Četvero djece, sada hrvatskih državljana, u dobi od jedne do 3 godine dokumente su dobili posve legalnom odlukom hrvatskih sudova kojima su roditelji dostavili dokumente o posvajanju dobivene od vlasti u Kongu.
No, država nije osigurala protokole i procedure za potpuno legalna posvojenja iz trećih zemalja kažu nam svi naši sugovornici.
" Naravno da mi ne možemo znati svaki postupak svake zemlje i kako izgledaju određeni žigovi, potpisi da mi provjeravamo kad imamo sumnju na krivotvorenje onda da, zastajemo s postupkom pa se provodi neki drugi postupak. Međutim u uobičajenom djelu mi smatramo da su dokumenti autentični", kaže nam sutkinja za mladež Lana Peto Kujundžić.
A dokumente su svi parovi, s kojima smo razgovarali, dobili tako da su u Kongu angažirali odvjetnika koji je pokrenuo proceduru posvajanja. To, dodaje, sutkinja Peto Kujundžić govori u prilog uhićenim Hrvatima.
" Za sve što se treba odraditi negdje u drugoj zemlji važno je imati odvjetnika iz te zemlje. Nekakvu firmu, obrt, privatnog advokata, ovisi o kojoj zemlji se radi i kako su oni uredili taj svoj sustav", ističe Peto Kujundžić
Prošlo je mjesec dana, a još se ništa ne zna
Jasna Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb kaže nam da obiteljski zakon propisuje da sva posvojenja koja se odnose na posvojitelje koji su strani državljani ili na posvojenike koji su strani državljani
"Trebaju imati suglasnost ministarstva nadležnog za socijalnu skrb", ističe Kelava.
I to je upravo onaj dio koji u Hrvatskoj nedostaje. Imamo zakon, ali nemamo protokol i proceduru, a poslije ni evidenciju koja se odnosi na posvajanja iz zemalja koje nisu potpisale Haašku konvenciju.
U ministarstvu socijalne skrbi kažu da posvojiteljima ne daju suglasnost, već samo informacije. Ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku Marija Barilić kaže kako posvojiteljima vrlo jasno daju do znanja da moraju se upoznati sa zakonodavstvom te treće države koja želi dati dijete na posvojenje.
Hrvatska je haaškoj konvenciji pristupila 2013.godine. Do tad je iz Nazorove u druge zemlje, poput Švedske i Švicarske udomljeno petero djece i to teško posvojive. Nakon konvencije, u ovih 10 godina više ni jedno dijete iz ove ustanove nije posvojeno izvan Hrvatske. A do djece ispod tri godine, što i jest najčešći motiv za posvajanje iz Afrike, teško je doći.
" Trenutno kod nas nije spremno niti dijete u toj dob na posvojenje da je posvojivo odnosno kolokvijalno pravno čisto ali je nekih šest djece u postupku", kaže Kelava
Baš kao u Kongu i u hrvatskim domovima većina djece ima žive roditelje koji se o njima ne mogu brinuti. No, u njihovim sirotištima djeca umiru od malarije, ebole i najčešće gladi. Što će biti s njih četvero posvojenih ne zna se ni nakon gotovo mjesec dana.