Dok hoda kućom, razrušenom i opustošenom u ratu, Igoru Koraču naviru sjećanja na djetinjstvo i djeda. "Žive slike, vidim kako je tu sjedio, vidim kuhinju, baku u kuhinji, sebe tu na stolici, tu je televizor bio", prisjeća se.
S djedom je bio posebno povezan.
"Išli smo skupa na Dunavac pecati. Učio me prvim radnim navikama, do svoje 16. godine sam ja bio s njim i vjerujem da nije bilo rata i svega, da bi možda i ostao tu s njim", uvjeren je Igor.
Ali rat je prekinuo normalne živote. Ante Korač vjerovao je da mu se ništa loše neće dogoditi jer nikome ništa loše nije učinio, no iz svoje kuće nasilno je odveden u Negoslavce gdje je počelo zlo.
"Tukli su ga sa svim što su stigli s motkama, lopatama, kundacima, nogama rukama, sa svim živim", prepričava Igor.
Njegov djed i susjedi zatočeni u podrumu danima su proživljavali monstruozna iživljavanja i mučenja, a potom su ubijeni.
'Kroz život sam imao dvije želje - da postanem otac i pronađem djeda'
"Sve to su radili lokalni Srbi, dojučerašnji susjedi, poznanici, neki koji su nam i u kuću ulazili, tako da Negoslavci su jedno neistraženo leglo zla", ističe Igor koji je potrazi za istinom o djedu posvetio i svoj život.
"Kroz život sam nekako imao dvije želje da postanem otac i da pronađem djeda", priznaje nam.
Postavio je i veliki plakat s njegovom fotografijom, kako bi potaknuo savjest onih koji znaju istinu da je podijele s obiteljima nestalih. "Nas više ne zanima ni tko je kriv, ni zašto je kriv, ni zašto je to napravio, nas zanima ovo zadnje, da dobijemo kosti svojih najmilijih i da ih pokopamo", dodaje.
Obavio je niz razgovora, provjeravao sve informacije, a onda je otkrivena grobnica uz cestu na samom ulazu u Negoslavce. Nakon identifikacije djeda Igor priprema posljednje počivalište gdje će u miru i mislima biti s njim.
"Pričat ću mu o ocu, unučadi, praunučadi i tako. Žao mi je što otac to nije doživio, žao mi je što je završio tako kako je završio i otac i djed, ali nažalost, tako je kako je, nadam se da je taj začarani krug smrti kroz obitelj sada završen", govori kroz suze.
Od Domovinskog rata prošle su 33 godine. Savjest onih koji znaju istinu još uvijek je slabija od šutnje, straha i laži. Od 2016. godine otkriveno je šest masovnih i niz pojedinačnih grobnica te identificirano 280 ubijenih branitelja i civila. Još uvijek se traga za 1782 osobe.
