Dan je počeo u šipražju, gdje smo krenuli šuškati, odnosno simulirati kretanja koja posljednjih dana uznemiruju neke ljude na rubnim dijelovima Zagreba, u Dubravi i drugim kvartovima, jer se boje da čuju šuškanja - divljih svinja.
Viđene su ispred šoping centra u Dubravi, a onda i usred dana kako trčkaraju uz jednu od glavnih gradskih cesta. Na raskrižju Branimirove i Mandlove ispred nas se jasno vidio veliki zeleni koridor skroz do Sljemena, koridor kojim se životinje spuštaju s brda u grad, jedna zelena površina nadovezuje se na drugu, one uredno njima prolaze, vjerojatno ne koriste pješačke prijelaze i druge prometne propise, ali tim putem najvjerojatnije stignu do onih najprometnijih ulica poput Branimirove.
I, ako još niste znali, nemate nikakvog razloga za strah. Nikada kod nas nije zabilježen napad vepra na čovjeka. U Zoološkom vrtu objasnili su nam što kad ih vidimo, posebno ovih dana kada su često uz mladunce.
"Možda se tako postavi, ako se osjeti ugroženo, da napravi par koraka prema vama, ali ako ostanete mirni i okrenete se na drugu stranu, ona će otići svojim putem, a vi svojim", kaže nam Ema Stanić, dodajući da će to mahom biti u gluho doba noći, kada su najaktivnije. I štoviše, više se one boje nas nego mi njih. "Slikanje, snimanje, trčanje za svinjama, naganjanje s autom, ne bismo to nikako preporučili, jer onda je i ona u panici, isto kao što bi čovjek bio kad nju sretne izbliza", zaključuje Ema Stanić.
Umjesto tih bezazlenih uličnih bliskih susreta, otišli smo u Markuševec, dio grada pod Sljemenom, gdje su divlje svinje po vrtovima uobičajena pojava. Kod Miroslava Hadžića su itekako ostavile traga.
"Ovdje smo imali vinograd, rodilo je stolno grožđe, sve je to potrgano, i meni i susjedu. Kad grožđe rodi, oni dođu jesti, jer nemaju što jesti. Nema u šumi ništa i onda dođu tu. Čak vade lukovice od narcisa. Kopaju po vrtu", kaže nam gospodin Hadžić.
Razumijevanja ima i susjed Zdravko Caplić koji je znao vidjeti cijelu obitelj kako se spušta njegovom ulicom, prije nego što će mu također poharati povrtnjak.
"Njima su uništili šumu, posjekli su drveće - kestene, hrastove, bukve - i oni nemaju hrane. Normalno je da se spuštaju za hranom. Da ih razumijem, moram ih razumjeti, ali meni štetu rade", rezigniran je gospodin Caplić.
Da se štete spriječe, postoje zamke. Prvi smo dobili priliku obići jednu od hvataljki, kako ih se zove, u društvu čovjeka koji ih je osmislio, Deana Konjevića s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Kamera sve snima i preko aplikacije javlja kada je životinja ušla, naravno uz snimku.
"Onda se pogleda što je unutra. Ako je srna, jazavac, kuna, lisica ili nešto, onda se ne radi ništa, a ako su svinje, onda gledamo da su u dovoljno broju, odnosno ako je nešto još ostalo vani, onda čekamo", objašnjava profesor Konjević.
I onda kada su svinje unutra, vrata preko aplikacije padaju. Na taj je način ulovljeno već 27 divljih svinja, slično rade i u Barceloni i Berlinu, metropolama u koje također zalazi sve više veprova. A kako su kod nas na snazi i dalje mjere protiv svinjske kuge, ulovljene svinje se eutanaziraju.
"Da nema afričke svinjske kuge, mogli bismo ih preseliti. Dakle, mogli bi ih uloviti i preseliti nekud dalje od grada u svakom slučaju. Ovako, ne smijemo nikud s njima", ističe profesor Konjević.
U svakom slučaju, ne zaboravite da smo mi njima ušli u staništa, ne oni nama. I prema zakonima prirode, koji vrijede za sva živa bića, imaju jednako pravo tumarati gradskim ulicama, kao i mi.