Hrvati iz inozemstva kući pošalju više od 5 milijardi eura na godinu - podaci su Hrvatske narodne banke. Gastarbajteri su tako u Hrvatsku poslali više novca nego što nam unutar jedne godine stigne iz svih fondova Europske unije. Najviše doznaka dolazi iz Njemačke, Irske i Nizozemske. Što se tiče udjela doznaka u BDP-u, on je u posljednjih pet godina redovito iznad sedam posto. Po tome smo među zemljama najovisnijima o svojoj dijaspori. Druga je Rumunjska, koja je iz inozemstva primila doznaka u iznosu od 2.83 posto BDP-a.
"Bez obzira na stanje u drugim zemljama, ovdje se još uvijek može dobro zaraditi i uštedjeti. U to spada poslati 100 do 200 eura kući svojim najbližima. To još uvijek nije nikakav problem, cijene su ovdje skoro kao i u Hrvatskoj, a plaće su tri puta veće. Njemačku vidim kao alternativu i rješenje", Kaže Ante iz Njemačke.
"Šaljem novac u hrvatsku svojoj djeci. mjesečno se bez problema može odvojiti određeni iznos od naših plaća. To rade i svi naši prijatelji koje poznajemo, a isto tako mogu reći da ćemo se za četiri godine vratiti u našu lijepu zemlju", kaže Željka iz Irske.
O toj smo temi razgovarali s demografom Nenadom Pokosom.
Kako vi komentirate ove brojke?
Hrvatska pripada u krug sedam zemalja u kojima je udio doznaka iz inozemstva u ukupnom BDP-u najveći. Ovdje nam prednjače države iz istočne i jugoistočne Europe koje su mahom sve na začelju Europe, ne Europske unije nego Europe po životnom standardu i po BDP-u po glavi stanovnika.
Radi li tu Hrvatska dovoljno po pitanju da vrati naše ljude ponovno u Hrvatsku. Znamo tu je i ova mjera 'Biram Hrvatsku' koja tek sad pokazuje neke rezultate. Je li to dovoljno?
Mjera 'Biram Hrvatsku' s nekih osamstotinjak povratnika nije u tolikoj mjeri doprinijela povratku našeg iseljeništva. U sljedećih nekoliko mjeseci moglo bi se dogoditi da nova mjera oslobađanja poreza naših iseljenika ili potomaka u idućih pet godina pokaže pozitivne rezultate. Ono što je problem da se prvenstveno cilja na povratak iseljenika iz Južne Amerike i tu imamo jedan veliki problem, a to je jezična barijera ako su u pitanju potomci. Većina tih potomaka iseljenika ne zna hrvatski jezik nego govore španjolski, u nešto manjoj mjeri portugalski. Oni bi prvo trebali krenuti na tečajeve hrvatskog jezika kako bi se bolje integrirali. Ono što je još mogući problem je da ti Latinoamerikanci ne bi se mogli zapošljavati na ovim slabije plaćenim poslovima kao što se zapošljavaju brojni strani radnici iz Azije ili nama susjednih zemalja kao što su Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora ili malo udaljeniji Kosovo i Sjeverna Makedonija.
