U Maksimiru se danas pjesma orila, besplatni grah se dijelio nikad većoj masi ljudi, atmosfera je bila prava praznična, takva da ljudi mahom nerado razmišljaju o tome što im fali na poslu.
"Samo malo veća plaća, ništa drugo, inače sam jako zadovoljna", rekla nam je Ljiljana, a Franjo se nadovezao da mu ništa ne nedostaje, da sve ima, prije svega sreću da radim u firmi u kojoj radi.
"Meni je sve super na poslu. Zadovoljna sam. Radno vrijeme je od 7 do 3, plaća bi mogla biti bolja. To uvijek, definitivno", rekla je Loreta.
Dobro, veću plaću vjerojatno bi poželio svatko u Maksimiru, predsjednici uprave, menadžeri i ostali najplaćeniji ionako ne dolaze na ovakve događaje. Ali mnogima je i još jedna potreba zajednička, ona za kraćim radnim vremenom.
"Treba nam malo više odmora. Umjesto 8+8+8, najbolje bi bilo 4+4. Šalim se, ali malo više vremena treba za privatne stvari", kaže Goran.
Tri studentice koje smo sreli predložile su redom - klizno radno vrijeme, da se može dva dana u tjednu raditi od doma, četverodnevni radni tjedan, da se dnevno radi 5 do 7 sati, a petkom do 14.
"Za roditelje, zaposlene majke treba možda više slobodnih dana i generalno fleksibilnosti u radnom vremenu. Tako da bi čovjek mogao balansirati privatno i poslovno", kaže nam Maja.
O potrebi za više slobodnog vremena popričali smo već tradicionalno i s onima koji poput nas rade.
Gospođa Željka podijelila je na stotine porcija graha, mogla bi, kaže, tako do večeri.
"Moje osobno mišljenje je da ljudi baš i nisu za posao. U principu, neće ljudi raditi. Mala im je plaća i jednostavno ne žele", čini se Željki.
A što na poslu nedostaje gradonačelniku danas ga nitko nije pitao dok mi nismo došli.
"Anonimnost. To mi najviše fali, ne samo na poslu, jer je meni zapravo posao od jutra do mraka, čim izađem iz stana ja sam gradonačelnik. Tako da anonimnosti mi fali, nekog mira kada nisam doslovce na poslu", odgovorio nam je Tomislav Tomašević.
Ni posao sindikalaca na Praznik rada više nije kao nekad. Krešu Severa, jednog od veterana sindikalne scene ulovili smo taman na vrhuncu zabave, i pitali ga gdje su nestale one prosvjedne prvomajske povorke.
"Nama u ovom društvu nedostaje odgoja za opću, društvenu solidarnost. Ljude se odgaja za poduzetništvo, to je dobro, ali ne odgajaju ni djecu ni mladež da je i radništvo dobro, da je dobro pošteno raditi, biti jedni drugima potpora, taj dio nam nedostaje pa će se ljudi lakše odazvati na slavlja nego na prosvjede", kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Jer definitivno je lakše slaviti nego na praznik popravljati kapitalizam. Dakle, ništa prosvjedi, samo zabava - zaključak je ovogodišnje proslave Praznika rada u Maksimiru.
Očito je da građani na neradni dan ne žele razmišljati o svojim problemima, borbu za radnička prava ostavljaju za neki drugi dan. Ili misle, ma tko će sad još i na ulice izvikivati parole kad je hrvatskom radniku ionako svaki dan borba.
