Violina pauk manji je od kovanice od dva eura, ne zvuči strašno, no njegov ubod može biti itekako opasan. Čak dva slučaja smrti zabilježena su u Italiji ove godine zbog komplikacija koje su uslijedile nakon njegova ugriza. Postoji i pauk čiji vas otrov može ubiti za 15 minuta, no smrtni slučajevi su jako rijetki pa je zapravo nevjerojatno koliko nam straha mogu izazvati ove životinje na osam nogu koje dosežu 30 centimetara.
Nisu često pauci televizijske zvijezde, ali ovoga puta biologinja Iva Čupić o njima je govorila u studiju RTL Direkta.
Niste došli sami. Koga ste nam to doveli?
Ovdje je jedan od naših najviše strašnih pauka, hajdemo reći, mužjak crne udovice, nešto je sitniji od ženke. Tu se skriva i jedan od paukova koji su navedeni u Italiji za smrtne slučajeve, i jedan pauk iz Španjolske, jedan od većih u Europi. Inače nije zabilježen za Hrvatsku, ali se nekad može prenijeti s ukrasnim cvijećem ili maslinama.
Idemo prvo na dva talijanska slučaja, i sami ste rekli da je tu jedan predstavnik. Pauk violina je mediteranski pauk. Jeste li ga često viđali na terenu u Hrvatskoj?
Dosta rijetko. Pauk je to koji je dosta skrovit, čak više od crne udovice koji se puno češće može primijetiti jer radi mreže koje su karakteristične. I ako se potrudite na staništima koja joj pašu, možete lako naići na nju. S druge strane, violinski pauk preferira malo vlažnija staništa, to su obično otvori špilja i puno rjeđe dolazi u doticaj s ljudima.
Što ako vas ugrize pauk?
Gdje ste ga uočili u Hrvatskoj?
Na jako neobičnim mjestima, podzemnim i tamo gdje je vlažno.
U kojim predjelima?
Dalmacija najčešće.
Vi proučavate pauke, često su vam u rukama. Što napraviti ako vas pauk ugrize?
Najbitnije je ne paničariti, što je slično kao sa zmijom. Ako ste sigurni da je u pitanju ugriz pauka ili kukca, bilo bi dobro fotografirati životinju ili spremiti je i uzeti da bi je netko mogao prepoznati. Ali najčešće se dogodi da ljudi ne primijete što ih je ubolo ili ugrizlo i u takvim slučajevima treba pratiti situaciju da ne bi došlo do sekundarne infekcije. Ako se stanje pogoršava, dolazi do crvenila ili boli koja je lokalizirana, treba potražiti hitnu pomoć.
Jeste li vi dobili pokoji ugriz kroz sve ove godine?
Isključivo jedan kroz sve ove godine i to od jednog potpuno bezopasnog pauka.
Kako je to izgledalo, je li bilo traumatično?
Zapravo sam bila sretna jer se prvi put dogodilo nešto čisto jer su naši pauci toliko neagresivni da se u biti puno toga može dotaknuti, a da neće reagirati.
Čuli smo ranije da se pauka nekad neopravdano bojimo. Jeste li imali i vi nekoć strah od pauka i što biste poručili čitateljima koji imaju strah, kako ga se riješiti?
Mene nikad nije bilo strah pauka, uvijek je bio prisutan neki interes. Ali za one koji se boje, najčešće sam vidjela promjenu baš kada su učili o tome čega ih je strah. Ako je bila situacija gdje ih je specifičan pauk prestrašio, pogledali bi dokumentarce o njemu, naučili kako se kreću i tako došli do toga da im je puno lakše.
Vi s paucima živite kod kuće. Koliko ih imate i čime ih hranite?
Relativno mali, negdje desetak sada jer mi ih je teže održavati kad sam često na terenu. Mogu se hraniti kukcima koje uzgajate doma, bilo da su to zrikavci ili žohari.
Iz vaših videa koje objavljujete dojam je da pauka uopće nije teško pronaći. Je li to vama bilo iznenađenje?
Najčešće su oko nas. To je ono što ljudi nekad ne primjećuju. Nekad primjene one dugonoge tanke pauke u kućama, a onda nakon toga ovo po vani. U svaki grm u koji se zagledate, možete uočiti nešto. Uglavnom su sitni i to je u biti ono što ljudi ne primjećuju.
Pamtite li da ste naišli na neku vrstu koja vas je iznenadila?
Kad bi netko pronašao neku vrstu koja ne dolazi u Hrvatsku, to mi je uvijek bilo zanimljivo za proučiti. A ovako generalno, kad sam bila mala i našla prvi puta crnu udovicu, to mi je bilo iznenađujuće i lijepo.
Prepoznali ste je odmah?
Jesam. Dobra stvar je da se toliko djeci kod nas priča kako pauk izgleda da ga ne bi slučajno dirali. No, moram naglasiti da je dobro kod tog pauka, osim što je skrovit, i to što neće odmah reagirati ako ga dirate time da se odmah brani.
Što napraviti ako naiđete na zmiju?
Šetnja s biologom nešto je što se čini zanimljivim za upoznavanje prirode. O čemu se točno radi?
To je niz videa s kojima sam počela kao serijal da upoznam ljude s onime što se može naći kod nas, s onime čega se ljudi boje uglavnom bespotrebno, a to je nešto što se nadam prenijeti i uživo.
Kakav vam je dojam? Čini mi se da djeca recimo paukove češće vide na YouTubeu, nego u prirodi. Imate li vi takav dojam?
Ne nužno. Djeca su jako znatiželjna i često mi se događa na edukacijama da bi djeca pristupila i bila jako zainteresirana, a onda bi za njima roditelji (krenuli, op.a.) sa strahom. U jednom trenu se taj strah može prenijeti djeci. Lakše je puno raditi na tome kada djeca nemaju strah i kada im se može objasniti što je u redu, a oko čega treba biti oprezan.
Bavite se i zmijama koje jesu nešto opasnije i ozbiljnije životinje. Kako njima pristupiti? Kakva su vaša iskustva i što biste poručili čitateljima ako naiđu na zmiju?
Ako naiđu na zmiju, jako je bitno da ne počnu paničariti. Najviše se ugriza dogodi kada pokušaju pomaknuti zmiju, udariti ju ili ju ubiti što je u većini slučajeva zakonski zabranjeno,. Treba ostati smiren, pričekati da se zmija makne ili otići u većem krugu oko nje. Najčešće zmije ljudi niti ne primijete jer se one već udalje.
Zmije ili pauci?
Teško! Oboje su interesantni.
