Osnivač INmusica otkrio bolan podatak: 'Evo koliko Ultra dobiva od države u odnosu na nas'

Na zagrebačkom Jarunu 18. put održat će se INMusic, koji je u Zagreb doveo Nicka Cavea, Arctic Monkeys, Iggyja Popa, Franz Ferdinand. Ove godine stiže Jack White, Gorillaz Damona Albarna, ali i The Flaming Lips, Kings of Leon i Manic Street Preachers. 

Ulaznice za tri dana koštaju 159 eura, a ako je vjerovati prognozi, idući tjedan neće biti blatnih scena kao na Glastonburyju jer prognoza je ove godine povoljna. 

Ali ničega od toga ne bi bilo da nije osnivača i direktora festivala, Zorana Marića, koji je u srijedu navečer gostovao u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić. 

Ne propustite! /

Američki i britanski mediji ističu INmusic festival kao ključan razlog za ljetni dolazak u Zagreb

Izdvojio jedan od najboljih koncerata na festivalu 

Svega je bilo na INmusicu. Što biste izdvojili kao omiljeni trenutak? Najbolji koncert?

Teško je izdvojiti od 570 i nešto koncerata u 20 godina, ali svakako bih izdvojio kao jedan od najboljih doživljaja uživo nastup Flaming Lipsa prije petnaest godina. Publika koja u to vrijeme možda nije bila rođena ili tek rođena sada će imati priliku zašto je taj koncert sigurno ostao u kolektivnom pamćenju rock publike u Zagrebu i Hvatskoj. 

INmusic ima raznoliku publiku. Dolaze i stari i mladi, netko kome će ovo biti 18. nekome prvi put.

Imamo širok raspon publike, generacijski, i značajan broj djece sve više dolazi jer imamo posebne programe za djecu na samom festivalu, što smatramo da je iznimno važno jer je glazba za odgoj. Od antičkih vremena poznato je da je vrlo važna i utjecajna. Tako da je to i generacijski rast publike, da ne kažemo starenje, tijekom vremena dalo svoj rezultat. Bitno je da festival održava jednu dobru kvalitetnu rock estetiku koja ovdje živi desetljećima u Zagrebu. Mislim da s INmusic festivalom uspijevamo održati tradiciju koja nije počela od jučer ni počela s nama. Počelo je 60-ih, 70-ih, 80-ih, mi smo nastavili od 2000-tih.

Razgovori s Neilom Youngom

Koliko je teško dobiti svjetski poznate izvođače da dođu na zagrebački Jarun i kada to uopće kreće? Jeste li već sada, recimo, u pregovorima za sljedeću godinu?

Ide puno ranije, mogu reći samo primjer Gorillaza, da tri godine razgovaramo s njima da bi se ovo dogodilo. Morate biti platforma koja je izvođačima pouzdana, da znaju da ih tu očekuje produkcijski adekvatni uvjeti na svjetskoj razini, jer se radi o svjetskim izvođačima i dobre reakcije publike. To je sve što je festival dosad uspijevao isporučiti, ali to upravo i govori koliko je iznimno važna institucionalna predvidljivost, da festivali uopće mogu biti konkurentni u ova vremena kada su festivali postali sastavni dio, odnosno esencijalni dio destinacijskog marketinga koji je u Europi u velikim gradovima iznimno prepoznat. Govorim o gradovima kao što su Pariz, Madrid, Barcelona, Lisabon, Berlin. Mi smo s ovim programom uspjeli Zagreb staviti na razinu tih gradova, a oni su po svemu prepoznati kao već razvijene destinacije koji ne trebaju ništa više. 

Ima li neki izvođač kojeg ste jako htjeli ili niste uspjeli nagovoriti da dođe?

Nekad se stvari dogode nekad, a neke se neće nikad dogoditi. Mogu navesti primjer Neila Younga, da smo bili u ovoj turneji u razgovorima, ali jednostavno, financijska očekivanja su potpuno nerealna za naše mogućnosti. Tako da smo odustali od te ideje, bez obzira na veliku želju i umjetničku vrijednost tog izvođača.

Usporedba s Ultrom 

Ranije ste govorili da nemate podršku kakvu u Splitu ima Ultra, je li se to promijenilo zadnjih godina? Imate li sada više novaca od države, od Grada?

Pa od države sve više i više dobivamo manje novaca, dobijemo manje iz godine u godinu. Ultra dobiva više, omjer je 10:1 od državnog turističkog sektora. Nadamo se da će doći do pomaka na tome, to bi bilo potrebno i poželjno u svakom slučaju, s obzirom na značaj INmusic festivala.

