Tko je zakazao u slučaju ubojice iz Drniša? Nobilo: 'Tri su faktora, a jedan nitko nije spomenuo'

Ubojstvo Luke Milovca otvorilo je brojna pitanja o funkcioniranju sustava i propustima koji su doveli do ove nezapamćene tragedije. 

Ministar pravosuđa Damir Habijan najavio je zakonske promjene te je napomenuo da se razmišlja o doživotnom zatvoru. Također, najavljuje i  stroži nadzor nad počiniteljima teških kaznenih djela.

O svemu tome u studiju RTL-a Danas razgovarali smo s odvjetnikom Antom Nobilom.

Nakon ovog teškog tjedna stiže nam informacija da se sada pak prijeti smrću dvijema šibenskim sutkinjama. Što vi kažete na to?

To je, naravno, nedopustivo. Nikome se ne smije prijetiti, a pogotovo ne nekome zbog obavljanja svojih službenih dužnosti. Smatram da tu treba zauzeti stav kao i kod političara. Kad se političarima prijeti, vidjeli smo kod nas, policija jako brzo reagira i ljudi se kažnjavaju. Zaštita sudaca treba dobiti isti status kao i zaštita političara.

Javnost je burno reagirala na cijeli ovaj slučaj. I premijer i ministri kažu da je to potpuno opravdano, s čime se svi možemo složiti. Najavljuju se izmjene zakona. Što vi mislite? Koliko je realno da će se nakon ovog slučaja nešto zaista u praksi i u sustavu promijeniti?

Mislim da ne previše. Prvo, nije dobro mijenjati zakon na "ho-ruk" pod utjecajem emocionalnih i ovakvih događaja. Političari to rade iz svojih razloga. To su populistički razlozi u kojima oni nastoje ugoditi svojim biračima. Mijenjanje zakona je složen i odgovoran posao. Mora se napraviti analiza, dobiti precizne brojke i onda čekati struku da struka zauzme svoje stavove. Najlakše je reći dignut ćemo kazne za duplo, za tri puta. Međutim, mi iz struke dobro znamo da prijetnja kaznom ne smanjuje broj onih koji krše zakon. Oni koji krše zakon smatraju da neće biti ulovljeni, pa onda ni ne računaju da će guliti kaznu.

Imamo jedan život manje. Maturant je u Drnišu ubijen prije osam dana, prošle subote. Tko je u cijelom tom procesu zakazao? Koga vi vidite kao krivca?

Nekoliko faktora. Teško je to povezati uzročno-posljedično sa smrću jer mi moramo špekulirati što bi bilo kad bi bilo. Ja ću vam reći tri faktora, a jedan nitko nije spomenuo. Ja sam odmah inicijalno spomenuo državno odvjetništvo za koje držim da je trebalo tražiti istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja djela. Ovo je ekvivalentan slučaj. Da su oni to napravili, sud bi zakonski bio prisiljen ubrzati postupak.

'SVE JE PRIJAVLJENO' /

Kolinda Kolar: 'Sutkinje koje su radile na slučaju Kristijana Aleksića primaju prijetnje smrću'

To je kada su mu našli oružje, znači 2023. godine?

E da, to je jedna stvar. Međutim, zaista je nedopustivo da dvije i pol godine sud, odnosno suci, ne taknu taj predmet. Hajdemo pogledati taj predmet kroz dvije i pol godine. U prvoj godini su mogli, recimo, čekati šest mjeseci na red i onda donijeti osudu. To je vrlo jednostavan predmet za koji ne treba više od jednog ili dva raspravna dana. Mogli su ga osuditi u prvoj godini. U drugoj godini je po žalbenom postupku to moglo biti dovršeno i on bi već u trećoj godini služio svoju kaznu te ne bi mogao ubiti ovog momka.

Međutim, ima tu još jedna stvar koju svi zaboravljamo, a to je samozaštita. Pizzerija je očigledno bila svjesna da je taj ubojica nezgodan. Vidimo da se taj mladi momak očito bojao i da je pozvao svog prijatelja koji mu na kraju nije mogao pomoći, kao što ni sam sebi nije mogao pomoći. Zašto su uopće morali nositi pizzu? Zašto iz pizzerije nisu rekli: 'Tvoje ponašanje je neprihvatljivo, opasan si za naše ljude i mi ti nećemo dostaviti pizzu'? Što je to bilo tako teško? To je oblik samozaštite na koji svaka tvrtka i svaki građanin imaju pravo.

Tu je očito više faktora. Ono što smo i jučer čuli, kada je gošća bila predsjednica Udruge hrvatskih sudaca – ona je pak rekla da je nevjerojatno, i zaista se čini nevjerojatno, da kada je otkriveno da počinitelj kod kuće ima i izrađuje ilegalno oružje, sutkinja u tom slučaju nije znala da je on prethodno već ubio nekoga.

To je i meni nevjerojatno. Ja sam uvijek imao dojam da policija i svi oblici sudstva u svojim predmetima imaju uvid u kaznenu evidenciju.

Imaju li?

Ja mislim da kazneni suci imaju.

DOŽIVOTNI ZATVOR /

Tjedan dana od ubojstva Luke Milovca: Mogu li Habijanove zakonske izmjene zaustaviti nove tragedije?

No, jesu li prekršajni i kazneni odjel uvezani?

To ne znam jer se ja uvijek motam po kaznenim sudovima, ali ako nisu, onda bi i prekršajni morali biti. Policija koja inicira prekršajni postupak ima uvid u evidenciju i oni su možda trebali dati te podatke.

Puno se govori o uvođenju kazne doživotnog zatvora. Hrvatska je trenutno nema, a ministar čak govori o tome. Mislite li da je to potrebno u Hrvatskoj ili će se nakon toga nešto promijeniti?

U ovakvim trenucima najlakše je reći da je potrebno i svi će se složiti s time. Međutim, pitanje je je li to zaista potrebno. Prije svega, trebali bismo otvoriti raspravu o tome koliko mi uopće imamo najtežih kazni od 40 ili 50 godina. Trebali bismo vidjeti posežu li suci dovoljno često za najtežim kaznama koje već imamo na raspolaganju. Jer ako nismo iscrpili ove mogućnosti koje nam zakon već daje, zašto onda stvarati novu situaciju s doživotnim kaznama?

Osim toga, doživotna kazna na neki način negira osnovnu svrhu kažnjavanja, a to je preodgoj. Mi moramo vjerovati u preodgoj. Smisao kazne je, između ostalog, i preodgoj, a kad se nekoga doživotno stavi u zatvor, on više nema nikakvu potrebu ni motivaciju za preodgoj. Osim toga, mi smo ga uklonili iz slobodnog društva, ali on je i dalje u zatvorskom društvu.

Pitanje je može li se nekog višestrukog ubojicu preodgojiti i poslije pustiti u društvo.

On može i u zatvoru ubiti. On je opasan i u zatvoru ako je već takva situacija. Tako da je to složeno pitanje. Ako bi se išlo na doživotni zatvor, onda treba propisati i mehanizme za smanjivanje te kazne koji će biti stimulacija zatvorenicima za preodgoj, a ta bi procedura morala biti vrlo čvrsto utvrđena.

Ja ću vam dati jedan primjer. Kod nas se nakon 50 posto izdržane kazne zatvorenik može pustiti na uvjetni otpust. Koliko ja znam, nakon 50 posto nikada nitko nije pušten, nego tek nakon tri četvrtine, iako zakon kaže da može nakon pola.