Iz Bahmuta se vratio gost RTL Direkta. Hrvatski ratni fotoreporter čije su reportaže objavljivali i New York Times i National Geographic. On je Zoran Marinović.
Znam da ste rekli: 20 godina pratim sukobe diljem svijeta, ali ovaj se ne može usporediti ni s čime. Zašto?
"Očekivano je da je to rat koji se dešava u Europi. Očekivano je da to utječe na živote svih nas, sutrašnji odlazak na pumpnu stanicu direktno je vezan za Ukrajinu. Prije mjesec dana sam bio u Somaliji gdje je nakon 30 godina prvi put epidemija glasi, zato što se ukrajinsko žito ne može dovući do Afrike. UN ga ne može platiti. Ovolika količina patnje i žrtava je možda usporedljiva sa Staljingradom, ovo još u životu nisam vidio", kazao je.
Bio si u Bahmutu gdje nije nijedan hrvatski novinar. Kako to tamo izgleda? Ima li uopće civila?
"Bahmut je sigurno najopasnije mjesto na svijetu, zaista trebaš imati posebnu potrebu i poseban razlog za otići tamo. Novinara je vrlo malo, četvero ili petero nas je bilo stalno i sam koridor ulaska i izlaska u Bahmut je ekstremno opasan. Mi smo imali sreću što je bio snijeg, kada je snijeg dronovi ne lete i ne mogu toliko promatrati koridor i gađati svaki auto koji prođe, ali naš prijatelj iz Mosula, volim reći da je on spasitelj naših života, nije imao tu sreću i 20 minuta nakon nas prošao je koridorom i poginuo je. Kada pada snijeg ili kiša dron ne može biti toliko nisko i ne može pratiti što se zbiva na koridoru, ljudi koji su vezani za hitnu pomoć i humanitarci oni moraju bez obzira na sve prolaziti i jedan taj put je bio nesretan i sada bi mogao zaplakati
S Ruske strane možeš vidjeti ostavljene vojnike, Vagner to je Putinova najbolja ideja, on se rješava zatvorenika, nema nikakvu moralu odgovornost prema Vagnerovcima, oni gdje poginu tu ostanu tu će i skončati.
Bahmut je ono što je Vagner htio pod svaku cijenu osvojiti i to je krvavi suvenir. Oni su sutra u Kremlju htjeli reći da je Bahmut osvojen i da je to Vagnerova moć da pokaže da su sposobniji od ruske vojske, ali to se ne događa, oni da bi osvojili jednu ili dvije ulice izgube 200 ili 300 vojnika, što je tragično", govori Marinović.
Grad je stalno pod napadom Wagnerovaca. Danas je izašla informacija da ukrajinski vojnici u Bahmutu prežive 4 sata…
"Dolazi puno informacija i senzacija iz Bahmuta. Ljudi vole te riječi, Čečeni, Vagner, Azov, to su riječi koje nekoga drže za papir ili ekran. Situacija je na nekim mjestima vrlo opasna i teška, da sad baš četiri sata netko živi, ne znam, ali bio sam s Azovom na jugozapadnom frontu i tu vojnici stoje, izmjenjuju se, rotiraju, dolazi oklop, dolazi pješadija, sve ono tipično frontu", kazao je.
Što može reći o Azovcima?
"Azov je često u ustima Putina, on je jedan od glavnih motiva, raloga zbog čega se dešavalo sve ovo što se danas zbiva. Ne mogu suditi što je on nekada bio, može li se on vezati za huligane, nacionalizam, ja to ne znam. Radim, snimam i pričam ono što moje oči vide. Danas je Azov jedna od tri ili četiri uspješnije jurišne brigade ukrajinske vojske, vrlo su osposobljeni, motivirani isto kao što je 92. brigada ili 40. oklopno-motorizirana ali bitno je reći da glavni zapovjednik ukrajinske vojske je prije nekoliko tjedana izjavio da se povijest Azova nastavlja. Ukrajinci se ne žele odreći Azova, kao što smo se mi u jednom trenutku vrlo lako odricali nekih naših postrojbi. Namjeravaju slijediti povijest Azova. Zalužni je čovjek koji je dovoljno pametan da je zaustavio drugu ili treću vojsku svijeta u blatu Bahmuta odakle se oni ne mogu iskoprcat", kazao je Marinović.
Je li te bilo strah u Bahmutu?
"Naravno da me strah, to je često pitanje. Dvije su stvari, ovo je moj posao i to je moj izbor. Bio bi lud da se bavim ovim poslom i da zarađujem i živim od ovoga ali to je stvar koju ja moram napraviti. Imam potrebu napraviti. Ja sam često ovdje samo da bi otišao tamo. Naravno da se bojim, svi se mi bojimo, prvi dan kad se ne bi bojao odlaska u Bahmut shvatio bih da samnom nije nešto u redu", odgovorio je.
Kakve su fotografije?
"Najbrutalnije fotografije ne volim objavljivati. Fotografije mrtvih ljudi, vojnika, bačenih na cestu to što treba šokirati, starija sam novinarska grada i neki minimum etike želim zadržati bez obzira na lajkove. S Azovom su to s prve linije vojska koja se priprema, vojska koja se ne priprema", govori.
Što je najgore što si vidio?
"Civili, najgora stvar koju sam vidio je da čovjek u Bahmutu ide po humanitarnu pomoć i od njega u zgradu udari granata ili raketa. Čovjek se nije ni osvrnuo, nije niti pogledao što se iza njega događa", kazao nam je.
Jel te kao hrvatskog novinara itko igdje pitao: hej, što to priča hrvatski predsjednik'
"Vrlo često, nije mi jasno je li to briselsko nadmudrivanje ili koji su lokalni ciljevi politički u to ne mogu ulaziti jer to ne poznajem. Mi Hrvati u Ukrajini možemo biti ponosni. Pomogli smo humanitarno, bilo kojem čovjeku u Ukrajini kad kažeš da si Hrvat zaista se možeš osjećati ponosno. Ali komentare našeg predsjednika ne mogu shvatiti, ne mogu shvatiti smisao tog. Takve izjave hrane glasnu vanjsko-rusku politiku, mi da ovdije kažemo nešto polu dvosmisleno to će sutra ruski mediji napuhati do neba jer njima to treba, hrana da se opravda Putinovo ludilo. Putinofilija je ozbiljna psihička bolest", kazao je za kraj Zoran Marinović.
