Hrvatska je širom otvorila vrata izbjeglicama iz Ukrajine. Samo u Primorsko-goransku županiju dosad ih je stiglo 482. Dio njih našao je privremeni dom u Zlobinu, a posjetila ih je Maja Brkljača.
Do prije 15 dana ove obitelji dijelile su istu ulicu u Ukrajini, a sada dijele isti stol u župnom dvoru na Zlobinu. Rat je ove žene s djecom natjerao na bijeg.
Marija Bodnar iz Ukrajine: "Granate, bombe... Sad nam je u Hrvatskoj malo lakše, kada smo došli, sve su nam tu dali, stan, sve imamo ovdje."
Traži bilo kakav posao. Već je danas bila na razgovoru. Služi se hrvatskim jer je ranije tu dolazila raditi ljetnu sezonu. Stariji sin i muž u Rijeci rade već tri godine i to je linija po kojoj je i ona stigla s mlađim djetetom. Tu joj je i sestra Oksana koja svaki dan živi samo za jednu poruku od kuće:
"Jako mi je…ne mogu ni pričati o tome… Da, dvoje djece moje mlađe je stiglo sa mnom, a stariji moj sin je ostao u Ukrajini."
Desetogodišnja kći Ana svoju zahvalnost za gostoprimstvo iskazala je kako najbolje zna - crtanjem. Dobro zna gdje joj je dom:
"Želim tu ići u školu." Zašto? "Upoznati prijatelje i naučiti hrvatski jezik."
Tu su djeca od dvije do 17 godina, pet majki i jedna baka.
Ljubovca Capaj: "Srce plače za Ukrajinom, za sinom i rođacima."
Kažu, nisu mogli niti sanjati gdje će ih život odvesti.
Irena Arabčuk: "Prije nisam niiti znala gdje je Hrvatska, a sada je postala moj drugi dom."
Mame su tu htjele ljetovati s djecom, a ne doći u izbjeglištvo. Sreća u nesreći je to što su im muževi puno prije rata tu našli posao. Njihovi radni kolege organizirali su ovaj dolazak. Žene s djecom dva su dana pješačile do Rumunjske, a u susret im je išla riječka ekipa.
Sanjin Ferković iz Viškova: "Iznajmili smo kombi i krenuli smo na put... Pa tamo i nazad 46 sati."
Župnik Marko Šarić je čuo za ove obitelji, kontaktirao nadbiskupa Uzinića i sve je dogovoreno, topla kuća čekala je spremna dok su još bili na putu: "Ovdje mogu biti do kad gode žele, do kad im je potrebno zapravo, imaju lijepi okoliš, imaju dobre ljude."
Ne manjka im ničega, na čemu su beskrajno zahvalni prijateljima iz Hrvatske. Osmijeh sve govori...
