U prvih pola godine objavljeno je 50 tisuća oglasa za posao što je rast od osam posto u odnosu na isto razdoblje lani. Sad, iznenađenje. Iako svima posao IT stručnjaka zvuči kao najsigurniji izbor, takvih je oglasa čak 30 posto manje. To je u skladu s velikom krizom koja potresa globalnu IT industriju, a koja je prouzročila masovna otpuštanja u tvrtkama poput Facebooka i LinkedIna. Vidimo i pad u turizmu, ali on se iščitava kao rezultat zapošljavanja stranih radnika, uglavnom preko agencija. Pad u širem sektoru graditeljstva, dok su cijene nekretnina rekordne, poprilično je neobjašnjiv.
Kada je riječ o najtraženijim zanimanjima, za njih vam fakultet uglavnom nije potreban, a do posla ćete najlakše doći ako ste trgovac. Doduše, najčešće i za mizernu plaću. Nakon toga slijedi konobar, barmen, skladištar, vozač, kuhar pa knjigovođa. Centralizam države i po ovim podacima jer svaki drugi objavljeni oglas je za posao ili u Zagrebu ili u Zagrebačkoj županiji. Nakon toga slijede priobalne županije - Splitsko-dalmatinska, Primorsko-goranska te Istarska županija. Što pokazuju ovi trendovi i kako ih iskoristiti - o tome smo razgovarali s direktorom portala MojPosao Igorom Žonjom.
Već godinama pratite ovo istraživanje. Što vas je možda od podataka najviše iznenadilo?
Vi ste to lijepo poredali. Znači, IT, građevina najveća su iznenađenja za mene.
Iako je potražnja rekordna, kako su pokazali podaci, viša je nego lani, također podaci pokazuju da je isti broj kandidata kao i lani. Dakle, stagnira.
Da, veliki broj ljudi je napustio Hrvatsku. Imamo apsolutni doseg maltene u Hrvatskoj i nemamo otkud više izvući nove ljude. Dosta oglašavamo i van Hrvatske i imamo vodeće sajtove u regiji tako da je onda prirodno da ovo što ljudi dolaze iz Azije, dolaze preko agencija i vidimo da se tu turizam najbolje snašao.
Spomenuli ste IT sektor što su pokazali i podaci, to je globalan trend, ali ima li nekih specifičnosti? Radi se o ogromnom postotku od 30 posto.
Ima specifičnosti. Bitno je koliko je koje tržište povezano s Amerikom. Mi smo mali, ali smo bili dosta povezani s Amerikom. U Srbiji je to 60 posto, 70 posto, u nekom trenutku je to bio i 90 posto pad. Tako da jednostavno nisam ni ja očekivao da smo toliko puno povezani. Imamo dosta agencija koje na neki način izvoze naše ljude. Oni možda žive tu, ali koriste visoka primanja izvana.
Jesu li radne dozvole strancima dovele do toga? Prema jednom podatku, manje se traži radnika u turizmu što se čini nevjerojatno.
Turističke kompanije više nisu imale nikakvih izbora, one moraju uzimati strance. Nije to njima ni lako, oni moraju dovesti čovjeka, omogućiti mu smještaj, educirati ga, hoće li on doći druge godine ili neće doći druge godine. Tako da jednostavno nije bilo druge opcije i rast je stravičan. Prošle godine je bilo 125 tisuća ljudi, ove godine će biti 200 tisuća. Godinu prije je bio puno manji broj. Jednostavno nema opcije.
Posljedično, dovodi li to do spuštanja cijene rada?
Na neki način da, ali ne. Vidite da plaće rastu, možda nije realan rast plaće zato što smo imali visok inflaciju. Iako smo se mi jako dobro i nosili s inflacijom, Vlada se jako dobro pripremila za ovaj ulazak u euro, ali inflacija koja je bila u cijeloj Europi je narušila tu dobru pripremu iako smo relativno dobro prošli s obzirom na naše mogućnosti.
Kako objasniti ovaj fenomen kad govorimo o širem sektoru graditeljstva? Znamo da se kvadrati prodaju po nevjerojatnim pa čak i bezobraznim ciframa. Kako onda pad?
Ipak se vidi pad investicija. Vi imate nekakve pomake. Još uvijek trebaju izvršitelji, ali ne trebaju više projektanti. Tako da cijene još uvijek rastu jer još uvijek postoji potražnja. Međutim, ipak je pad investicija.
Što to znači dugoročno?
Pad investicija u građevini obično znači kriza. Ja ne volim biti vjesnik krize i želio bih da stalno idemo naprijed i da stalno rastemo, ali najčešće je to tako.
Dakle, to bi se moglo iščitati do kraja ove godine već da stiže ili?
Vidjet ćemo. Mi smo još uvijek dosta vezani za turizam. Turizam nam je dobro krenuo. Dobro se držimo, imamo dobre mjere Vlade tako da za sada se dobro držimo. Međutim, ako imate Njemačku koja je u krizi, to će se sigurno djelomično prenijeti i na nas.
Sve više građana ima visoku stručnu spremu, a zapravo su u top 10 najtraženijih zanimanja ona za koja vam diploma nije potrebna.
Ta stručna sprema je iz više razloga. Prvo, imate stručnu spremu koja ne odgovara potražnji. Drugo, studiranje je jedno vrijeme bila socijalna kategorija. Ono što smo mi uništili u ovom novom sustavu je strukovno obrazovanje. Mi smo se vratili na gimnazije, što ja kažem na Austro-Ugarsku, a trebalo je ići naprijed jer već ona reforma kakva god bila Šuvarova je pratila europske trendove. Tu smo napravili veliku grešku. Sad zbog toga ispaštamo i plaćamo visoke račune. I onda ljudi koji završe gimnaziju prirodno upisuju fakultete jer nemaju drugu opciju, s gimnazijom se ne mogu zaposliti. Imate jedan veliki poremećaj na koji treba odgovoriti - strukovnim školama dati važnost, ne podcjenjivati te ljude.
Kroz obrazovni sustav na kraju krajeva.
To mislim, to su strukovne škole.
Svaki drugi oglas za posao je za posao u Zagrebu.
To je prirodno. Imate jednu manu, zdravstveni sustav nas urušava. Sredine koje su prije imale bolnice, gube te bolnice ili te bolnice gube na kvaliteti. Školstvo je isto centralizirano. Iako se javljaju fakulteti i po drugim sredinama, nisu na toj razini kao u Zagrebu. Jednostavno je ljudima puno lakše odlučit se da žive u Zagrebu.
Je li to dobro?
Nije dobro.
Centralizacija kao takva svakako nije dobra.
Nije, bilo bi lijepo da imamo disperziranu ekonomiju i meni osobno ljepše je živjeti u manjem gradu, a živim sad u gradu ovdje možda zbog zdravstvenih usluga.
Da, vjerojatno tako i mnogi drugi.
