrogasci izađu iz nebodera. Međutim, inače, svaka vatrogasna postrojba u gradu Zagrebu ima termoviziju, zato što im je prije već bilo kupljeno. Vi ste trebali prvo poslati dron. Da li vatrogasci imaju dron, to stvarno ne znam, ali termovizije sigurno imaju, ali ovo je bila odlična odluka, kad su već nesmotreno ušli unutra, da izađu vatrogasci, tako da žrtava nismo imali.
Međutim, još prije dok je postojao Ured za upravljanje, sad je to passé, imali ste nekoliko pokušaja da ljude u neboderima natjerate da isprazne haustore, jer svašta se slaže u haustorima, stari ormari, stari kreveti, koji vjerojatno nikad neće biti upotrijebljeni, ali kad se nešto dogodi, to vam sužava prostor da možete napustiti zgradu. Dodatni problem je što glavnina zgrada u Republici Hrvatskoj nema požarne stepenice.
Prve požarne stepenice su se u Hrvatskoj pojavile, to jest u Zagrebu konkretno, 1987. kad je krenula rekonstrukcija studentskih domova za Univerzijadu. Onda su oni dobili jedan kat više i dobili su sa strane protupožarne stepenice. Prema tome vi nemate gdje pobjeći. A tako je bilo i ovdje.
Nije ni ovdje bilo protupožarnih stepenica?
A nema ih ni u drugim zgradama iz jednostavnog razloga zato što nikad taj standard nije postignut. Ali najveći problem je kako mi možemo spasiti ljude iz zgrade s 15 kata ako požar izbije na 7. katu? Požar ide u pravilu prema gore, tako da mi je ovo malo čudno u Vjesniku. To će morati struka jako ozbiljno objasniti kako se dogodilo. Jer neki kažu da je išlo liftom. Lift sigurno nije tada vozio. Gore ste imali jedino radio. Imali ste Radio Laganini, prema tome, sva sreća da ti ljudi nisu bili gore jer bi bio 'rock 'n' roll.' I ventilacija se spominje. Ventilacija godinama ne radi.
Rušit će se miniranjem. Koliko je to opasno?
Miniranje je najbrži mogući način da se to napravi. Mogu se pozvati stručnjaci koji su srušili zgradu Blok 7 kad je bio takozvani napad na Twinse. Ta zgrada ničim nije pogođena. Srušio ju je taj koji je to „skuhao“. On je jako dobro to složio. Ali u tom trenutku vi morate postići da najmanje od duple visine nebodera nema ljudi. Da bude sigurno da se to neće dogoditi. Jer ako nešto pođe po zlu, da se ne prevrne na krivu stranu. Znači ako je zgrada visoka 10 metara, 20 metara mora biti zona. Vjesnik je 70 i nešto metara visok, znači 140 metara mora biti zaokruženo oko njega.
Međutim, ovo vam pokazuje da sustav ne funkcionira u jednom segmentu. Vi imate jednu zgradu i ta zgrada vam dotuče promet u gradu Zagrebu što pokazuje da nema pripremljene priče. Ni na državnoj, ni na gradskoj razini.
Pogledajte samo zgradu koja zjapi u Prolazu sestara Baković... Ta zgrada je vezana konopima i tako stoji godinama. Imate hrpu zgrada koja se obnavlja u gradu Zagrebu, ali se tim zgradama obnavlja krov. Imam pouzdanu informaciju da kuće stoje na temeljima, a ne na krovu. A koliko je godina prošlo od potresa? Ništa nije riješeno.
Kako drukčije organizirati promet da izbjegnemo ovaj prometni kolaps?
Vi imate prometne stručnjake koji bi to sigurno riješili. Imate konkretno profesora Luburića, imate Dedića, možete njih dvojicu pitati, uključiti ih da riješe to. Međutim, o čemu vam se radi? Naš problem u Hrvatskoj je što nije bitna struka, nego moralno-politička podobnost. Nas ta moralno-politička podobnost vodi prema samouništenju. Jer jedan jedini neboder je zakrčio cijeli grad Zagreb da ne funkcionira ni u jednom segmentu što se tiče prijevoza.
Što treba biti na mjestu Vjesnika kad se sruši? Treba li tamo biti Vlada?
Osobno smatram da sve takve zgrade što se tiče Vlade, ministarstava, trebaju izaći izvan grada Zagreba. Ključno je završiti Sveučilišnu bolnicu, ne samo dječju bolnicu. Imali ste potres, imali ste Dječju bolnicu, trebate staviti kontejner, nemate ga gdje staviti, šator također nemate. Tada su pomogli navijači Dinama i tako dalje.
Ali mi moramo imati strukturu. Mi strukturu nemamo. Prva stvar bi bila da u perspektivi godinu, dvije, tri, da Zagreb ima jednog vatrogasca na tisuću stanovnika. Ako ima 800 tisuća stanovnika, nema, ima 780 tisuća
A koliko sad Zagreb ima vatrogasaca?
Pa ima 300-tinjak. I oni treba imati opremu. Vatrogasci trebaju imati isto što trebamo imati pet helikoptera da pokriju hitnu pomoć za cijelu Republiku Hrvatsku. Ali ne da to iznajmljujemo Talijanima, nego da to bude naše. To je bio napravljen projekt svojedobno s pet Bellovih helikoptera. Onda su se dva klana sukobila pa je bilo: „Ima li mene tute“ i to se nikad nije realiziralo.
A isto tako moraju i vatrogasci imati helikoptere da mogu upravo sudjelovati u gašenju. Imate sad da mogu direktno ispucavati vodu i pjenu i tako dalje što treba. Međutim, treba se to usavršiti. A mi smo jednostavno i s vatrogasnim tim postupcima zaostali u prošlom stoljeću.
Recimo, u Dalmaciji imate te požare, svašta se događa, ali vi više nemate da se rade prosjeci, vi više nemate, recimo, zahvaljujući promjenama koje su nastupile, ni ovce ni koze koje to pasu, prema tome kad požar krene onda se čeka kanader. Međutim, nije ni kanader svemoguć. Kanader može kad nije jako jugo i kad nije jaka bura.