U Zagrebu se događaju pozitivni pomaci, uspostavljaju se jasni, transparentni kriteriji - to je institucionalna predvidivost - ali taj proces nije završen do kraja. Doista je neophodno da se sve institucije koje su nadležne za ovakav tip događanja, da se postigne ta institucionalna predvidivost. Upravo zbog ovoga da mi možemo razgovarati s izvođačima jer oni očekuju od nas, s obzirom na sada ovu razinu izvođača koji su bili, očekuju da festival ima tu institucionalnu stabilnost jer ih imaju svi drugi. To je ta, kako se u industriji kaže, A liga festivala.

Jeste li prije 20 godina mogli misliti da će ova priča stvarno trajati 20 godina? 

Ne, ne, nisam mislio. Te godine bili smo sretni što smo se uopće održali, s obzirom na okolnosti najave Rolling Stonesa. A onda s vremenom, naravno, da sam znao koliko je to zahtjevan posao, sigurno se ne bi poduzeo tako nečega, to je 100 posto. Ali to tako ide u životu, da onda slijedite logiku samog projekta. Mi smo je očito uspješno slijedili, jer unatoč izostanku institucionalne izvjesnosti, festival je dosegao ovu razinu da je postao najznačajniji međunarodni-kulturno turistički proizvod Grada Zagreba nakon osamostaljenja.

'ZALJUBILA SAM SE' /

Festivalska moda, veganski kebab i kakve sve to veze ima s Banksyem: Direkt na INmusicu

Kako je Keith Richards spasio INMusic

U intervjuu za Jutarnji list rekli ste da INMusica uopće ne bi bilo da Keith Richards nije pao s palme. Objasnite taj slučaj. 

Bio je slučaj da smo pokušali tu jednu improviziranu varijantu festivala, jer festivala nije bilo, nismo imali tu tradiciju barem ovakvog višednevnog, s više pozornica, a ovo je bila jedno prijelazno razdoblje da bude višednevni događaj, ali na jednoj pozornici. No, onda se u međuvremenu dogodilo to da je koncertna direkcija tadašnja, koja je u međuvremenu ugašena, krenula u organizaciju Rolling Stonesa na Maksimiru u iste datume kada smo mi najavili na Šalati. Mi smo bili obveznici PDV-a od 25 posto. Koncertna direkcija imala je nultu stopu PDV-a i naravno, sve financije Grada koje su joj trebale. To je jednostavno bezizlazna situaciju tada bila i smatrao sam da je pitanje s kojim gubitkom će ta moja avantura završiti. Ali je onda Keith Richards odlučio popeti se na palmu, uz malo više alkohola. I evo, rezultat je bio da nije uspio se popeti na palmu. Pao je ozlijedio se. Turneja je odgođena. Keith Richards je spasio. 

Cijena karte je 159 eura za tri dana. Bune li se ljudi? 

Ne, kada smo ušli u eurozonu, svi vide koliko smo povoljniji od svih drugih festivala u Europi s usporedivim programom. Napomenut ću da je to finalna cijena, početna za super fanove bila je 89 eura. Tako da doista kad se pogleda omjer cijene i kvalitete, što se nudi, da su cijene koncerata pojedinačnih i u Hrvatskoj i po 130 eura za neke svjetske zvijezde, doista, ovdje samo tri prva headlinera, svatko od njih na neki način opravdava cijenu pojedinačno, a kamoli cijeli program. 

Kiša i blato kao da su vam postali zaštitni znak tijekom godina, međutim, prognoza sada predviđa sunce sve dane. 

S obzirom na sve traume ovih zadnjih 20 godina, ne gledam prognoze jer sam se nagledao ovih virtualnih sunaca puno. Ali kad dođu dani, onda dođu do promjene. Ali, evo, nadam se da će stvarno biti sve u redu. Prošle godine nije bilo kiše, bilo je prilično vruće. Ali nadam se nešto manje vruće, da će biti prava mjera, jer zaslužili smo. Drago nam je da smo uspjeli dodatno zabljesnuti i nakon 20 godina, pokazuje se snažan interes zajednice, građana za festivalom, nama je najvažnije da smo veliko priznanje građana Zagreba i Hrvatske da preko 95 posto građana po istraživanjima javnog mnijenja na reprezentativnom uzorku, smatra da je festival važan turistički kulturni proizvod Grada Zagreba.