Dok mladi u Europi mreže koriste za društveni i kulturni angažman, u Hrvatskoj lutaju napuštenim zgradama radi dokazivanja na mrežama.

Sociolog Mirko Petrić ističe: "Veliki broj ljudi koji su danas mladi ne žive ovdje s nama. Mi ih vidimo na ulici, gledaju u mobitele, gledaju u nas, zapravo nismo u istom prostoru. Njihov je svijet u velikoj mjeri postao ono što im se servira preko društvenih mreža".

Iako su među najboljima po digitalnoj pismenosti, hrvatski mladi među prvima su u Europi po broju sati provedenih online - otkrivaju istraživači Instituta Ivo Pilar. To vrijeme koriste za zabavu, druženje i samopromociju.

Sociologinja Inga Tomić-Koludrović naglašava da mladi kažu kako se mogu osloniti tek na jedan do pet ljudi: "Isključivo obitelj i najbliži prijatelji. To znači da vršnjačka grupa nema više takav utjecaj kao što je imala nekad u smislu druženja i peer utjecaja, nego da se grupe druženja prebacuju na društvene mreže".

Jako slaba motorika

Mladi u Hrvatskoj ne sudjeluju u umjetničkim aktivnostima. Rijetko idu u kazalište, kino, malo čitaju. A po praćenju influencera i internetskih izazova - odmah smo iza Srbije.

Sociolog Petrić dodaje: "Kod nas se krenulo s idejom da će mladi postati digitalno pismeni da ćemo se uključiti u suvremene procese, sada vidimo da mladi više ne mogu držati olovku u ruci, da se više djeca ne upisuju u osnovne škole jer nemaju razinu motorike za upis u školu".

Smatra da je dobro što se mobiteli polako zabranjuju u nekim školama jer skrolajući mrežama, mladi se uspoređuju s - prividno - ljepšima, bogatijima i uspješnijima - što jako utječe na mentalno zdravlje.

Sociologinja Tomić-Koludrović dodaje: "Imaju osjećaj, iz intervjua to vidite, da se od njih očekuje da budu sve odjednom. I zgodni i uspješni i pametni i druželjubivi. Pritisak je kao da sve odjednom trebaju biti i zbog toga je taj čest osjećaj tjeskobe".

Potreba za dokazivanjem

Psihologinja Marija Džida nam govori da su djevojčice i djevojke konzistentno manje zadovoljne svojim životima i manje sretne: "Također, više iskazuju razine nezadovoljstva samima sobom u odnosu na dječake i mladiće".

Ključ za veće zadovoljstvo životom je smanjiti opterećenje učenja i visoka očekivanja koja se stavljaju pred mlade; ulagati u nastavnike koji danas nerijetko moraju biti i psiholozi u učionicama; i po uzoru na nordijske zemlje - potaknuti druženja vani.

Psihologinja Marina Kotila Topić pita se gdje su neke druge osobine te djece? Tvrdi - njih ne određuje samo korištenje mreža: "Mladi su se uvijek u toj dobi imali potrebu dokazivati, uvijek imali potrebu prihvaćati nekakve izazove. Iskoristimo uređaje kao put kao alat da bolje upoznamo tu djecu, da ih pitamo kakve igrice igraju, što prate na mrežama, što ih zanima", savjetuje psihologinja.

Nije sve tako crno, mladi u Hrvatskoj su generalno zadovoljni životom. A i dalje im je atraktivnije družiti se na otvorenom nego na mrežama - samo ih treba potaknuti da naprave prvi korak natrag - u stvarni svijet.