Rusija je u posljednjih 14 mjeseci otela tisuće ukrajinski civila, od volontera i novinara do bivših vojnika i dužnosnika, te ih je zatočila u svojim zatvorima. Žrtve nemaju status ratnih zarobljenika, ne smiju vidjeti svoje odvjetnike niti članove obitelji, a s većinom njih je nemoguće uspostaviti komunikaciju.
Oni koji su se uspjeli izvući često još uvijek ne znaju službene razloge zatvaranja niti puštanja na slobodu. Trenutno je samo u Simferopolju na Krimu u zatočeništvu više od 100 civila.
Reporterka Meduze razgovarala je s Ukrajincima koji su pušteni iz zatvora, kao i s njihovim rođacima i odvjetnicima, kako bi saznala kako taj tajni zatvorski sustav funkcionira.
Aleksandar Tarasov opisao je stravično iživljavanje ruskih policajaca koje je proživio 9. svibnja 2022. godine u zatvoru u Simferopolju.
"Izvukli su nas iz ćelije i počeli ispitivati koji je danas praznik. 'Koji je danas dan? Je li se tvoj djed borio u vojsci? Odgovori na pitanje!', urlali su policajci. Bez obzira kakav smo odgovor dali, svi smo dobili 'porciju' elektrošokerom", svjedoči Tarasov.
'Brzo te nauče'
Tvrdi da su se specijalci vratili nekoliko sati kasnije. S elektrošokerima i agresivnim psima koji su jedva čekali otrgnuti se s uzice. Rusi su Tarasovljeva cimera optužili da je borac ukrajinskog ultranacionalističkog pokreta Desni sektor. "Udarali su ga šokerom i tražili da pjeva sovjetsku pjesmu", prisjeća se.
Tarasov nije podizao glavu. "Brzo te nauče. Ako vam se oči samo trznu, šoker vas pogađa ravno u glavu. Pa sam samo gledao u svoja stopala. I slušao", opisuje.
Prisjetio se i kakav je osjećaj kad je dobivao udarac elektrošokerom. "Čini se kao da naboj prolazi kroz svako mišićno vlakno u vašem tijelu i izbija. A tvoji se mišići nakon toga nastavljaju grčiti", govori Tarasov.
"Svi smo tiho suosjećali s njim. Ali ništa nismo mogli učiniti da ga zaštitimo. Kada te tako zlostavljaju, prisiljen si potisnuti svoje obrambene reflekse. Jer bilo kakav otpor samo će pogoršati situaciju", uvjerava.
Prije uhićenja u ožujku 2022. Tarasov je organizirao prosvjedni skup protiv ruske okupacije u Hersonu. Njegovi cimeri u ćeliji bili su ukrajinski aktivisti i volonteri koji su pomagali ukrajinskoj vojsci, uhićeni su na teritorijima koje je Rusija okupirala na početku rata.
'Pozivanje Zelenskog'
Tarasov je u međuvremenu mučen u podrumu upravne zgrade u Hersonu (koju su ruske trupe tada već zauzele). Otmičari su mu pričvrstili elektrode na ušne resice i kroz njih pustili struju dok su zahtijevali da imenuje druge organizatore prosvjeda. Prema Tarasovu, službenici FSB-a ovaj su postupak nazvali "pozivanjem Zelenskog".
"Nakon toga mi je službenik FSB-a prislonio pištolj na sljepoočnicu i rekao: 'Čini mi se da me zaje*avaš'. I napeo je pištolj", rekao je Tarasov. "Zaista nije bilo jasno hoće li povući okidač ili ne."
Svjetla u ćelijama bila su upaljena 24 sata dnevno. Zvučnik bi redovito emitirao interna pravila zatvora i rusku državnu himnu tako glasno da je ruski odvjetnik Emil Kurbedinov, koji živi tri kilometra od ustanove, ponekad to mogao čuti sa svojih prozora. Zatvorenicima je bilo zabranjeno sjediti ili ležati na krevetima od 6 ujutro do spavanja.
"Tijekom ispitivanja službenici FSB-a odmah počinju s prijetnjama seksualne prirode. Ili stvari poput: 'Poslat ćemo te u Lugansk, gdje je smrtna kazna legalna, i oni će te ustrijeliti'", rekao je Maksim, još jedan bivši zatvorenik. Od samog početka mogao je zaključiti da su agenti koji su ga ispitivali otprilike njegovih godina, pa njihove prijetnje nije shvaćao ozbiljno. "Oko 25 godina su imali, kao i ja", ispričao je. "Pogledali su moj telefon i počeli razbijati glavu o tome kako sam kupio kriptovalute po tako visokoj cijeni".
Zasebna institucija
Ruski odvjetnici koji su razgovarali s Meduzom napominju da zaposlenici zatvora na Krimu često negiraju da u pritvorskim centrima uopće ima Ukrajinaca: "Odete u ustanovu, djevojka ispred vas stavi ime u sistem, pokaže vam ekran - i ne može pronaći osobu".
Neki borci za ljudska prava (i u Rusiji i u Ukrajini) vjeruju da zatvorski radnici ne skrivaju ništa namjerno kada u svojim bazama podataka ne mogu pronaći civilne taoce. "Oni bi mogli biti neka vrsta zasebne institucije unutar objekata kojima Federalna zatvorska služba samo pomaže u radu", nagađao je ruski zagovornik ljudskih prava Roman Kiseljov.
Ukrajinski taoci ne drže se samo na Krimu nego i u brojnim ruskim regijama, tvrde ruski odvjetnici i borci za ljudska prava koji su razgovarali s Meduzom. I dok Ukrajince koji se drže na Krimu nadzire FSB, oni u samoj Rusiji potpadaju pod nadležnost Glavne uprave vojne policije ruskog Ministarstva obrane.
