Blagdanom Svih svetih i Dušnim danom počeo je studeni, najteži mjesec u godini za Vukovarce. Uoči tužne obljetnice, 34 godine od Domovinskog rata  još uvijek se traga za 1740 nestalih osoba.

Njihove obitelji ni ove im godine nisu mogle na posljednja počivališta donijeti cvijeće i svijeće, no od potrage za svojim najmilijima poručuju – nikada neće odustati.

"Ja bih mu samo poručila, ako mi može reći gdje je, samo to, a sve ostalo on već zna, sve on to negdje od gore vidi gdje god bio“, kaže Kristina Barišić iz Vukovara.

"Rekao bih mu da sam ponosan na njega i da evo ima prekrasnog unuka, 4 prekrasne unuke i jednostavno da sam ponosan na njega što je dao život za ovu našu domovinu Hrvatsku.“ kaže Nemanja Savanović iz Vukovara.

Očeve traže više od 30 godina

Više od 30 godina Kristina i Nemanja traže svoje očeve nestale u Domovinskom ratu. Nemanjin je ranjen na Trpinjskoj cesti, a potom su ga agresori odveli iz vukovarske bolnice. Kristinin otac zarobljen je u Borovu Selu i od tada mu se gubi svaki trag. Kristina i Nemanja ne znaju istinu o njihovoj smrti, ali dobro znaju koliko su ih voljeli.

"Meni je 12. studenog bio rođendan, kada je on nekim čudom meni, eto samo par dana prije pada donio tortu, mislim da taj dan ću pamtiti sve dok sam ja živa“, kaže Kristina.

"Znam da je bio, kažem, dobar i brižan otac, veliki sportaš, igrao je nogomet, to sam čak i naslijedio od njega, i među prvima je uzeo oružje i branio i mene i moju sestru - našu domovinu Hrvatsku“, kaže Nemanja.

Mnoge vukovarske obitelji dijele sličnu sudbinu

"Ubijena sestra, 19 godina u petom mjesecu trudnoće, nju sam sahranila 1998., a sad prije 7 mjeseci su mi našli supruga na Petrovačkoj doli, nakon 34 godine, tako da nema se tu puno što pričati, bol, bol i bol“, kaže Mira Komunicki iz Vukovara.

Bolna su i sjećanja hrvatskih branitelja s Trpinjske ceste na poginule suborce i zlo kojem su se suprotstavili.

RATNI ZLOČINAC /

Započelo rušenje mauzoleja Vukašinu Šoškoćaninu, vođi masakra u Borovu

"Mi smo branili svoje, a kod njih se probudilo najgore, oni su ubijali nemilo, sve masovne ove grobnice, to je strašno što su ti ljudi radili, nismo se uopće nadali da se možemo susresti s takvim zlom", kaže Marin Mrđen iz Vukovara.

"Svojim srcem i svojom hrabrošću smo zaustavili tog neprijatelja i dan danas dolaze ljudi iz cijele Hrvatske i cijelog svijeta i klanjaju se ovdje braniteljima“, kaže Stipe Majić iz Vukovara.

'Studeni je najteži mjesec'

Simbol obrane Hrvatske Vukovarski vodotoranj čuva sjećanja i budi emocije.

"Kad se popnem gore, vidim zastavu, stavim ruku na srce, puna sam pomiješanih osjećaja, ushita, tuge, žalosti, ali i velike, velike radosti – to je grad koji je stvorio Hrvatsku“, kaže Jasenka iz Osijeka.

U pet godina koliko vodotoranj svjedoči o gradu heroju i herojima grada posjetilo ga je više od 500 tisuća posjetitelja.

'VAŽAN TRENUTAK' /

Plenković o pronađenim ostacima branitelja: 'Jean-Michel je hrabrost pokazao braneći Vukovar'

"I svi su oni puni dojmova, emocija, ja često volim reći da ovo nije posao, ovo je nešto što živimo 365 dana u godini“, kaže Mirela Janković, direktorica Vukovarskog vodotornja.

O najtežem mjesecu u godini za Vukovarce svjedoče i memorijalne lokacije na Trpinjskoj cesti i Ovčari gdje je mučeno i ubijeno više od 200 ranjenika i civila iz vukovarske bolnice.

"Studeni je nama jedan od najtežih mjeseci u godini, to je mjesec koji nam budi neku bol, s jedne strane bol, a s druge strane ponos, ponos što danas odgajamo svoju djecu u slobodnoj nam državi koju su nam dali naši branitelji“, kaže Marija Rušnov, voditeljica Odjela u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar.

Pokop Jean-Michela

Na Ovčari je upravo pronađena još jedna grobnica, a u njoj i posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera, mladog Francuza koji je branio Hrvatsku i čiji je izbor bio Vukovar i u dobru i u zlu.

"On bi danas bio muškarac, čovjek od 59 godina, a ja ga pamtim kao ono dijete od 25 godina s osmijehom i onim očima lijepim“, kaže Damir Radnić, suborac Jean-Michela Nicoliera.

"Možemo vam reći ekskluzivno da Jean-Michele će biti pokopan na Memorijalnom groblju Vukovar, svi smo da mama Lyliane živi dovoljno da ona ima ovu radost kao danas da nađe tijelo od sina i da ona može ići moliti na njegov grob“, kaže Paul Nicolier, brat Jean-Michela Nicoliera.

Kristinina majka taj mir nije doživjela

"Ostali smo samo ja i brat evo koji nastavljamo njenim stopama i trudimo se da nađemo makar jednu kost, samo da ga dostojno pokopamo“, kaže Kristina Barišić.

U Hrvatskoj se 34 godine nakon Domovinskog rata još uvijek traga za 1740 osoba.

"Mislim da je tragedija za Hrvatsku da imamo toliki broj nestalih i što je još veća tragedija puno je majki i očeva umrlo, a nisu svoje najmilije našli“, kaže Marin Mrđen, hrvatski branitelj.

'NIJE BIO JEDINI' /

Riječi majke ubijenog Francuza pogodit će Hrvate u srce: 'Ponekad sam zabrinuta...'

"Meni je zapravo nepojmljivo, da dođe netko s druge strane i da me pita za neku informaciju svim srcem bih pomogao da se ti ljudi nađu“, kaže Stipe Majić, hrvatski branitelj.

Kristina i Nemanja, kažu kako će potraga trajati sve dok članovi njihovih obitelji ne budu pronađeni.

"Ja mislim da neću odustati sve dok dišem, a i kad prestanem disati imam tko će nastaviti mojim stopama“, kaže Kristina Barišić.

"U slučaju da ja ne pronađem moga oca, evo moj sin je tu i on će dalje nastaviti tražiti svoga didu“, kaže Nemanja Savanović.

Korak po korak prema cilju - u nadi, molitvi i mislima o svojim najmilijima.