Kancelar Olaf Scholz je u Kijevu jako dobrodošao, predsjednik Frank-Walter Steinmeier totalno nije. Dan poslije po mnogima iznenađujuće poruke iz Ukrajine, političke elite u Berlinu ne kriju da im takav potez Volodimira Zelenskog uopće nije dobro sjeo. Iz vrhova stranaka vladajuće koalicije krenule su žestoke reakcije.
Poruka iz Ukrajine koga će iz državnog vrha Njemačke u eventualnom posjetu Kijevu vruće pozdraviti, a tko je nepoželjan bila je jasna od prve sekunde čim je njemački Das Bild jučer objavio, mrvu doduše senzacionalistički, da je ukrajinski predsjednik njemačkom kolegi posjet Ukrajini – zabranio. Ali, suštinski to je to.
Ubrzo je ukrajinski ambasador u Njemačkoj Andrij Melnik rekao za SAT1 i ProSieben da bi Zelenski kancelara Scholza jako rado vidio kao gosta u Kijevu:
"To smo također poručili, da bi mog predsjednika i vladu (Ukrajine) jako obradovalo kad bi Kijev posjetio kancelar Olaf Scholz."
Melnik je rekao da bi za posjeta Scholza Kijevu on i Zelenski razmatrali načine daljnje pomoći Njemačke Ukrajini teškim oružjem kako bi se ta zemlja othrvala napadu vojske Ruske Federacije. Razlog zašto je predsjednik Steinmeier u Kijevu, kako je sam rekao, "nepoželjan", nitko ne skriva.
Steinmeier je bio šef ureda kancelara Gerharda Schrödera od 1999. do 2005., a od 2005. do 2009., te od 2013. do 2017. bio je ministar vanjskih poslova Njemačke, snažno pritom podržavajući projekt Sjeverni tok 2 za dostavu plina iz Rusije i u srdačnim odnosima s Vladimirom Putinom.
Međutim, za razliku od drugih iz vrha politike Njemačke tog doba, pa i same Angele Merkel, o Schröderu da se ne govori, Steinmeier je nakon napada Putina na Ukrajinu otvoreno priznao: "Pogriješili smo!"
Priznao je i osobnu krivnju: "Moja je procjena bila da Vladimir Putin za svoje imperijalističko ludilo neće žrtvovati potpuno ekonomsko, političko i moralno uništenje svoje zemlje. U tome sam, kao i drugi, bio u krivu."
Steinmeier baš nije štedio Putina zbog krvoprolića u Ukrajini, nazvao ga je nedavno i "zabunkeriranim huškačem na ratove".
Pojedini politički kolumnisti njemačkih mainstream medija čak poručuju Kijevu da vrijednost demokratskog društva i jest u tome da se prizna pogreška, a da je nepriznavanje političke i kakve druge već pogreške, nepogrešivo odlika autoritarnog političkog uma ili uređenja.
No, vlastima Ukrajine to nije bilo dovoljno. Vjerojatno bi im, doduše, bilo i više nego dovoljno da nije bila riječ o politici koja se nastavila i nakon što je Rusija pripojila Krim 2014., koliko god da je Moskva zbog toga trpjela i određene sankcije.
Melnik je u intervjuu Der Tagesspiegelu već ranije optužio Steinmeiera da je "desetljećima razvijao mrežu kontakata u Rusiji".
Da bi se dogodilo ono u Varšavi. Poljski predsjednik Andrzej Duda htio je da Steinmeier u Kijev putuje skupa s njim i još državnicima iz Litve, Latvije i Estonije. Uslijedio je niz događaja koje je Der Spiegel rekonstruirao i opisao kao "prekinuti telefonski razgovor sa Zelenskim" i "šok u rezidenciji" predsjednika Njemačke.
A dan poslije, iako nije riječ o reakcijama iz same savezne vlade Njemačke, krenuo je niz kritika na račun Zelenskog iz vrhova FDP-a, Zelenih i SPD-a. FDP-ov potpredsjednik Bundestaga Wolfgang Kubicki kazao je, prenosi DPA:
"Uopće ne mogu zamisliti da da kancelar vlade u kojoj je i FDP, putuje u posjet zemlji koja je glavnog predstavnika naše zemlje proglasila nepoželjnim."
Rekao je da ima "puno razumijevanje za vladu Ukrajine", apsolutno već zato što se "ta zemlja bori za goli opstanak"...:
"Ali, sve ima svoje granice. Ne vjerujem da su ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog dobro savjetovali da odbije ponudu takvog posjeta iz Njemačke."
SPD-ov potpredsjednica Bundestaga Aydan Özoğuz bila je još oštrija.
"To što ukrajinska vlada od nas traži tako puno, a ne želi vidjeti saveznog predsjednika, smatram u najmanju ruku iritirajućim", objavila je na Twitteru u postu koji je zaključila da joj to "ne djeluje posebno pametno".
Ove reakcije slijedile su nakon jučerašnjeg posjeta Ukrajini izaslanstva predsjednika odbora u Bundestagu za vanjsku politiku, za obranu i za Europu, odnosno Michaela Rotha, Marie-Agnes Strack-Zimmermann i Antona Hofreitera.
Izaslanstvo je nosilo ogromnu simboliku i poruku Kremlju, a u korist Ukrajine, već i samim svojim sastavom; riječ je o predstavnicima iz SPD-a, FDP-a i Zelenih, sva tri koalicijska partnera vlade u Berlinu.
Sad, međutim, njemački mediji prenose, posebno iz redova SPD-a, izjave poput one o "nevjerojatnoj uvredi njemačkom državnom šefu".
Kijev svejedno ne odustaje od strogog razlikovanja uloge Steinmeiera od ostatka njemačkih vlasti, pri čemu se ističe i onodobni prijedlog Steinmeiera o priznanju posebnog statusa pokrajina Luhansk i Donjeck, ali po formuli po kojoj bi međunarodna zajednica poseban status mogla priznati i bez povlačenja ruskih odnosno proruskih trupa odatle.
U Njemačkoj su u svakom slučaju svi oko jednoga suglasni, a to je da je Vladimir Putin jedini kojemu ovakav razvoj događaja oko predsjednika Steinmeiera može predstavljati lijepu vijest.
