Sirene kao budilica, na noge su podignule sve rano jutros u gradu u kojemu više nitko neće mirno spavati. Na ulicama oklopnjaci, u podzemnoj duge cijevi i gužve na bankomatima, ljudi s torbama na putu za bilo kamo. Samo rijetki su ležerni, no pronašli smo dvojicu mladića s Majdana. Puštali su glazbu i to, kako kaže Oleg, pjesme o ukrajinskoj vojsci, domoljubne. 

No nikome drugome nije do pjesme. Sirene za zračnu opasnost i rotirke u nekoliko su navrata podsjećale ljude na surovu realnost. Prolaznici kažu, vijesti gledaju svakih 5 minuta, ali ostaju ovdje.  "Malo sam uplašen, ali ne osjećam paniku. Još ne vjerujem da je Rusija to napravila. U glavi razumijem, ali u duši ne vjerujem", govori Sergej.

"Pokušavamo ostati mirni i vidjeti što će se dogoditi, bez bježanja. Držimo oči otvorene", dodaje Viktor dok Olga zaključuje: "Nadamo se tim sankcijama o kojima slušamo već tjednima. Nadamo se najboljoj reakciji". Ovim putem stoga, ovi mladi ljudi poručuju cijelom svijetu. "Ako ste ikada pokušali zamisliti kako biste se ponašali u Drugom svjetskom ratu, što biste željeli napraviti da spasite živote, sada je vaš trenutak. Ono što sada možete učiniti, ne odgađajte za sutra. Idite pred svoje Vlade i tražite reakciju protiv Rusije. Mi nećemo odustati", zaključuje Viktor.