Obzirom da smo europski rekorderi po količini kruha koju jedemo: možda nam jedan dan bez - ne bi loše došao. Gošća Direkta je nutricionistica Irena Švenda.
Hoćemo li moći izdržati taj jedan dan bez kruha? U petak je, naime, najavljen bojkot pekara.
"Ja zapravo uopće ne sumnjam, zato što često kruh znači ili zamjena za nekakav prebrzi obrok koji ne stignemo u letu po kupimo ili još dodatak, već uz već ionako obilan obrok".
Imam osjećaj kod nas da se kruh jede uz sve doslovno. Neki ljudi ga jedu i uz krumpir i uz tjesteninu. Pretjerujemo li zapravo jesmo li na neki način previše ovisni?
"To je česta navika da se jede uz glavni obrok gdje već imamo neku žitarica ili izvor ugljikohidrata, još dodatak kruha. To definitivno nije potrebno jer su to dodatne kalorije koje uz današnji način života nam nisu potrebne".
Je li to jedan od razloga zbog čega su Hrvati broj jedan najdeblji narod u Europi?
"Ja bih rekla da je više razloga. Sigurno je i to što nam je ta neka brza ponuda kad smo gladni nekvalitetna, kao što su pekare i pekarski proizvodi, jer nažalost nemamo dovoljno ponude kao što bi bila jela od žitarica sa različitim povrćem koje bi nam mogle predstavljati brze varijante".
Mislite da bi se to moglo i u pekarama prodavati?
"Apsolutno. U nekima se to već i prodaje, mogao bi biti obilniji taj asortiman i sve je veća potražnja za time. Mi smo isto nacija koja previše unosi životinjskih proteina, dakle konzumirajući previše mesa i to se jednostavno povećalo unazad 30 godina u odnosu ono što smo jeli prije, odnosno što su jeli naši roditelji ili bake i djedovi. Jeli su puno manje mesa nego što mi danas".
Kod nas zapravo ljudi jedu za svaki obrok meso, jedu ujutro malo špeka, za ručak šnicle, za večeru malo kulena, kao da rade u polju.
"Da, a sjedilački način života je i zapravo ne stignemo potrošiti taj kalorijski suficit koji danas imamo".
Zanimljivo je u vezi ovoga poziva na bojkot što su ga zapravo inicirali srednjoškolci koji kažu 'prije nam je za cijeli tjedan bilo dovoljno pedeset kuna. Sad nam treba puno više novaca.' Postoji li zdravija alternativa za iste novce? Kako bi ta djeca mogla jesti bolje, a ne više potrošiti?
"Postoji ako je pripremamo kod kuće, ali preskačemo taj dio. Ja bih rekla da smo se deorganizirali. Nismo više toliko posloženi kao što smo prije bili. Prije se više jelo, bilo je zajedničkih obroka. Danas sve više ljudi ne kuha, odnosno preskače to kuhanje. Recimo, ako bismo pripremali jedan obrok poslijepodne, da taj isti nosimo sa sobom na posao, mogli bismo to izbjeći. Studenti mogu po menzama jesti gdje je zapravo ipak kvalitetnija ponuda jer je to onda neki cjeloviti obrok. I drugo, zašto ne bi jeli zobene pahuljice s voćem, orašastim plodovima. Ne moraju biti nekakvi egzotični nego ono što je doma kod nas na tržištu ili nekakav glavni obrok za početak dana".
Što biste zapravo savjetovali kako jesti manje kruha? Koji bi to bio recept? Čim ga zamijeniti?
"Kad bismo jeli više žlicom, onda bi bilo manje kruha definitivno. A drugo je to da jedemo više zrna, samo zrna žitarice. Po meni ima cjelokupnu vrijednost veću, ne samo nutritivnu, zbog toga što sadrži više vode, vlažna je i time dodatno utječe i na defekaciju, da nemamo opstipacije zato što mnogi ljudi danas pate od toga. Daje sitost veću, što znači da je faktor debljanja odmah manji. Znači, teško ćemo se prejesti kad jedemo ječam ili heljdu ili rižu, ali kad jedemo kruh, obično je tu neka šnitica više".
Zanima me što biste svakako izbjegli kupovati u pekari?
"Ja prvo kad ulazim u pekaru pitam koji kruh je bez aditiva. Ja smatram da je to jako bitna informacija i često nailazim na ljutnju preko pulta. Svašta sam doživljavala i od prodavača, a i od kupaca pored mene, što ja pitam, maltretiram...Mislim da to nije maltretiranje jer je to osnovna stvar da mi možemo etikete i kruha pročitati da vidimo što jedemo. Drugo, mislim da mnogi još uvijek ne znaju da kad jedemo, recimo kao zobeni kruh ili heljdin kruha da tu imamo tek mali postotak sedam do deset posto tog brašna, ostatak je bijelo brašno. I treće. Ja bih izbjegla krafnu. Znači, to je bijelo brašno. Znači, nikakvi nutrijenti. Onaj pekmez je šećer zapravo i pržene su u dubokom ulju".
Imat ćemo kasnije u emisiji prilog o ovom brašnu od crva. To je sada opet tema s obzirom da ga je Europska unija odobrila. Mislite li da dovoljno volimo pekaru da bi ljudi jeli ove proizvode? Da je u njima brašno od crva.
"Da, pa prije svega, ako se uvodi tako nešto što je nova hrana zapravo za naše tržište, dakle novi protein to treba biti kvalitetno označeno da možemo birati i znati da je to unutra, pa da onda možemo odabrati drugo. Sve što je novo, vidjet ćemo kroz vrijeme kako će utjecati od našeg mikrobima pa do naših stanica, da li će biti alergije i slično. I treće, ja osobno ne vidim potrebu za uvođenjem dodatnih životinjskih proteina kad ih je ovako jedemo u suvišku. Ja bih radije da jedemo više mahunarke, što je nekoć bila naša tradicionalna hrana i što smo mi zapravo genetski evolucijski navikli u ovim područjima".
Samo bih vas pitala je li zanimljivo da ljudi zapravo prema toj hrani koja je od cvrčaka, od crva osjećaju gađenje. Gadi li se i vama i mislite li da će se to promijeniti s vremenom ili će to uvijek ostati odbojno ljudima?
"Ta hrana je bila sirotinjska hrana i u zemljama u kojima se to danas jede i nije primarni izbor nigdje ni u Tajlandu ni u Vijetnamu. Više je to turistička atrakcija. Znači, jela se u doba siromaštva nakon rata. A sad da li će se nama to svidjeti? Pa ne bih rekla".
