O od mentalnog zdravlja do rata, 116 filmova - cijelu paleta tema i ove godine nudi Zagreb Dox.
Međunarodni festival otvoren je filmom 'Fantastičan stroj' o zaluđenosti ljudi samima sobom u vremenu kada ono što nije zabilježeno kamerom kao da se nije dogodilo.
Razgovarali smo s ukrajinskom redateljicom koja je kameru zamijenila puškom i s rumunjskim redateljem koji otkriva detalje filma Između revolucija.
Istočni front proslavljenog dokumentarista Vitalija Manskog i Jegena Titarenka ili Jedan dan u Ukrajini. Na ovogodišnjem Zagreb Doxu rat je velika tema, a u goste im je došla redateljica Alisa Kovalenko, koja rat nije samo snimala. Film We Will Not Fade Away je priča o tinejdžerima koji žive u Donbasu, a kojeg je počela snimati još 2019.
"Mislila sam da će ovaj film biti o snazi snova. I kako djeca čak i u najdepresivnijim dijelovima svijeta mogu imati snove, kako mogu uživati u životu. Mislila sam da će imati sretan kraj. Jer nakon tri godine snimanja, vidjela sam kako se protagonisti razvijaju, kako shvaćaju snove. I onda je invazija uništila snove i to je postao film o uništenim snovima", objašnjava Alisa.
Dva politička režima na rubu propasti i dvije revolucije kroz dvije žene - subjektivnu, intimnu i često zanemarenu povijest prikazao je redatelj Vlad Petri u hibridnom dokumentarcu Između revolucija. Film prikazuje dopisivanje Iranke Zahre i Rumunjke Marije.
"Mislim da je napravljeno dosta filmova iz muške perspektive. Pogotovo propagandnih. Htio sam napraviti film u kojem proučavam vezu između osobne arhive, osobnog teksta i službenih slika. Koje su često proizvodili muškarci. To je film nadi, utopiji i slobodi koje nikada nisu došle", govori redatelj Vlad Petri.
Iako je film napravljen isključivo od starih, arhivskih snimaka - neke scene podsjećaju na Iran danas.
"Ono što se sada događa u Iranu je jedan od najmasovnijih pokreta na Bliskom istoku. Kojeg vode žene, a muškarci podupiru, što je sjajno. Puno se toga podudara s radnjom u filmu. Neke snimke iz 1979. izgledaju kao da su snimljene danas na ulicama Teherana", dodao je.
Puno je naslova na ovogodišnjem Doxu: Ljepota i krvoproliće, film Laure Poitras koji prati američku umjetnicu Nan Goldin, njezinu osobnu i aktivističku borbu protiv opioidne krize u Americi.
Kako uspjeti u svijetu u kojem prevladavaju patrijarhat, kapitalizam i rat, a da pritom ne izgubiš sebe - pokušava odgovriti Lea Glob u filmu Apolonia, Apolonia.
Redatelj Theo Montoya zamišlja film koji nikada nije uspio snimiti i prikazuje što znači biti mlad i queer u Kolumbiji. Tu je i regionalna konkurencija.
"Jučer smo imali premijeru osam poglavlja, to je jedan sjajan film o tome kako biti žena u Hrvatskoj", priča Nenad Puhovski, direktor ZagrebDox festivala.
"Tu je naravno i film kolege Markovine koji govori o traumi jedne generacije koje su prolazili u BiH, odnosno Mostaru da budem konkretan. Da li ići u rat, ne ići u rat, što znači", dodao je.
Dosje Labudović: Nesvrstani Mile Turajlić, U vatri: rekvijem za Katiju i Muricea Kraffta Wenera Herzoga, I zidovi mogu govoriti Carlosa Saura. Vrijeme je isteklo, nismo uspjeli reći sve što vrijedi pogledati, nešto ćete morati i sami.