"Pomorac je pomorac. Dakle, ne treba podcjenjivati rad ni na malim brodovima, na ribarskim brodovima. Kad je more u našem okruženju, ono zna biti zabavno i romantično, ali zna biti i okrutno" podsjeća Saša Jurat, tajnik Udruge pomorskih kapetana i časnika Šibenik.
Ove su godine hrvatski pomorci u konvoju brodova zaplovili Šibenskim kanalom i svoj dan posvetili trojici kolega koji su poginuli u kolovozu uslijed pada rampe trajekta Lastovo na Malom Lošinju.
"Mi smo neki dan imali dodjelu Plave vrpce u Splitu i tu je pojedinačno nagradu osvojio strojar Franić koji spasio svog kolegu s Lastova da ne bude još koja žrtva. I mogu vam reći da je bilo jako emotivno i dirljivo" kaže Milko Kronja, voditelj šibenskog ureda Sindikata pomoraca Hrvatske.
Zbog velike tragedije, ali i niza manjih nesreća i kvarova brodova, dovodila se u pitanje sigurnost plovidbe. Realno je da je javnost senzibilizirana, ali hrvatskim morem ljeti plovi na tisuće brodova i jedno je od sigurnijih u Europi, smatraju iz nadležnog ministarstva.
"Moja poruka svima onima koji koriste javni prijevoz u Republici Hrvatskoj je da je Hrvatska zaista jedna od sigurnijih zemalja što se tiče pomorskog prijevoza i da mogu imati pouzdanja u naše pomorce koji su rekao bih najbolji na svijetu u svojoj djelatnosti" uvjeren je Josip Bilaver, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture.
Izgubljena flota i nedostatak kadra
Naši pomorci su cijenjeni u svijetu, ali hrvatskih brodova koji brode svjetskim morima i oceanima u ovom trenutku ima 50, što je tek četvrtina od prijeratne flote - zabrinuti su u Udruzi pomorskih kapetana i časnika.
Kapetanije moraju imati brodova, ali nažalost oni nemaju ni ljudi koji će te brodove voziti. Gubljenje je to hrvatske flote. Više nema kadra s vremenom odlaziti u kapetanije, a iz kapetanija se regrutirati za Ministarstva. Jednostavno, mi smo izgubili flotu.
Stariji i iskusni pomorci, koji su se i danas preporučili zaštitniku pomoraca Sv. Nikoli u šibenskoj crkvici okićenoj pomorskim zastavama s nadom gledaju u naraštaj mlađih kolega.
"Sve je krenulo iz neke moje ljubavi prema brodovima, onima manjima, i prema tim poslovima da bi na kraju 2018. završio na prvoj sezoni di sam ostao evo do dana današnjega" kaže mladi pomorac iz Makarske Franko Perić, a njegov kolega Nikola Paun iz Sutomišćice na otoku Ugljanu dodaje: " Nitko od mojih nije bi pomorac, ali evo, živim na otoku i volim more. Danas je moj dan. Nisam samo pomorac, nego i Nikola!"
Oni, za koje se ne kaže uzalud da zarađuju „kruh sa sedam kora“, svjesni su koliko se odgovornim poslom bave, ali poručuju da se ne žale se jer je more njihov izbor, a sol im je već odavno u krvi.