Fenomen zvan hrvatski navijači koji reprezentaciju vole. Za pobjedu bi dali sve.
"Dao bi srce svoje za takvu pobjedu, ali pobijedit ćemo mi njih", kaže Mato Dunković iz Osijeka.
"Drago mi je da smo pobijedili bahati Brazil i našminkanog Neymara. Nikakvi igrači, umišljene zvijezde", kaže Darko Filipović iz Osijeka pa na pitanje što bio da može biti na finalu, odgovara: "Dao bi ženu."
Zbog njih gubimo živce, grizemo nokte, smijemo se i plačemo. Svi mole, svi su vjernici i izbornici.
Cijeli svijet nam se čudi i misle da ovdje nitko nije normalan.
Na pitanje je li normalna ta naša zaluđenost nogometom, Neven Drugović iz Zagreba odgovara: "Nije normalno, a ne možemo si pomoći."
"Mali smo, ali za***ani, je l' se smije to tako reći", poručuje Mladen Majtanić iz Rijeke.
Nama pomoći nema jer kada igra Hrvatska sve staje i svi problemi nestaju.
"Hvala Bogu i dragim roditeljima da su me napravili da ovo mogu doživjeti", rekao je Mate Juroš iz Osijeka.
"Najluđi i prvi u svemu", smatra Gordana Tkalec iz Osijeka.
Gdje nogometaši tu i navijači. Ništa im nije ni teško ni daleko.
"To je nevjerojatno ta zastava od 200 metara, i svaki dan svako jutro ti navijači dobro jutro dečki evo nas. Fenomenalno", kaže Ahmet Kozavegić iz Rijeke.
A atmosfera s hrvatskih ulica i trgova stiže do Dohe. Dobar glas daleko se čuje.
"Dobili smo puno tih videa iz Hrvatske, u Hrvatskoj je jako hladno svi su na ulicama i slave, zamislite kako bi bilo da je lijepo vrijeme i ko što je bilo prije četiri godine. Mi smo navikli igrati pred 15-20 tisuća navijača, tu ih je 2000 i baš za njih moramo igrati", poručuje izbornik nogometne reprezentacije Zlatko Dalić.
Možda se svijet 2018. pitao gdje je uopće ta Hrvatska, ali u Kataru su dobili još jednu lekciju iz geografije.
"Prvenstvo se gleda u cijelom svijetu, svugdje su naše kockice. Svugdje se gugla Croatia. Nema tih novaca koje mogu platiti ovakvu promociju Hrvatske općenito i hrvatskog turizma", smatra Nikolina Brnjac, ministrica turizma i sporta.
Mali i ponizni. Modrić je jučer tješio brazilske zvijezde, a Argentinci se rugali Nizozemcima. Fair play ponašanju uči se od malih nogu. Perišić je to svog sina naučio, a i naučio je i Tihomir svoga - Joška. Noćas fešta, a jutros posao u ribarnici na Dolcu. Ulovili smo ga na pauzi s dugogodišnjim prijateljem - ocem Bruna Petkovića.
Na pitanje je li skromnost ostala, Tihomir Gvardiol odgovara:
"A ja ne znam, ja sam takav. Ne znam je li to skromnost. Nije, to je njemu normalno i normalno je sve, on se uopće ne mora truditi da bude skroman."
"Njemu je profesionalna deformacija obiteljska ta skromnost. Kako kaže kod nas u Dalmaciji, ne kućom nego torom", kaže Jakov Petković, otac Brune Petkovića.
Mali narod za velika čuda. Iduće čekamo u utorak.
