Uz rat u Ukrajini, zemlje iz kojih migranti dolaze u Europu pale su sasvim u drugi plan, a s njima i svi oni radikalni islamisti koji su prije pandemije prijetili uništenjem kontinenta. Ali, oni nisu nestali.
Snimke iz Sirije koje imamo snimio je naš gost - fotoreporter Zoran Marinović. Snimke su, konkretno iz kampova sa pristašama Islamske države, među kojima ima i ljudi s ovih prostora. U jednom centru za deradikalizaciju bio je i jedan 16-ogodišnjak iz Zagreba, ali i mnogi državljani BIH.
Vidio si jako zanimljive stvari sada u Siriji. Tko su ti ljudi koji dolaze u centar za deradikalizaciju?
Islamski kalifat se praktički urušio prije par godina, a znamo priču da je najveće ludilo koje je uvezeno u Islamsku državu upravo došlo iz Europe. Upravo su oni radikalizirali cijeli taj sistem. Klinci koji su došli tada u Siriju i Irak imali su 5 ili 6 godina, a danas ima 16, 17 i žive u jednom okruženju koje je nama potpuno neprihvatljivo. NIitko ne zaslužuje živjeti na takvom mjestu, a posebno ne zaslužuju ta djeca koja su zapravo žrtve tog ludila. Njihovi očevi su bili džihadisti i islamisti i njihove majke su napravile neke odluke koje su napravile, ali najveće žrtve su na kraju ispale djeca. Djeca su dole zatočena. Razgovarao sam s jednim dječakom iz Zagreba kojeg sam pitao i što bi htio biti kad dođe jedanput kući? Vatrogasac, pilot ili automehaničar? A on uopće ne zna što je to. On je rođen u jednom brutalnom sistemu, tu je odgajan. Svi će se oni jednog dana vratiti, ali u kakvom stanju i što će biti s njima strah me je i pomisliti.
Taj dečko kojeg si upoznao i koji je iz Zagreba, on je kao dijete došao tamo? On je proveo djetinjstvo u Zagrebu?
Pokušavao sam naći jednu našu državljanku Doru, svi mediji su o njoj pisali. Došao sam u kamp Al Hol, to je novi kalifat i tamo vlada tolika količina mržnje i brutalnosti prema bilo čemu što izlazi iz okvira njihove ideje. Unutra su djeca koja bacaju kamenje na vojsku, novinare, a količina mržnje koju možeš osjetiti tamo je nevjerojatna. Na kraju se ispostavilo da je nemoguće ući u kamp i pokušati tražiti bilo koga. To je zaista jedno vrlo opasno mjesto i mislim da novinari tamo već dugo nisu bili.
Posebne su procedure danas za ući u Al Hal. Žene islamista su preuzele potpunu kontrolu. Kupuju hranu na ulazu, a onda je preprodaju po 4 ili 5 puta većoj cijeni. Svatko tko ne prihvati ta pravila igre bit će ubijen. Dvije sestre iz Egipta su se pobunile na takav način trgovine pa su im odječene glave. A unutra muškaraca nema, samo žene i djeca. I šta od te djece koja unutra provode svaki svoj dan, što od njih možemo očekivati? I naravno da postoje djeca koja prihvaćaju cijelu ideju kalifata ponovno. Mi smo vjerovali da je kalifat uništen, ali ja sam se uvjerio da to nije tako. Cijeli fokus je na Ukrajini i Sirija postaje jedan zaboravljeni rat o kojem ne vodimo brigu. Znači, u Centru su djeca koja su prihvatila ideje Islamskog kalifata i sada ih Kurdi na neki način pokušavaju socijalizirati. Hoće li to biti uspješno vrijeme će pokazati...
Kako se uopće uspješno provodi deradikalizacija?
Znači, to je nešto potpuno novo. Prije dvije ili tri godine bosanska Vlada je uz koaliciju koja dole upravlja vratila stotinjak Bošnjaka natrag i to je bio jedan miks i ISIL-ovaca i djece i žena i to je bio jedan pokus koji Vlada BiH nije zadovoljila. Vrlo brzo su ti islamisti bili na slobodi i brzo su te žene i djeca postali još brutalniji i radikalniji. Ovaj problem može riješiti samo država, bilo koja, Hrvatska, Srbija ili BiH mora se uključit u povratak te djece jer ona nisu ništa kriva. Ta djeca su jednostavno zatočena dolje i oni su žrtve.
Sad kad si bio tamo, bilo je dosta državljana Bosne i Hercegovine?
Tako je. Tamo sam bio sa 4 dječaka, od kojih je jedan momak iz Zagreba. Neki su od njih prošli veće te neke psihološke provjere i edukaciju i kurdski čuvari kažu da su se oni spremni vratiti nazad. Neki od njih nažalost to nisu napravili. Neki su od svojih majki ili očeva toliko to primili radikalno, brutalno i neprihvatljivo da se to ne može promijeniti. Bio sam i u zatvoru. Bio je prije godinu dana napad ISIL-a na taj zatvor i poginulo je 400 zatvorenika i 145 čuvara i civila koji su tamo bili. Kurdi više ne dozvoljavaju ulazak u taj zatvor. To su ljudi koji su 4 godine zatvoreni u nekim učionicama gdje ih ima 50 do 100, nemaju dvorište. I nema nikakvih optužbi procedura jer Kurdi njima ne namjeravaju sudit. Kurdi žele da se oni vrate natrag ali nitko ih neće. Neke države poput Engleske su im ukinule državljanstva, Vlada Srbije uopće ne namjerava otvoritI taj problem, Bosna je propala na tom testu i veliko je pitanje što će se s njima desit. U Hrvatskoj uz neku sreću, imamo samo njih dvoje, i nadam se da će se taj momak jednog dana vratiti i kao normalna osoba pitI kavu na Trgu bana Jelačića. Iskreno se nadam.
Hvala ti Zorane što si nas podsjetio na ove probleme na koje smo u zadnje dvije godine svi zaboravili.
Nadam se da se opet nećemo prisjetiti.
