Potresi koji su proteklih dana uzbunili zapadne dijelove Hrvatske stručnjaci smatraju bezopasnim statističkim pojavama, ali upozoravaju da je kod nas moguć i katastrofalan potres sličan onom u L'Aquili, za koji Hrvatska nije spremna.
I evidencije potresa dostupne javnosti od početka ove godine potvrđuju povijesnu statistiku prema kojoj se godišnje u Hrvatskoj osjeti oko 65 potresa. Službena stranica Goefizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu predstavlja do početka kolovoza 26 potresa koje su osjetili građani, dok je Centar za zaštitu i spašavanje objavio podatke o 14 potresa koji su ove godine pobudili pažnju te službe. Jedan blog, koji također donosi pregled potresa, za to razdoblje navodi 35 potresa jačine između 2 i 3,9 stupnjeva po Richteru, iznimno poneki jači od 4.
Za usporedbu, procjene govore da se u svijetu godišnje dogodi blizu pola milijuna potresa jačine 3 do 3,9 stupnjeva po Richteru, a onih 2 do 2,9 čak oko stotinu dnevno.
"Posljednjih godina lijepo smo pokrili seizmografima cijelu jadransku obalu u sklopu NATO-va programa, a Grad Zagreb se pobrinuo za područje Zagreba. Još nismo pokrili Slavoniju, malo nam je teško naći lokaciju koja bi najviše odgovarala. Međutim, nedostaje nam sredstava za redovito održavanje sustava, što nije dobro", kazao je dežurni seizmolog Tomislav Fiket.
Povijest potresa u Hrvatskoj
Potresi nastaju kao posljedica oslobađanja napetosti koje nastaju međusobnim sudaranjem litosfernih ploča, o čemu svjedoči izdizanje planina. Prema karti seizmičnosti Hrvatske izrađenoj na temelju više od 40 tisuća potresa za koje se uopće zna, najugroženija područja su krajnji jug zemlje, zagrebačko i riječko područje, a najmanja istočna Slavonija.
U krugu od 150 km od potresa koji su se dogodili proteklog tjedna, povijest posebno ističe sljedeće: onaj od 28. siječnja 1990. u Kutini snage 6,5 po Richteru, zatim 2. siječnja 1906. u Kašini kod Zagreba magnitude 6,3 stupnja, slijede oni kod Velike Jamnice od 11. studenoga 1966. i između Novog Vinodolskog i Crikvenice od 12. ožujka 1916. snage 5,8 stupnjeva, potom kod Benkovca od 10. kolovoza 1901. i kod Pokupskog od 8. listopada 1909. snage 5,7, itd.
Po broju žrtava u moderno doba na tom području prednjači veliki potres u Zagrebu 1880., jačine 6,3 stupnja po Richteru, koji je razorio brojne građevine, dvoje ljudi usmrtio, a 29 teško ozlijedio.
Potres u Dubrovniku od 6. travnja 1667. ostavio je najteže posljedice ikada zabilježene u Hrvatskoj. Porušio je gotovo cijeli grad i usmrtio oko tri tisuće ljudi, što je bila polovica tadašnjeg stanovništva grada. Opisi govore da se golemo kamenje kotrljalo sa Srđa i rušilo sve pred sobom, potom je tsunami potopio brojne brodove, a požar u sljedećih 20 dana progutao neprocjenjivo materijalno i kulturno blago koje je nastajalo stoljećima.
Dubrovački potres imao je intenzitet 10 stupnjeva MCS ljestvice (Mercalli-Sponheuer-Karnik). Dok Richterova magnituda mjeri snagu potresa u epicentru, intenzitet potresa je mjera žestine potresnog gibanja tla na nekom mjestu i izražava se ljestvicom od 12 stupnjeva. Potres intenziteta onog koji je imao u Dubrovniku, dogodio se još 361. godine, kada je u more propao grad Cissa (danas Caska) na otoku Pagu.
U novije doba, najteži su bili potresi s epicentrima u Banjoj Luci i u Crnoj Gori. Prvi se dogodio 27. listopada 1969. snage 6 stupnjeva po Richteru, intenziteta 8 MCS, usmrtio je 15 osoba i lakše ili teže ozlijedio njih 1117, te potpuno uništio 86 tisuća stanova i na stotine građevina javne namjene.
Drugi, magnitude 7 stupnjeva po Richteru, intenziteta 9 MCS, dogodio se 15. travnja 1979. između Bara i Ulcinja, uništio je brojna sela i gradove, uključujući i najjužnije dijelove Hrvatske.
Važnost dobre pripremljenosti na potrese
potres potres
Seizmolozi upozoravaju da snaga potresa nije nužno povezana s njegovim posljedicama.
Ne radi se samo o bitnoj razlici je li epicentar potresa ispod gusto naseljenog područja, nego i o spremnosti društva da gradnjom, ponašanjem i organizacijom ublaži ili spriječi negativne posljedice.
Ilustrativna je sljedeća usporedba: u prosincu 2012. potres jačine 7,3 Richtera pogodio je Japan, nakon čega je javljeno da je ozlijeđeno deset ljudi. Šest godina ranije u iranskom gradu Bamu, znatno blaži potres, magnitude 6,6 Richtera, odnio je 30 tisuća života. Treba znati da svaki stupanj Richtera nosi oko 32 puta jaču energiju od prethodnog.
Tehnološki i građanski napredan Japan ne prepušta se sudbini nego spremno dočekuje potrese: od gradnje nebodera i mostova otpornih na potrese, preko centara za učenje o životnoj sigurnosti, do opremanja svakog kućanstva kompletom za potresa u koji dolaze kaciga, svjetiljke, radio-prijemnik, voda i hrana itd.
Hrvatski građevinari upozoravaju da najviše šteta i najviše žrtava u potresu nastaje zbog neodgovarajuće gradnje. Tek nakon potresa u Skoplju, 1964. godine, počinju se sustavno zidati zgrade s armiranobetonskim nosivim sustavom. Od tada su građevine znatno otpornije, iako ne onoliko koliko kažu propisi - dio predviđenog građevinskog materijala nerijetko je odlazio na druga mjesta.
Prema Procjeni ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća iz ožujka ove godine, u područjima Hrvatske gdje je moguć potres intenziteta 9 stupnjeva MCS, živi 21 posto stanovnika s gustoćom od 300 stanovnika na četvorni kilometar. Polovica stanova na tom području po gruboj procjeni bila bi znatno oštećena, mnogi bi se srušili, a veći dio bio bi nepodoban za stanovanje.
Prema grubim procjenama pročelnika zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Pavla Kalinića, u slučaju potresa magnitude od 6,3 stupnja većina starih zgrada u samom središtu Zagreba bila bi uništena a u cijelom gradu više od 50 tisuća građevina, tako da se u njima više ne bi moglo živjeti.
Građevinari upozoravaju na potrebu jačanja građevina na potrese, ali za sada se veliki planovi u graditeljstvu vežu za povećanje energetske učinkovitost i legalizaciju objekata. Tako da mediji gotovo s pokrićem pušu i na hladno.
