Kit od 55 tona, mrtav, nasukan na havajskoj plaži, u želucu: ribolovni alat, mreže i plastične vrećice. Tu je i riba, njegova hrana koju nije mogao probaviti zbog progutanog smeća.
"Vjerojatno je to pridonijelo smrti kita", govori Kristi West s Instituta za biologiju mora na Havajima.
Na drugoj strani svijeta – naizgled nepovezan, ali sličan problem. Tone smeća koji prekrivaju Drinu kod Višegrada u BiH. Najviše je plastike, ali ima i kućanskih aparata i guma.
"Ovo nije Drina, ovo je plutajuća deponija", govori Hasan Šektić iz Višegrada.
Po scene plastike u okolišu ne moramo do Havaja, čak ni do susjednih država. Ovo je snimljeno u Voloskom, na splitskom Žnjanu, na Kaprijama i Korčuli.
Najnovije istraživanje Europske okolišne agencije pokazuje da otpad koji nastane na kopnu čini 80% morskog smeća u Europi, a otprilike 85% toga je plastika.
Svake godine u mora diljem Europe Ispusti se 626 milijuna plutajućih komada, a Mediteran primi oko trećine toga.
"Jadransko more je u sličnoj situaciji kao i druga mora na Mediteranu. Situacija nije bajna, otpada ima jako puno, i to iz dana u dan sve više raste. Jadran je specifičan, kao i Mediteran jer je ono zatvoreno more i posljedice tog otpada ostaju jako dugo na ovom području", govori Mirta Smodlaka Tanković iz Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković.
Otpad s kopna donesu rijeke, kiše, vjetrovi. A jednom kada je plastika u moru - teško ju je ukloniti. Ona se nakon nekog vremena Usitni u takozvanu mikroplastiku.
"Veći komadi plastike ostaju u probavnom traktu organizama, one sitnije čestice mogu služiti kao apsorbensi za različite patogene organizme i samim time pomoći u njihovom transportu u organizme, mogu stvoriti različite deformacije, pogotovo kod embrija organizama", govori Šime Ukić s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu
Nastavimo li ovim tempom - do 2050. godine u morima i oceanima bit će više plastike nego ribe.
