V. B. Z., Zagreb 2000.
prevela s portugalskog Nina Lanović
152 str., tvrdi uvez, 14 cm
ISBN 953-201-056-4
85,00 kn ? redovna cijena
68,00 kn ? Klik & Moderna vremena
Ratnici Svjetlosti termin su koji Coelho vrlo često rabi, a odnosi se na ljude koji tragaju za smislom vlastita života, pokušavaju doznati koja je njihova životna zadaća, vjeruju u svoje snove i ne boje ih se ostvariti. Dok njegove do sada u nas objavljene knjige govore o sudbinama fiktivnih Ratnika Svjetlosti, ovo djelo predstavlja praktični vodič pomoću kojeg svaki čovjek može postati Ratnikom Svjetlosti, odnosno otkriti da je to zapravo oduvijek i bio. Ipak, ne radi se o klasičnom priručniku za samopomoć, već o poetično uobličenoj životnoj filozofiji pisanoj nalik na spise drevnih mudraca, iz koje će čitatelj saznati što odlikuje Ratnika Svjetlosti, s kojim se problemima suočava na svom putu i na koji ih način može riješiti.
?Svi putevi svijeta vode do Ratnikova srca; on nikada ne oklijeva zaroniti u rijeku strasti što protječe njegovim životom.
Ratnik zna da ima slobodu odabrati ono što želi; odluke donosi hrabro, samostalno i ? nerijetko ? s izvjesnom dozom ludosti.
Prihvaća svoje strasti i uživa ih sa žarom. Zna da nije potrebno odbaciti uzbuđenje pobjeda; one su dio života i usrećuju svakog tko u njima ima udjela.
Ali nikada ne gubi iz vida trajne vrijednosti i veze koje su građene dugo, s voljom i trudom.
Ratnik zna razliku između prolaznog i trajnoga.?
Paulo Coelho ? biografija & bibliografija
Rođen je u Rio de Janeiru 24. kolovoza 1947. Kad su mu bile 23 godine, nakon što je kratko vrijeme radio kao kazališni redatelj i glumac, odlučio je napustiti studij prava i putovati svijetom kao hipi. Iz Brazila je stigao do Meksika, a zatim proputovao i SAD. Sam je jednom prilikom izjavio kako mu je hipijevski svjetonazor dao snage da sve ostavi i krene slijediti svoj san. Međutim, iako je od djetinjstva sanjao o tome da postane pisac, prvu je knjigu napisao tek 1986., sa skoro 38 godina. Bila je to knjiga "Dnevnik čarobnjaka" (prevođena i kao "Hodočašće") u kojoj je opisao svoje putovanje u Santiago del Compostellu - 56 dana pješačio je iz Francuske u Španjolsku tradicionalnim hodočasničkim putem. Prije no što je postao poznati pisac, pisao je i za televiziju, novine, pa čak i tekstove za neke, u Brazilu vrlo popularne, rock izvođače. Svjetsku slavu donijela mu je druga njegova knjiga, Alkemičar, objavljena 1988., koja je ubrzo postala međunarodni bestseler. Sličnu sudbinu doživjele su i druge njegove knjige Brida, Valkire, Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala, Peta gora, Veronika je odlučila umrijeti te naknadno i Dnevnik čarobnjaka.
Bibliografija:
1987 - Dnevnik čarobnjaka (Hodočašće)
1988 ? Alkemičar
1990 - Brida
1992 - Valkire
1994 - Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala
- Maktub (izabrani članci)
1996 - Peta gora
1997 ? Priručnik za Ratnika Svjetlosti
- As cartas de amor do Profeta (pisma Kahlila Gibrana u adaptaciji i prijevodu P. Coelha)
1998 - Veronika je odlučila umrijeti
2000 - The Devil and Mrs. Prym ? NOVO !
Važniji linkovi:
Paulo Coleho
Paulo Coleho
Razgovori s Paulom Coelhom
O ljubavi
Ljubav je moje žensko lice, moja ženska duša. Svi mi u sebi imamo muški i ženski dio. Ljubav je jedino što vrijedi. Ona je isto tako vrlo opasna jer nas može odvesti u raj ili u pakao. Kada ste potpuno zaljubljeni nikada ne znate kamo idete. Poznajem ljude koje je ljubav potpuno rastrgala, a isto tako znam i one kojima je pomogla da spoznaju Boga. Kada kažem da je nekoga ljubav rastrgala, mislim na onu vrstu bolesne ljubavi kada pokušavate kontrolirati nekoga, kada forsirate situaciju, kada zaboravljate da za svako ljudsko biće na Zemlji postoji drugo ljudsko biće. Želio bih istaknuti da je vrlo lako voljeti Boga, a vrlo teško drugog čovjeka, jer kada volimo Boga, ne očekujemo ništa, ali kada volimo nekog drugog, očekujemo mnogo toga. Ponekad pokušavamo nadomjestiti pravu ljubav, koju su Grci zvali eros, pomoću agape, Božje ljubavi, no smatram da je to pogrešno. Mislim da je ta vrsta osobne ljubavi, traganja za nekim, vrlo važna u životu. Morate biti spremni na razočaranje, preuzeti rizik da završite u paklu, u raju, ali bi trebali pokušati pronaći srodnu dušu (soulmate). Bog se tada očituje u toj vezi. Postoji naravno 0.05% ljudi koji ne trebaju zemaljsku ljubav, ali mi smo ovdje zbog toga ? da pronađemo osobu koju volimo, borimo se za nju i očitujemo tu zemaljsku ljubav kao vrstu božanske ljubavi. Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala govori o tome ? o zemaljskoj ljubavi koja nas vodi Božjoj ljubavi. Govoriti ?samo trebam voljeti Boga? je glupost. Buddha je jednom rekao ?Lako je govoriti o važnosti siromaštva ako nisi bogat.? Trebamo se odreći, a ne preusmjeravati vlastite frustracije. Ako nam je Bog usadio u srce potrebu za ljubavi, potrebu za ljubavi druge osobe, trebamo ga poštivati i pokušati pronaći tu ljubav.
