Velika promjena na sindikalnoj sceni. Nakon 25 godina s mjesta predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata odlazi Krešimir Sever, a na njegovo mjesto od srpnja dolazi 49-ogodišnji pravnik Darije Hanzalek koji se uživo uključio u RTL Danas.
Vaš prethodnik je bio simbol sindikalne scene u Hrvatskoj, hoće li biti teško ući u njegove cipele?
Da, velike cipele treba popuniti. Ja ću svakako ostati u svojim cipelama i gledati ostaviti svoj otisak, a nadam se da će on s vremenom narasti.
Imate 20 godina sindikalnog iskustva, i to u najstarijem sindikatu, grafičara, što partneri i kolege od vas mogu očekivati, kakav ste karakter i pregovarač?
Naš sindikat bilježi 154 godine i veliku tradiciju, najstariji je u Hrvatskoj. Osobno sam radio i kao voditelj ravnopravne zaštite, radio sam i određena mirenja. Zadnje tri mandata sam predsjednik sindikata. Ono čemu uvijek težim je socijalni dijalog, pokušati sve riješiti razgovorom. No, ako ne ide tako, onda ide i akcijama.
Što će biti vaš glavni fokus u borbi za radnička prava?
Ako gledamo iz hrvatskog aspekta, treba nastaviti razvoj plaća. Ne samo zato da to bude pravednija raspodjela s kapitalom, nego jer mi ovdje gdje živimo na ulaznim vratima Europe moramo dalje razvijati plaće da ne ostanemo bez radnika. To je veliki prioritet i tu ne mislim samo na minimalnu plaću. I srednje i niže plaće trebaju i dalje rasti jer sve više ulaze u uravnilovku što je loše za motivaciju radnika. Treba razvijati dalje socijalni dijalog na svim razinama, kolektivno pregovaranje. Mislim da ću imati puno izazova i oko sektorskog pregovaranja, a tu su i šire teme - mladi, obrazovanje. Održavanje obrazovnog sustava tako da nismo nekakav poligon za obučavanje mladih koji će liječiti i graditi druge, pa do demografskih promjena koje se događaju kroz radne odnose.
Tu ćemo morati puno uložiti da nam se ne dogodi ono što se događa u svijetu, a to je takozvana "race to the bottom", utrka prema dnu. Gdje se stranim radnicima nude i daju loši poslovi, ali tim spuštanjem standarda spušta se standard i za domaće stanovništvo i radnike. I na kraju, mi ni sami ne znamo kakav nas čeka budući svijet rada. Moramo se boriti da se ne razvija takozvani globalni tehnofeudalizam. Moramo se boriti da dobrobit, koju donosi tehnološki razvitak, pripada svima, a ne samo elitama.
