Otkako je američka komunikologinja Judith Reisman stigla u Hrvatsku, trudila se uništiti kredibilitet profesora Filozofskog fakulteta, Aleksandra Štuhofera, neprestano ističuči kako je on surađivao s pedofilima. Štoviše, Reisman, crkvenjaci i HDZ-ovci su otišli korak dalje tvrdeći kako je sporni modul 4. zdravstvenog odgoja nastao direktnom suradnjom Štuhofera s pedofilima.

S njim se složio i redatelj Tim Tate, koji je upitao žele li roditelji da njihovu djecu uče 'po programu čovjeka čiji su prijatelji pedofili'.

"Tražim trenutnu suspenziju zdravstvenog odgoja, pogotovo četvrti modul jer ga je napravio čovjek u suradnji s pedofilima", kazao je Miletić aludirajući na suradnju Aleksandra Štulhofera s Philom Sanfordom, profesorom na Sveučilištu u Columbiji.

Otvoreno pismo potpore mladih znanstvenika i asistenata profesoru Aleksandru Štulhoferu prenosimo u cijelosti:

Kao osvrt na pokušaje znanstvenog i osobnog diskreditiranja kojima je u nekoliko navrata bio podvrgnut tijekom posljednjih tjedana u javnoj raspravi o Kurikulumu zdravstvenog odgoja dr. sc. Aleksandar Štulhofer, redovni profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koautor modula o spolnom odgoju, upućujemo ovo očitovanje javnosti kako bismo ukazali na neutemeljenost tih diskvalifikacija.

Prof. dr. sc. Štulhofer jedan je od vodećih i najcjenjenijih hrvatskih društvenih znanstvenika prema kriterijima kvalitete i kvantitete objavljenih radova i međunarodnoj znanstvenoj produkciji u časopisima koji u društvenim znanostima stoje na vrhu po čimbeniku utjecaja. Njegov ugled u međunarodnoj i domaćoj znanstvenoj zajednici vidljiv je i kroz suradnju s mnogim domaćim i inozemnim znanstvenicima, što je rezultiralo brojnim radovima u koautorstvu. Odlikuje ga angažman na podizanju standarda kvalitete znanstveno-istraživačkog rada, posebice kroz sustavan rad na uključivanju mladih znanstvenika u svjetski relevantna znanstvena istraživanja. Također, bio je inicijator osnivanja Povjerenstva za etičnost istraživanja Odsjeka za sociologiju i njegov predsjednik.

Upravo je humana primjena znanstvenih spoznaja za opće dobro bitna odrednica znanstveno-istraživačkoga rada profesora Štulhofera, te je velik broj znanstveno-istraživačkih projekata koje je vodio ili u kojima je sudjelovao bio usmjeren na istraživanja kognitivnih, afektivnih i bihevioralnih odrednica spolno rizičnog ponašanja, radi doprinosa programima prevencije širenja spolno prenosivih bolesti. U više navrata angažirala ga je Svjetska zdravstvena organizacija kao eksperta u konzultantskim misijama za bihevioralna praćenja HIV/AIDS-a u državama u kojima su takva istraživanja prijeko potrebna, ali zbog dominantnog kulturnog i političkog diskursa rizična i teško provediva, primjerice u Iranu, Iraku, Sudanu, Jemenu, Turkmenistanu, Palestini i drugdje.

Na žalost, možemo konstatirati da je profesor Štulhofer postao kolateralna žrtva žestokih javnih rasprava o četvrtom modulu Kurikuluma zdravstvenog odgoja, u kojima se i među pobornicima i među protivnicima spolnog odgoja, našlo onih koji su svoju poziciju branili putem argumenata ad hominem, dezavuirajući na osobnoj razini one drugačijeg mišljenja. Kurikulum zdravstvenog odgoja i njegov četvrti modul izrađivao je cijeli tim znanstvenika i stručnjaka, no upravo je profesor Štulhofer pokazao najveću spremnost na dijalog želeći doprinijeti informiranoj, cjelovitoj i argumentiranoj javnoj raspravi. Umjesto takve javne rasprave, postao je metom verbalnih napada kojima se njegov karakter i namjere pokušava dovesti u pitanje propitivanjem moralnih osobina nekih osoba s kojima je surađivao. Čak i kada bi optužbe koje se stavljaju na teret nekim njegovim inozemnim suradnicima bile utemeljene, iz toga se ne bi moglo ništa zaključivati o njegovim znanstvenim i moralnim karakteristikama, a pogotovo o znanstvenoj i stručnoj ozbiljnosti s kojom se uključio u izradu Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Suradnja na znanstvenim projektima s drugim znanstvenicima nikako ne podrazumijeva poznavanje njihovih privatnih biografija ili slaganje u svjetonazoru.

Iako je profesor Štulhofer proveo desetke i desetke empirijskih znanstvenih istraživanja o različitim društvenim i javnozdravstvenim aspektima ljudske spolnosti, rezultati kojih su javno dostupni, tijekom javne rasprave o spolnom odgoju nitko nije doveo u pitanje kredibilitet njegovih istraživanja i etičnost njegovog znanstvenog rada. Činjenica da se pokušava zaobići argumentirana rasprava o meritumu, naime o spolnom odgoju, da se zaobilazi izvrsnost golemog znanstveno-istraživačkoga opusa profesora Štulhofera, da se zaobilazi njegova neupitna osobna etičnost i znanstvena čestitost, te da se umjesto svega toga profesora Štulhofera pokušava dezavuirati kao osobu, zaobilaznim i nepotkrijepljenim ocrnjivanjem nekih od njegovih inozemnih suradnika, sama po sebi dovoljno govori.

Stoga mi, asistenti i mladi istraživači koji smo surađivali s profesorom Štuhoferom, odbacujemo pokušaje narušavanja njegova znanstvenog i moralnog ugleda putem podmetanja kojima se maliciozno konstruira njegova odgovornost za nešto s čime on osobno ne može imati nikakve veze niti odgovornosti.

Također pozivamo sve sudionike rasprave o spolnom odgoju da se u polemikama usredotoče na meritum spora i snagu vlastitih argumenata, a ne na difamaciju sudionika u raspravi.

dr. sc. Jasmina Božić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Ivan Landripet, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

mr. sc. Valerio Baćak, University of Pennsylvania i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

dr. sc. Marija Brajdić Vuković, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

dr. sc. Dragan Bagić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Branko Ančić, prof., Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

dr. sc. Adrijana Šuljok, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

dr. sc. Tanja Vučković Juroš, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Dea Ajduković, prof. psih., Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac

dr. sc. Teo Matković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Krešimir Krolo, prof., Sveučilište u Zadru

Margareta Gregurović, prof., Institut za migracije i narodnosti

Ivan Puzek, Sveučilište u Zadru