O vjeri i religiji
Katolik sam, ali prošao sam kroz nekoliko vjera. Išao sam u jezuitsku školu, a to je najlakši i najbrži način da izgubiš vjeru jer ti je ona nametnuta. Moja je prva reakcija bila reći ne, nisam želio biti prisiljen vjerovati. Nikoga se ne može prisiliti da vjeruje. Tako, kada sam napustio jezuitsku školu, u kojoj sam bio 9 ili 10 godina, a bilo je to u vrijeme hipi-pokreta, još uvijek sam tragao za Bogom, želio sam saznati tko je Bog i pokušao sam ga pronaći. Dakle, moje zanimanje za duhovnost, koje je veliko, vuče korijenje iz vremena hipi-pokreta. Tada su svi bili zaokupljeni pitanjem ?Što radimo ovdje??, bili smo opčinjeni Istokom, Krishnom, mnogim stvarima koje su nam bile vrlo daleke. U to se vrijeme moglo saznati dosta o hinduizmu, budizmu itd. pa sam i sam okušao nekoliko vjera, proučavao sam ih. Na posljetku sam uvidio da svaka vjera vodi Bogu, istom Bogu. Nakon hodočašća u Santiago de Compostelu vratio sam se katoličanstvu, katoličkoj crkvi, jer je ona u mom svijetu, dio je moga kulturnog naslijeđa i lako mi je, ne razumjeti tajnu, već biti dio nje. Vjerujem da religija igra važnu ulogu u životu, iako isto tako smatram da ne možemo na religiju prenijeti odgovornost za svoje traganje, za svoje duhovno traganje. Na tom si putu odgovoran za svoje korake i ne možeš kriviti svećenika, crkvu ili bilo koga drugoga ako ne uspiješ. To je živa vjera, vjera koja ima povijest, povijest sa kojom se doduše ne morate slagati ali o kojoj ja nikada ne raspravljam, te nastojim biti aktivan u crkvi u koju idem.
O ekološkim problemima
Sve je povezano. U Alkemičaru se govori o tome da smo svi mi jedno. Zato smo odgovorni za sve što se događa u Brazilu, Tajlandu, Timbuktuu ili bilo gdje drugdje. Okoliš igra vrlo važnu ulogu, fizički i duhovno, u smislu da postoji vrsta ekološke i duhovne odgovornosti. Svaka misao koju odašiljete očituje se na neki način. Zato bismo se trebali držati svoje Osobne Legende, činiti to s entuzijazmom i raditi ono što nam je važno, a ne samo ono što nam drugi kažu da bismo trebali. Okoliš ne uključuje samo prirodu nego i ljude. Brazil je, primjerice, zemlja puna paradoksa i unutrašnjih problema, što je jako dobro jer nas čini više živima, svjesnima toga. Imam institut, kojemu ide dio moje zarade od prodaje knjiga, i pokušavam razviti neku vrstu socijalnog programa jer mislim i na druge ljude. Nastojim se uključiti koliko god mogu u programe za okoliš. Iako se u ovome ili onome razlikujemo, ova Zemlja pripada nama, ona je naša majka i mi je trebamo poštivati kao majku.
O lutanjima Saharom
Ja sam zapravo očaran pustinjom općenito jer pustinje u velikoj mjeri pojednostavljuju. U njima ima života ali je on jednostavan. Trebate vidjeti mnoštvo malih detalja da biste mogli uočiti bogatstvo pustinje. Ne znam zbog čega me pustinja toliko dirne, ali sam jednog dana odlučio da ću posjetiti nekoliko pustinja i to sam počeo raditi prije dosta vremena. U međuvremenu sam bio i u Sahari, pišem o pustinjama ? moje su dvije knjige Alkemičar i Valkire, o pustinji. Mislim da je pustinja izuzetno živa ? smatrate da tamo nema života, da je to prazan prostor, mrtav prostor, a onda, kada dođete tamo, vidite da je zapravo puna života. To je vrlo simbolično u smislu da većinu vremena mislimo kako nam je život pustinja, a kad pogledamo oko sebe, vidimo da nije tako ? postoje mali detalji koji mogu promijeniti puno toga u nama.
