Redatelj Jakov Sedlar bio je u Međugorju te 1981., pet dana nakon navodnog gospinog ukazanja. Prijatelj je svećenika Joze Zovka, bio je na njegovom suđenju, a o Međugorju je napravio igrani film Gospa, do danas jedan od najskupljih hrvatskih filmova.
Sedlar je gostovao u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić.
Kako komentirate današnju odluku Vatikana koji je priznao Međugorje, ali ukazanja i dalje nazivaju navodnim.
Reći ću Vam jednu činjenicu koja se dogodila danas. Zvalo me jedno 30-ak ljudi iz Hrvatske i Amerike i rekla 'hvala Bogu za ovaj dan jer istina je pobijedila'. Zašto je istina pobijedila po njima, a i ja to mišljenje dijelim? Milijuni ljudi svjedoče da im se tamo nešto dogodilo - dobro, lijepo. Kome vjerovati ako ne milijunima ljudi koji su prošli kroz to mjesto. Tu nema laži,ako je čovjek došao dolje i nešto doživio, onda je doživio i ispričao svoje viđenje toga.
Međugorje u danima nakon navodnog ukazanja
Vi ste na neki način doživjeli sličan duhovan trenutak važan za Vaš život u Međugorju?
Jesam. Naime, odrastao sam u katoličkoj obitelji. Živio sam u Splitu, išao na vjeronauk, ali nisam svakodnevno išao na mise. Međutim, u Međugorju mi se dogodilo, ne bih to nazvao čudom, ali nešto da sam zaista postao iskreni vjernik. Smatram da se dogodilo nešto što ne mogu objasniti, kao kada se dogodi ljubav. Meni se nešto lijepo dolje dogodilo i nikad to neću zaboraviti. Beskrajno sam zahvalan Bogu zbog toga.
Vatikan je danas izrazio skepsu prema onome što vidjelice doživljavaju. Kažu - Marija nije poštanski ured da šalje brzojave… No, Vi ste razgovarali sa tim ljudima koji su rekli da su vidjeli Gospu. Vjerujete li njihovim iskazima?
Nemam razloga ne vjerovati tim ljudima, znam ih od početka. To su ljudi koji su svjedočili niz puta u mom prisustvu i kod drugih ljudi što im se dogodilo, o porukama Gospinih. Oni su iskrene osobe i tako sam ih doživio, kao osobe koje nemaju razloga lagati i kojima se dogodilo čudo u životu. Zašto su oni bili mediji za prenošenje Gospinih poruka, to je druga stvar i to ne mogu objasniti.
Vi ste pet dana nakon prvog ukazanja Gospe 1981. došli u Međugorje. Što ste tamo zatekli?
Igrom slučaja, ja i jedan naš veliki redatelj pročitali smo u novinama o ukazanju u Međugorju. Pitao me znam li gdje je to, a ja sam rekao da ne znam. Predložio je da sutradan otiđemo jer je slobodan dan. Mi smo došli tamo, bio je kaos. Od milicijskih automobila, od prismotre, kontrole, nismo mogli ući u crkvu. Bila je dosta kaotična situacija. Bili smo na misi taj dan i vratili se, a kasnije se događalo sve kako se događalo. No, bilo je doista opasno.
To se brzo pretvorilo u jednu političku priču. Vi ste dobro poznavali fra Jozu Zovka koji je toj djeci povjerovao i uzeo u svoju zaštitu,. No zbog toga mu se sudilo… Bili ste na tom suđenju?
Uglavnom ljudi koji ne vole Međugorje govore o novcima, ne znam čemu sve ne. Međutim, dolje je dosta svećenika, djece, vidjelica i stanovnika stradalo. Bilo je to vrlo brutalno postupanje tadašnje milicije prema ljudima. Fra Jozo je proveo godinu i pol u zatvoru. Želio bih spomenuti ljude koji su vodili župu, stvarno su propatili. Od Joze Zovka, Ljudevita Rupčića, fra Slavka Barbarića, Tomislava Pervana, niz njih. Fra Jozo je platio cijenu za svoju propovijed na sv. Jakova 25. srpnja 1981. godine. Stradao je nevin čovjek. On je jedna od tih žrtava, ne samo političke vlasti, nego i crkvenih. Maknut je iz Međugorja… To je velika žrtva o kojoj se malo priča.
Snimanje filma s holivudskim zvijezdama
Njemu se sudilo zbog neprijateljske propagande?
On je citirao Bibliju govoreći o 40 godina tame nakon kojih je Mojsije izveo izraelski narod. Njemu se sudilo da je mislio na 40 godina komunističke revolucije jer je te godine Branko Mikulić govorio o 40 godina slavenske revolucije. On je mislio što je mislio, ali osuđen je zbog citiranja Biblije i to je još jedan pokazatelj kakvo je to vrijeme bilo. Međugorje je velika poruka. Ali ljudi su dolje zaista stradali.
Sve te ste stvari uobličili u igrani film Gospa. Kako ste privukli Martina Sheena i Michaela Yorka koji su tada bili 'A lista' u Hollywoodu. Kakav je njihov dojam bio?
Martina Sheena sam upoznao u Međugorju. Došao je dolje i bio je voditelj koja je izvještavala o Međugorju. Fra Svetozar Kraljević me upoznao s njim, bio je oduševljen Međugorjem. Kad sam mu predložio film, odmah je rekao da želi igrati u njemu. Bili su oduševljeni svime što se događalo. Kad sam Martina pitao što želi odavde ponijeti kao uspomenu na film, rekao mi je 'daj mi bijelu pasicu originalnog habita fra Joze Zovka koji je nosio'. Do je dosad jedini hrvatski film koji je igrao u Americi u regularnoj distribuciji.
Je li i dalje najskuplji, pet milijuna dolara…
Ne znam, ali tri mjeseca prije premijere tog filma bilo je prodano 5300 ulaznica. Rasprodana je premijera i bila je sjajna. U Hrvatskoj smo imali 96.000 koji su film gledali tada, ali je zaustavljeno prikazivanje zbog granatiranja Zagreba.
Priča se dosta o komercijalizaciji Međugorja, kako Vi gledate na to što sve tamo prodaje - svjetleće Gospe, kipovi… Je li to normalno ili je prešlo granice?
Bio sam i u Lourdesu, Fatimi, Guadalupi, svugdje je isto, nema ništa novoga. Ljudi koji dođu dolje žele nešto ponijeti. To je normalno, a ljudi su se dolje snašli i napravili suvenire. Ali u ovom vremenu nemira poruka mira Gospe je velika stvar i to je ono što je centar svega, današnjeg dana i događanja svih ovih godina. Sve ostalo su prolazne stvari kao što smo i mi prolazni.
