Kada je ukrajinski marinac Mikhailo Dianov pušten iz ruskog pritvora, njegova je fotografija šokirala svijet. Bio je neprepoznatljiv.
Tijelo mu je bilo iscrpljeno, a odjeća mu je visjela s krhkog tijela. Njegovo mršavo lice djelovalo je mnogo starije od čovjeka sa 42 godine.
S njim je razgovarao novinar Sky Newsa, kaže kako je imao bezbroj pitanja. Ipak, Mihkailo je bio borac u Mariupolju, a jedan je od 215 nedavno oslobođenih u razmjeni zatvorenika s Rusijom.
"Svaki dan smo razmišljali o tome kako ćemo preživjeti. Prvi put kad smo to pomislili, bilo je u željezari, no u Azovstalu smo mislili da je to kraj", prepričava Mikhailo.
Kaže kako je najveći problem bila - hrana. Mikhailo je izgubio 40 kilograma u četiri mjeseca.
"Vjerujte mi, nakon mjesec dana gladovanja, kad zatvorite oči, zaboravite na svoju obitelj, na svoju zemlju, na sve. Jedino o čemu razmišljate je hrana. Tretirali su nas kao životinje, bilo je nemoguće jesti. Dobili ste 30 sekundi za svaki obrok i u tom vremenu morali ste pojesti sve što ste mogli", svjedoči ovaj ukrajinski marinac.
Kaže kako je kruh bio namjerno jako tvrd, pa ljudi kojima su bili izbijeni zubi nisu mogli jesti. Osim toga, obroci koje je spominjao Mikhailo zvuče jadno, a proces jedenja krajnje ponižavajuće.
Sve se to dogodilo u zatvoru Olenivka u Donjecku koji je pod kontrolom Rusije - mjestu koje Mihail naziva koncentracijskim logorom. Ratni zarobljenici koji se tamo drže, namjerno se izgladnjuju.
"Tamo su nas tukli palicama, davali nam elektrošokove, stavljali igle pod nokte, bacali u samicu samo zbog toga što bi pokupili bobicu sa zemlje i pojeli je", prepričava.
A sam raspored zatvora - jasna poveznica s koncentracijskim logorima. Satelitske snimke otkrivaju identične blokove u nizu u kojima su smješteni zatvorenici. Mikhailo kaže kako si bili predviđeni za 150 ljudi, no on je bio strpan u jedan s njih 800.
Zbog takvih, skučenih uvjeta, mišići nogu su mu istrošeni i samo hodanje sada predstavlja izazov. Ne hoda daleko, a kad hoda brzo nađe klupu za odmor.
Zbog teškog pristupa područjima pod kontrolom Rusije, vrlo je teško provjeriti što se događa u zatvoru Olenivka. No, novinari su razgovarali i s partnericom drugog borca koji je pušten u istoj razmjeni- i opisuje slične uvjete, također to mjesto naziva koncentracijskim logorom. A tu je i Mikhailovo fizičko stanje koje govori samo za sebe.
Jedina stvar koja se sigurno zna o zavoru Olenivka je da je bombardiran u srpnju i da je više od 50 ljudi ubijeno. Mikhail kaže kako se toga sjeća, no kako je bio u to vrijeme na drugom mjestu. Bio je na operaciji - izvedenoj kliještima i bez anestezije. Prije nego to je zarobljen slomio je ruku, a tijekom zatočeništva kost je krivo zarasla zbog nedostatka medicinske skrbi.
Opisao je i trenutak kada su ga pustili.
"Skinuli su nas potpuno gole. Skinuli su nam i gips, baš sve. Pretresli su nas i onda smo tako morali čučati pet sati. Bez klupe, naravno. Jednostavno smo čekali, nismo znali što će nam se dogoditi", prepričao je.
Imao je veliku ogrebotinu na vrhu nosa. "Ljepljiva traka", kaže. "Omotali su mi selotejp oko glave i gurali mi noge u trbuh da ga stisnu i tako sam proveo dan, dan i pol", prisjeća se.
Putovao je 36 sati, zavezanih očiju, bez ikakve ideje kamo ide. Iz autobusa se preselio u avion, pa ponovno u autobus. Tek nakon što je mogao maknuti povez, shvatio je da se vratio u Ukrajinu.
Sada prvo mora dobiti 20 kilograma kako bi mogao ići na korektivnu operaciju ruke. Za liječenje psihološkog utjecaja će ipak trebati puno više vremena.
"Svi su traumatizirani", kaže i dodaje: "Smatram se psihički jakom osobom, ali za mene je puno toga izgubilo vrijednost…"
Ono što je ispričao o ruskom pritvoru daleko je gore nego što su mnogi zamišljali…
Mnogi od opisanih uvjeta protivni su Ženevskim konvencijama. A pretpostavlja se da su još tisuće ukrajinskih ratnih zarobljenika još uvijek u zatvoru Olenivka.
