Na početku ratne invazije Rusije na Ukrajinu stvar je bila jasna, Vladimir Putin je smatrao da će u roku od samo nekoliko dana, a bio je siguran da će to biti manje od jednog tjedna, trupe Ruske Federacije munjevito prodrijeti u Kijev i svrgnuti vlast, te da će to značiti praktično trenutni pad demokratski izabrane vlasti Ukrajine.
U takvom kontekstu "specijalna vojna operacija" još je i imala smisla. Kakvog, međutim, ima smisla ako se ispostavilo da se Putin katastrofalno preračunao, koliko je to uopće moguće? Što se Putina tiče, smisla ima i danas, iako drugačijeg, i vrlo je jednostavan.
Rat se protegao na već više od sto dana, Putinove trupe morale su odustati od sjevera Ukrajine, čak i od dijela istoka i sad su u poziciji da na jugoistoku zemlje iz dana u dan vode borbe u kojima se dnevno napreduje pola kilometra, kilometar, a nerijetko ih ukrajinski branitelji i potisnu.
Prema ukrajinskim vojnim podacima, Rusija je izgubila već bitno preko 30.000 vojnika. Zapadne procjene, čak i konzervativne, iako nešto niže, otprilike su istog reda veličine. Zašto Putin u takvoj situaciji i dalje ne proglašava ratno stanje?
Razlog za to otkrio je prije nekoliko dana proslavljeni ruski spisatelj ZF-a Dmitri Gluhovski, godinama čuven i kao žestoki kritičar Kremlja, zbog čega ga u prvom redu njemački mediji od ruske aneksije Krima često prenose u intervjuima u kojima analizira razne aspekte politike i planova službenog Kremlja.
Kao da je lako priznati takav masakr
U intervjuu za žurnal Internationale Politik und Gesellschaft (IPG Journal), dugogodišnju publikaciju Friedrich Ebert Stiftunga, Gluhovski objašnjava da je razlog krajnje jednostavan, istodobno i brutalno oportun, a da se svodi na vlastite Putinove zakone kojima je sada uvjetovan njegov rat, bez obzira na to što mu jako manjka svježih vojnika na frontovima.
Riječ je bila o odgovoru na pitanje novinara zašto šute majke ruskih vojnika, poginulih u ratu u Ukrajini?
"Broj mrtvih i ranjenih drži se (u Rusiji) u strogoj tajnosti. Zato je uopće Putin i donio taj Zakon o specijalnoj vojnoj operaciji kako se bi u 'mirnim uvjetima' gubici specijalnih vojnih operacija mogli voditi kao državna tajna. To je i razlog zašto taj rat ruski dužnosnici ne vode kao rat. U ratu bi takve brojke morale biti objavljene", objasnio je.
Priznati preko 30.000 poginulih u tako kratkom vremenu u onome što je trebalo biti brzi i kratki vojni udar, za Putina i kompletnu njegovu garnituru na vlasti možda čak i kobno ogorčenje masa i posljedično politički udarac.
U rat još uvijek idu samo siromašni Rusi
Gluhovski je podsjetio da je Moskva do sada jedan jedini put javno iznijela broj poginulih ruskih vojnika, i to još prije dva mjeseca, rekavši da je do tada poginulo 1500 vojnika, što je već tada bila debelo niža brojka od stvarnog broja žrtava.
RTL.hr je prije nekoliko tjedana prenio konstataciju šefa diplomacije Europske komisije Josepa Borrela da je Rusija po broju poginulih vojnika i pretrpljene štete "svjetski rekorder" u kategoriji agresivnog rata. Gluhovski se također poziva na ukrajinske procjene o više od 30.000 poginulih ruskih vojnika do danas:
"Najgore je to što majke poginulih ne dobivaju prave informacije, nego još uvijek vjeruju da će im se sinovi vratiti."
Rekao je dalje i tko zapravo čini većinu tih ljudi, mladih i neiskusnih ili pak onih iskusnijih, koji se u Ukrajini bore na strani Moskve:
"Tamo se bore uglavnom ljudi iz siromašnih regija (Rusije), oni za koje je rat jedini način na koji mogu prehraniti svoje obitelji. To objašnjava i pljačke na frontu takvih razmjera da oduzima dah. Životni standard u istočnoj Ukrajini za te ljude je neka vrsta otkrića. A i smrt vojnika se usto obeštećuje milijunima rubalja, što si država još uvijek može priuštiti."
