On voli tkati, a ona mu štrika: Ljubav iz Kruševice njeguje šokačku tradiciju
A kada završe sa svojim poslovima supružnici Anamarija i Anto nastavljaju raditi i ono što iznimno vole - on sjeda za tkalački stan, a ona u ruke uzima igle
On je automehamičar koji voli tkati, a ona knjigovotkinja koja rado šije i štrika.
Vole jedno drugo i šokačku tradicijsku baštinu pa zajedno rekonstruiraju narodne nošnje u koje se svake nedjelje i spremaju za odlazak na misu.
U Kruševici gdje žive, ove ih je nedjelje posjetila naša slavonska ekipa
Antu i njegovog oca u posavskom kraju svi znaju kao majstore automehaničare.
"Zanat automehanike sam naučio od tate, naslijedio sam i obrt i nadam se da ću i ja u ovoj radioni dočekati penziju", kaže Anto Mandura iz Kruševice.
Školujući se u Zagrebu, Anamarija je upoznala Antu i tako s njim stigla u Kruševicu.
"U uredu knjigovodstvenom radim zadnjih 14-15 godina", kaže Anamarija Mandura iz Kruševice.
Druga ljubav - tkalački stan
A kada završe sa svojim poslovima supružnici Anamarija i Anto nastavljaju raditi i ono što iznimno vole. On sjeda za tkalački stan.
"U radioni provodim 7-8 sati, zavisi o količini posla, a ovdje sve ostalo dok se ne umorim, nekada pola sata, nekada 3-4 sata", kaže Anto.
Anamarija u ruke uzima igle. "Do 3 radim, od 4 do navečer u glavnom ili šivam ili štrikam, vezem", kaže Anamarija.
Zajednički izrađuju tradicionalne narodne nošnje. Tkati platno za njih Antu je još u djetinjstvu naučila pradjedova sestra.
"Odlazeći kod nje sam se kao mali zaljubio u to jer mi nije bilo jasno kako tako puno končića i tako sve jednako i evo – ljubav se rodila", kaže Anto.
I Anamarija se zaljubila, prvo u Antu, a onda i u tradicijsku baštinu. "Evo bit će lijepe čarape za supruga, tako da će biti baš kao što se radilo prije možda i par stotina godina", kaže Anamarija.
U tradicijskim nošnjama stigli na misu
Kao što je to bilo nekada, Anamarija i Anto i danas se u svom domu svake nedjelje za misu spremaju u narodne nošnje. A i za to je potrebno mnogo vremena, pažnje i ljubavi. Nakon sat i po do dva Anamarija i Anto su spremni.
"Suknja i bluza su sometne, imam guličane čarape, opanke ringlaše, kožušak i imam delinku, maramu na glavi", govori i pokazuje Anamarija.
"Na sebi imam kožne čižme, onda imam rajtozne, ušivene kožicom, imam rubinu, malo lošijeg stannja za korizmu, kamizol sometni i ćurakle i na glavi ću imati kapu. Ljudi kad dođemo u crkvu uvijek im je drago vidjeti taj neki stari način spremanja", kaže Anto. Tako je bilo i ove nedjelje nakon što je ponosni par u tradicijskim nošnjama stigao u crkvu.
"Oni evo baš svake nedjelje su ustrajni u tome, kao mladi bračni par, da pokažu na neki način onu tradiciju", kaže Mihael Mađarević, župnim Župe rođenja Blažene Djevice Marije Kruševica.
"Lijepo je baš što tako održavaju tu nošnju i to", kaže Terezija Janković iz Kruševice. "Je, super je kad netko drži do svoje tradicije i običaja to je jako lijepo", kaže Marija Janković iz Kruševice.
Anamarija i Anto kažu da je najvažnije naći nekoga i nešto volite, a oni su pronašli i jedno drugo i svoju zajedničku ljubav pa sretni svojim putem nastavljaju dalje.
403 Forbidden