Variva, jela od povrća i mesa, ali i slastice bez bijelog rafiniranog šećera poput kukuruzne zlevanke, pudinga i savijača primjer su kvalitetnog školskog obroka kojega su pripremili učenici, a imali su prilike probati i Zadrani i turisti.
Kako osmisliti školski meni, a da je učenicima zanimljiv, još uvijek je čarobna formula koju nastoje pronaći u školama.
Od ponuđenih zdravih školskih obroka Hotelijersko-turističke i ugostiteljske škole, prvašica Erin je odlučila probati puding s chia sjemenkama, kokosovim mlijekom, javorovim sirupom i borovnicama.
"Pa, odličan je i dobar. Sviđa mi se ovo gore i ovo dolje je dobro. Nemamo ovakvo nešto u školi", kaže 8-godišnja Erin Nemarić, a njezin vršnjak Pave Bronić je od onih koji teže probavaju nova jela.
"U školi jedemo za doručak nekad jaja, puding i volim jesti kruh s maslacem. Ja ne volim ovo što je Erin probala", kaže Pave, a na pitanje kako zna kada nije probao, nema dvojbi: "Ne znam, ne izgleda mi baš dobro to."
Mnogima je i riba odbojna jer se mora čistiti od koščica. Zato se za školske obroke filetira.
"Ja sam isto takav bio dok nisam naučio filetirati tu ribu, ali riba je sama po sebi dobra. Nemam tu što posebno reći, treba je što više jesti", smatra Danijel Bandić, učenik trećeg razreda Hotelijersko-turističke i ugostiteljske škole Zadar koji je sa svojim kolegama i kolegicama iz smjera kuhar pripremio jela ponuđena na kušanje na Narodnom trgu u Zadru.
Treba zdravo i kvalitetno jesti od malih nogu, pa je Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola u sklopu Županijskih dana osmislila cijeli niz školskih jelovnika baziranih na mediteranskoj i dijetalnoj prehrani.
"Smisao cijelog ovog projekta je bilo usavršavanje kuharica po osnovnim školama upravo da dobiju još više ideja, odnosno da se još više educiraju kako dobro i kvalitetno pripremiti obrok za djecu, da se to sve može ukombinirati i da ne treba puno vremena oduzeti", pojašnjava Kristina Lončar, mentorica slastičarstva u Hotelijersko-turističkoj i ugostiteljskoj školi Zadar, koja je program vodila s kolegom Renatom Kraljevom.
Kuharice koje su prošle dodatnu edukaciju kažu da je lakši dio osmisliti i skuhati neko jelo, a teži nagovoriti djecu da jedu, pa čak i probaju.
"Dosta vole izazove i sve što im damo. Ne samo obični sendvič, prezentiramo im neku salatu, nešto uz to i oni odmah prihvate. Pečenu šniclu kao hamburger, to je prihvatljivije nego varivo tako da nastojimo balansirati jedno i drugo", kaže iskusna kuharica Marija Klanac iz posedarske OŠ Braća Ribar., a njezina kolegica Anita Macuka, kuharica u OŠ Pakoštane, dodaje:"Probali smo mi ići sa smoothiejima voćnim, i od kokosa i od ananasa, tako tipa tog. Uzeli bi, ali smo našli poslije oko škole pobacano, niti ne otvoreno. Znači, nit probano. Trebali bi u suradnji s roditeljima, najprije početi od kuće, pa onda i učitelji, malo pričati na satu i mi svaki dan forsirati, pa mislim da bi se vrimenom navikli".
Svi se slažu u jednom o hrani treba više razmišljati i razgovarati jer ona nije samo užitak i pogonsko gorivo ljudskog tijela nego i ulaganje u zdravlje.
