Novi direktor Cibone Andro Knego klupska je legenda, igrač koji je sakupio najviše nastupa za Cibonu, kapetan trofejne generacije koja je s Draženom Petrovićem dvaput osvojila europski tron.
No, stvaranje te momčadi nije bilo nimalo lako, a prvi trofej Cibona je osvojila 1980. godine u Borovu protiv Bosne, europskog prvaka i prvaka Jugoslavije u finalnoj utakmici Kupa koje je praktički i prelomila klupsku povijest.
Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Junak tog borovskog finala bio je baš Andro Knego, koji je unatoč silnim bolovima, sa slomljenom vilicom i bandažom na licu, odigrao cijelu utakmicu i bio zapravo najbolji igrač mlade momčadi koja je u dvoboj protiv Bosne ušla kao posvemašnji autsajder.
Te 1980. godine Cibonu je prvi put na gostovanje pratilo tisuću navijača, 11 autobusa je organizirao sam klub, a mnogi su potegnuli vlakovima, autobusima, dok je cijela vojska navijača stigla iz Vinkovaca.
Navijači Bosne s velikim slikama Delibašića i Varajića zapodjenuli su drugi dio tribine i ta je utakmica odigrana u latinoameričkom ugođaju, s -puno strasti i navijanja. Nažalost, prije utakmica bilo je i sukoba, potegnuti su i noževi, nažalost, stradao je jedan navijač Bosne.
Bosna je samo tri dana ranije sjajnom partijom u Splitu pobijedila Jugosplastiku i osvojila naslov prvaka, s puno optimizma došla je i u Slavoniju, no zapreka je bila prevelika. Mlada momčad Cibone, željna uspjeha, doslovce je igrala presing cijelu utakmicu, blistao je Aco Petrović, tek oporavljen od tuberkuloze, kad su mnogi smatrali da nikad neće stati na noge, kamoli igrati košarku.
Upravo on je u jednom dijelu utakmice sa serijom od 12 poena utakmicu odvukao na stranu zagrebačkih košarkaša, a izvrsno mu je asistirao Andro Knego.
Tada 23-godišnji mladić, koji sedam dana ništa nije jeo zbog bolova u vilici, primivši infuzije, sa svojevrsnom bandažom na licu tukao se bez milosti pod obručima, vodeći svoj klub prema prvom trofeju, trofeju koji je usmjerio Cibonu sljedećih godina prema putevima najviših sportskih visina.
Dogodine je u Cibonu stigao i Krešimić Ćosić, za dvije godine osvojen je i prvi naslov prvaka, 1982. godine, a 1985. i prvi naslov klupskog prvaka Europe. Zacijelo ništa od toga ne bi bilo da se u Borovu posrnulo, ili da današnji direktor Cibone nije igrao kad bi mnogi ležali u bolnici i urlali na liječnike.
Ne, Knego nije takav tip, postigao je 12 koševa, uz Nakićevih 20, Petrovićevih 18, pokojnog Despota 10 i šest Pavličevića, dosegnuta je 68:62 pobjeda koja je ceste od Borova do Zagreba učinila karnevalskom turnejom razdraganih mladih Zagrepčana koji su osjećali da stiže vrijeme Cibone.
Cibona je finale Kupa igrala u sljedećem sastavu: Nakić, A. Petrović, Bečić, Akik, Pavlićević, Despot, Sikirić, Knego, Uzelac, Ušić, Dogan, Gospodnetić i trener Novosel.
