Bizaran, novi zaplet na francuskoj političkoj sceni. Premijer koji je jučer dao ostavku danas počinje novi pokušaj pregovora o sastavljanju vlade. 

Sébastien Lecornu odstupio je s funkcije samo 27 dana nakon što ga je imenovao francuski predsjednik Emmanuel Macron, a tek nekoliko sati nakon što je sastavio novu vladu. Odbili su je i saveznici i oporba, pa je time postala i najkraća vlada suvremene francuske povijesti. Macron mu je zadao novi zadatak da ipak održi pregovore o formiranju vlade, a rok je srijeda navečer. 

Francuska ima jedan od najvećih proračunskih deficita na svijetu, te jedan od najviših javnih dugova u Europi. Macronov mandat traje do 2027., a on zasad odbija ostavku ili nove parlamentarne izbore.

Ovu situaciju u studiju RTL-a Danas komentirao je bivši veleposlanik u Parizu Mirko Galić. 

Koliko je ovo opasan trenutak za Francusku, a koliko za Europu u kojoj se vodi rat?

Opasan je i neizvjestan i za Francusku s obzirom na značaj koji ima u Europi i svijetu. Francuzi imaju problema da opišu stanje jednom riječju u kojoj se našla zemlja, 60-70 godina nakon uspostave sustava Pete republike, je li to tragični vodvilj ili komična drama. Kada bih tražio sliku da opišem stanje u kojem se Francuska nalazi, opisao bih je kao tanker koji pluta po olujnom nevremenu, ima zapovjednika koji nema posadu, a navigacijski aparati su u kvaru. 

ŠOK /

Pala francuska vlada: Premijer dao ostavku nakon manje od mjesec dana na dužnosti

Kako onda upogoniti brod, riješiti krizu odnosno problem?

Ozbiljno govoreći bez metafora, sustav Pete republike je potrošen. Macron je dao veliki osobni doprinos potrošnji i izlizanosti tog sustava koji počiva na dva jaka stupa. Jedan je jaki predsjednik što Macron nije, drugi je jaka politička stranka odnosno podrška i parlamentarna većina. Ni jedan ni drugi uvjet za stabilnost Francuske nije ispunjen i zato ne čudi da se stranke ne mogu dogovoriti jer ne postoji većina, ne postoji predsjednički projekt koji bi izveo zemlju iz krize pa se mogu očekivati razni zapleti, prije nego raspleti. Pregovori mogu trajati koliko hoćete, ali Macron se mora odlučiti hoće li se baciti s lijeve strane gdje ga čeka jedan krokodil, ili na desnu stranu gdje ga čeka Marine Le Pen. Između dvije opasnosti, on zasad izabire treću, možda najveću - pasivnost. 

Stranke pozivaju na prijevremene izbore, Macrona na ostavku. Je li ovo njegov kraj ili početak kraja?

Prije bi se reklo da je ovo početak kraja jer on ima pred sobom situaciju koju nije imao ni jedan predsjednik, čak ni Sarkozy koji je sada u zatvoru, ni Oland koji je umirovljenik u nacionalnoj skupštini. Nema nikakvu podršku ni javnosti, građana ni političkih stranaka. A na tome je zasnovan sustav Pete republike. Tako da on može iz moralnih razloga dati ostavku. On ima legitimitet formalni, ali politički je izgubio jer nema podršku. Hoće li dati ostavku? To bi bilo moralno. Hoće li raspustiti skupštinu drugi put u dvije godine? To bi bilo politički još rizičnije od onoga što je napravio  prije dvije godine.  

PANIKA U GRADU /

Gori Pariz! Eksplozije odjekuju kraj premijerovog ureda

Kako je Francuska postala toliko problematična točka Europe? Gospodarstvo samo propada, reforme očito ne prolaze. 

Francuska je jedna posebna zemlja koju je De Gaulle opisivao rečenicom: 'Teško je upravljati zemljom koja ima 400 sireva'. Oni su u međuvremenu dobili 400 problema. Ni jedan predsjednik, pa ni Macron koji je došao iz svijeta biznisa, nije se usudio ući u okršaj s problemima nego ih je odgađao čim bi se na ulici pojavili prosvjedi. A Francuzi su poseban narod koji više obožava ulicu, ponekad i barikade, više vole revoluciju nego reformu. I zato ni jedan predsjednik nije uspio reformama u posljednjih 30-40 godina. Zemlja je klizila u krizu, gospodarstvo gubilo konkurentnost i Francuska je u poziciji koju je stvarala zadnjih 20-30 godina.   

Može li se to preliti na Europu? Možemo li mi svi osjetiti probleme u Francuskoj?

Europa je bila jaka kad je bio jak njezin par Njemačka-Francuska. Otkad nema te poluge, Europa nema ideja, snage ni energije. Hoda u krugu u kojem je vodi Ursula von der Leyen bez velikih ideja kako izaći. Merz je početnik u politici, Macron je gubitnik u vlastitoj zemlji da bi značio pobjednika u Europi, pa Europa gubi na ugledu i značaju kad je najbitnije da se konstituira kao novi pol svjetske politike i izgradi identitet između Amerike i Rusije koja prijeti Europi. Europa u ovom trenutku nema pilota u avionu.  

Iz perspektive vašeg dugogodišnje praćenja vanjske politike, Europi se ne piše dobro?

Europa je kovač svoje sreće ili nesreće, čini mi se da je u pitanju više nesreća jer se previše prepustila na milost i nemilost Amerike i Rusije. Teško je bez snažnog lidera, kojeg Europa nema, izgraditi novu europsku svijet. To je posao za neku novu političku generaciju koju ja još ne vidim na horizontu.