Točno 21. travnja 1995. godine iz Francuske Gvajane lansiran je u svemir ERS 2, odnosno European remote sensing koji je tada bio jedan od najsofisticiranijih satelita za promatranje Zemlje.
"Ovaj je značajan za znanost jer je bio vrlo važan u istraživanju Zemlje, oceana, kopna, atmosfere, mjerio je brzine vjetra bio je važan za proučavanje temperature oceana, mjerio je razne visine u milimetar precizno", tvrdi astronom Ante Radonić.
Gotovo 30 godina poslije, došlo je vrijeme za povratak na Zemlju. Na putu do konačnog raspada, prolazio je iznad središnje Europe, put ga je vodio i preko Hrvatske.
Bio je veličine autobusa
Boris Štromar, predsjednik Astronomskog društva Bezdan iz Zagreba ističe da je zgodno što postoje neka predviđanja o njegovoj putanji. "Ne znamo točno, ali možda imamo priliku vidjeti taj raspad, možemo reći svemirskog smeća, jer je taj satelit na kraju svog radnog vijeka. Napravljeno je da deorbitira", objašnjava.
Odnosno Europska svemirska agencija je odlučila prekinuti misiju nakon što je ERS 2 uspješno je radio 16 godina. Zbog mogućnosti sudara s ostalim satelitima, nakon godina propadanja u orbiti krenuo je put Zemlje.
Bio je veličine autobusa, dug više od 11 metara, težak 2 tone. Većina njegovih dijelova izgorjela je pri ulasku u Zemljinu atmosferu. Prilično je teško predvidjeti njegovu točnu putanju.
Predviđanja nisu precizna zato što atmosfera nije homogena, negdje je gušća, negdje nije. Ovisi i o solarnom vjetru, tako da je zapravo neki pad satelita puno nepreciznije za predvidjeti od naprimjer nekog asteroida, kojemu znamo putanju, poručuje Štromar.
'Jako vrijedan satelit'
"Kada gledamo meteore oni vrlo brzo izgaraju, onu u sekundu dvije mogu preci preko cijelog neba, satelite je jako prepoznati jer njihovo izgaranje traje jako dugo, treba im preko nekoliko minuta da pređu od horizonta do horizonta", dodaje Štromar.
Nekoliko puta na mjesec objekti slične mase ulaze u Zemljinu atmosferu, sateliti nešto rjeđe. No, jedinstvena je prilika vidjeti pad odnosno sagorijevanje meteora, asteroida koje traje, ako imate sreće, nekoliko sekundi.
"Budući da se ne radi o nekom stupnju rakete nego o satelitu koji je bio jako vrijedan, pa je izazivao posebnu pažnju, na neki način o njemu posebno govorimo inače bi se svaki tjedan moglo govoriti o nečemu što pada, jer danas se radarom prati više od 30 tisuća objekata koji se nalaze u orbiti oko nas, a prati se sve, počevši od 10 centimetara do nečeg većeg", zaključuje Radonić.
Stoga se nemojte iznenaditi kada na noćnom nebu ugledate još neki zastarjeli satelit, meteor ili nešto treće dok pada na Zemlju.
