Točno 100 dana, toliko je prošlo od početka ruske invazije na Ukrajinu. Iz UN-a stiže poruka: rat u Ukrajini nema i neće imati pobjednika!
Nitko nije očekivao da će Rusija s napadima krenuti po cijeloj zemlji već eventualno na istoku gdje rat traje od 2014. Agresiju na Ukrajinu Vladimir Putin nazvao je specijalnom vojnom operacijom za spas ruskog naroda od nacističke vlasti.
Kijev, Kherson, Kharkiv i Mariupolj veći su gradovi, prve ruske mete.
Građani od prvog dana autocestama i vlakovima bježe prema zapadu. Svijet su obišle slike evakuacije iz Irpina gdje su građani bježali ispod razrušenog mosta. Deseci su pritom ubijeni, a među njima i prvi strani novinar dok je snimao evakuaciju.
Nakon 15 dana invazije šok u Zagrebu. Pada dron kod studentskog doma. Ni danas se ne zna tko ga je lansirao i s kojom namjerom, ali incident je pokazao slabost NATO-a, ali i nedostatke hrvatske protuzračne obrane.
Sredinom ožujka sve dramatičnije vijesti stižu iz Mariupolja. Ruska meta bilo je kazalište u kojem su se skrivale i cijele obitelji. Grad je već tjednima u okruženju, ne rade telefonske veze, nema hrane, vode i lijekova, a susjedi pokapaju susjede na parkiralištima i u parkovima.
Dana 19. ožujka prvi puta u nekom ratnom sukobu Rusi koriste hipersoničnu raketu, najprije u regiji Ivano Frankivsk, dan kasnije u Mikolajevu i to kao poruku Zapadu da je dometu ruskog oružja.
Nešto kasnije, krajem ožujka Rusi se povlače iz okolice Kijeva čime su priznali da nisu uspjeli u svom prvotnom naumu: brzo osvojiti glavni grad. Snage preusmjeravaju na istok zemlje.
Iza sebe ostavljaju stotine ubijenih civila. Stravične slike razbacanih beživotnih tijeka u uličici Jabuka u Buči zgrozile su svijet, stižu i prve ekipe istražitelja ratnih zločina.
Dan 14. travnja je koji će Ukrajinci još dugo slaviti. Potopljen je simbol ruske mornarice - krstarica Moskva, zapovjedni brod crnomorske flote. Do danas nije poznato koliko je, od 500 vojnika na brodu, izgubilo život.
Putin se svo vrijeme kontrolirano pojavljuje u medijima, svijet je strepio od njegova govora na Danu pobjede. Pokazalo se, bez razloga. Tek je ponovio lažne tvrdnje - da je bio prisiljen napasti jer bi u protivnom Rusiju napao NATO.
Ozbiljno su ga shvatile tradicionalno neutralne Finska i Švedska i zatražile članstvo u NATO-u. Krajem mjeseca u Madridu zemlje članice bi o tome trebale odlučiti.
Krajem svibnja grad koji je postao simbol ukrajinskog stradanja potpuno pada u ruske ruke. Predali su se posljednji branitelji čeličane Azovstalj. Gdje su ti ukrajinski heroji danas, nitko pouzdano ne zna.
Rusi sad žele cijeli Donbas, to je sigurno. Posljednja dva dana pojačavaju napade na Sjeverodonjeck, preko kojeg bi kontrolirali cijelu Luhansku regiju.
Ukrajinci ne odustaju, iako je Zelenski jučer sam priznao da Rusi kontroliraju oko 20 posto teritorija, skoro trostruko više nego što su kontrolirali do 24. veljače.
Zelenski, 100. dan rata, kao i prvog društvenim mrežama komunicira s Ukrajincima i svojim porukama naciji diže moral.
"Vođa stranke je ovdje, šef ureda predsjednika je ovdje, premijer Šmihal je ovdje, savjetnik Podoljak je ovdje, predsjednik je ovdje. Naš tim je mnogo veći. Ukrajinske oružane snage su ovdje. I najvažnije, naši ljudi su ovdje. Branimo Ukrajinu već 100 dana. Pobjeda će biti naša", rekao je jučer Zelenski.
"Kako god oni to nazivali, to je rat. Rat u kojem su ljudi poginuli, zgrade su uništene, grad je uništen. Grad u kojem je netko jednom bio sretan", istaknula je Olga Romanova iz Mariupolja.
"Sve smo izgubili. Sve je prokleto. Naš cijeli život otišao je nizbrdo", kaže Nila Zelenska iz Kijeva.
