Već treću večer za redom traju prosvjedi Beogradu. Na jednoj strani podrška Dijani Hrki, a s druge strane pristalice Aleksandra Vučića - tzv. ćaci. Prisutan je i veliki broj policije koji su licem okrenuti prema okupljenim građanima koji prosvjeduju protiv Vučića i Ćacilenda.

Posljednjih dana bilo je puno prijava na postupanje policije i pritužbe da policija nije djelovala tijekom premlaćivanja novinara, niti u slučaju napada na jednu djevojku. 

O svemu smo razgovarali s Dijanom Hrkom koja je u subotu štrajk glađu u blizini Skupštine Srbije. U padu nadstrešnice je prije godinu dana poginuo njezin sin Stefan. 

Kako doživljavate glazbu koja stiže iz Ćacilenda?

To je jedna provokacija za mene, ali ju više ne doživljavam. Jučer mi je bilo jako teško, zaista su puštali neke pjesme koje nisu trebali. Ja sam malo burnije reagirala, ali me danas baš briga za ovo. 

NAPETO U SRBIJI /

Naša reporterka u centru Beograda: 'Pogledajte prema kome je licima okrenut policijski kordon...'

Aleksandar Vučić jučer Vas je pozvao da prekinete štrajk glađu i rekao da je ovo politički performans. Što mu odgovarate?

Evo ovako: Vučiću, jesi nadležan, itekako jesi nadležan.  Mene nitko nije osobno pozvao, ovo nema veze s politikom, ovo je moja borba za pravdu i istinu te za 16 žrtava, pošto nitko nije procesuiran godinu dana. Nitko se nije oglasio, ni tužilaštvo, ni sud, niti policija. Tako da, jesi Vučiću, itekako si nadležan.

Je li Vas itko kontaktirao iz državnog vrha?

Ne, a kada se sve to desilo, svi su mi obećavali da će svi biti pritvoreni i procesuirani. Do dana današnjeg nitko nije odgovarao.

Što mislite zašto godinu dana nema krivaca? Imate li osjećaj da ih štiti vrh države?

Naravno da ih štiti. To su ljudi koji su bliski njima. 

ŠTRAJKA GLAĐU /

Okupljeni 20 minuta pljeskali majci mladića koji je poginuo u padu nadstrešnice: 'Izdala me Srbija'

Govorili ste ovih dana i o pritiscima tajne službe. Na koji način se to događa?

Prvi dan su se pojavili na groblju. Ignorirala sam ih, baš sam ih ignorirala. Drugi dan su se pojavili u crkvi, što je bilo jako ružno. Ja sam snimala za jedan strani medij i jako je ružno bilo. Shvatila sam, po parkovima su me pratili, ali ja malo bolje poznajem taj dio Beograda od njih pa sam im pobjegla. Nisu mi prilazili, samo su me gledali. Dala sam im do znanja da znam da su to oni. Pored zgrade gdje živim bila su tri auta parkirana, jedan dan su bil neugodni prema jednoj susjedi. U subotu se išlo za Novi Sad, naravno, bili su mi tu. Čak me u subotu tražio jedan od Kričkovih ljudi, od njegovih povjerenika. Tražio me je po Novom Sadu, naravno ja sam se vratila ranije pošto sam čula da me traži pa sam se vratila za Beograd. U nedjelju kad sam trebala ovdje doći me je pozvao jedan čovjek iz Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) i tražio me da razgovaramo. Ali kasno je bilo za razgovor. Godinu dana me nitko nije pozvao da me pita za moje prijetnje,  da me pita kako je meni, nego tek kad je zaškripalo da ću doći ovdje i ispuniti svoje obećanje. Pozvala sam BIA-u da dođu ovdje, među ove ljude, i da razgovaramo. 

Koliko možete izdržati?

Mogu puno izdržati. Samo želim reći, ovi ljudi koji me čuvaju, ovi moji veterani, njih su zvali telefonom, jako je bilo ružno. Tako da, izdržat ću, mogu ja puno. Pijem puno tekućine, to me održava. Glad ne osjećam zato što mi dođu djeca. I vidite koliko sam cvijeća dobila, koliko sam poklona dobila. I najbitnije je da su mi djeca tu.