Danas je lakše kupiti stan nego prije 20 godina, ekonomski analitičar: 'Imamo vrlo blagi oporavak'

Stanovi, manji, veći, u preizgrađenim kvartovima ili onim mirnijima. Tko si kakav može priuštiti na RTL-u je tema otkako RTL postoji.

"Iako se čini da se stanovi prodaju bez obzira na visoke cijene, u agencijama za nekretnine kažu da si to ipak može priuštiti manji broj ljudi. Većina građana uglavnom kupuje manje stanove ili one starije...", pričala je u prilogu o priuštivom stanovanju reporterka RTL-a Ana Bulić, još u ožujku 2006.

Dvadeset godina kasnije, neka istraživanja pokazuju da su novi kvadrati, kada se u obzirom uzme njihova cijena, prosječna plaća i kamatne stope na stambene kredite, 30-ak posto priuštivije nego što su bile tada.

Tumači nam to ekonomski analitičar Velimir Šonje, čovjek koji je osmislio Indeks priuštivosti nekretnina, a odnosi se na prosječnog građanina koji nekretninu kupuje na kredit. U obzir se uzimala i ponuda nekretnina, i rast zaposlenost i plaća, ali i sve veći troškovi gradnje.

"To vam je normalno, znate, jer produktivnost u gospodarstvu raste, BDP per capita je veći, priuštivost je u prosjeku uvijek veća u bogatijim društvima. To vam ovisi uglavnom o produktivnosti društva i tome kakvo je gospodarstvo", kaže Šonje.

TRSTENJAČKI ZA RTL DANAS /

Padaju cijene goriva, a što je s cijenama autoprijevoznika? 'Prvo moramo odraditi skuplje tankove'

Ekonomski analitičar: 'Imamo vrlo blagi oporavak'

I tako je unatoč stalnom rastu cijena. U pet godina cijene nekretnina najviše su skočile u Mađarskoj, za čak 118 posto, slijedi Litva sa 83 posto, Bugarska sa 82 posto, dok je Hrvatska četvrta u Uniji sa 79 posto višim cijenama u odnosu na prije pet godina. U istom periodu, recimo, u Sloveniji su kvadrati poskupili za 57 posto, u Austriji za samo 22 posto, a u Njemačkoj svega 6 posto.

"Recimo, najveća priuštivost je bila prije pandemije, i onda je tamo negdje 2022. ili 2023. došlo do pada, i tu je krenuo taj osjećaj da su danas nekretnine slabije priuštive nego što su nekad bile. Da, djelomično da. Onda je 2024. došla stabilizacija i sad imamo vrlo blagi oporavak", tumači Šonje.

Iako podaci na razini države govore o padu kupoprodaje nekretnina za gotovo 22 posto, nije svugdje jednako - u Zagrebu je pad službeno 10 i pol posto, ali agenti itekako imaju posla.

"Nama je bazen kupaca velik i potražnja je iznimno velika. Više nam se na tržištu osjeti nedostatak dobrih, kvalitetnih stanova, te će jednom agentu u praksi biti puno veći izazov dobiti dobru nekretninu i staviti je u portfolio, nego naći kupce. Kupaca ima napretek", kaže agentica za nekretnine Jelena Ivančić.

VRIJEDI LI TOLIKO? /

Kvadrat ovog stana košta 7000 eura: Agentica otkrila zašto je Split najskuplji

Zagrebački kvadrati priuštiviji od ljubljanskih, beogradskih i sarajevskih

Da fali završenih stanova pokazuju i podaci. Ovo je krivulja kretanja broja završenih stanova u Hrvatskoj, s vrhuncem na 25 i pol tisuća 2007., padom na niti osam tisuća stanova 2014., do 16 i pol tisuća završenih stanova 2024., što je i dalje za 35 posto manje u odnosu na rekordne razine.

U Zagrebu, širem centru pogotovo, stanje će se teško mijenjati. "Potražnja je najveća za tramvajskom zonom u Zagrebu konstantno, a ponuda novijih stanova u toj zoni je najmanja. GUP je dodatno ograničio investitore u izgradnji takvih nekretnina, tako da one koje se pojave na tržištu zbilja mogu postići odličnu cijenu", kaže Jelena Ivančić.

Usporedio je Zagreb Tportal i s drugim glavnim gradovima. U Zagrebu se za cijenu kvadrata od tri tisuće eura i prosječnu plaću od 1.645 eura za dvosobni stan od 60 kvadrata u širem centru treba raditi devet godina i mjesec dana.

U Ljubljani je cijena kvadrata osjetno veća, prosječna plaća približno slična, pa se za isti stan treba raditi čak 12 godina i 10 mjeseci.

Beč ima ogromne cijene kvadrata, ali i tri tisuće eura prosječne plaće, pa za stan treba raditi slično kao u Zagrebu. U Berlinu je pak niža cijena kvadrata prema Beču, plaća viša, period najkraći - do stana se dođe za osam godina.

U Sarajevu, sa dvije tisuće eura po kvadratu i niti tisuću prosječne plaće, za stan treba raditi 11 i pol godina, a u Beogradu, s kvadratima skoro kao u Zagrebu i plaćom od tisuću eura, čak 12 godina i 2 mjeseca.

"Ne može ni svaki Danac kupiti stan u Kopenhagenu, čak ni u širem centru. Znači, to je na neki način prirodno. Ono što je kod nas problem jest što je slaba izgradnja na tim vanjskim urbanim prstenovima, to sad tek polako kreće. A tamo je zemlja jeftinija, tamo se mogu raditi nešto veće jedinice jer ima više slobodnih komada zemlje", zaključuje Velimir Šonje.

Pa bi se tamo do stana moglo i brže nego za zagrebačkih devet godina.