Trener Dinama stigao je u goste kod Aleksandra Stankovića i gledateljima emisije Nedjeljom u 2 otkrio čitav niz detalja iz svojeg života, od kojih su neki bili posebno potresni.
Vahid Halilhodžić je prvo progovorio o svojim danima u zagrebačkom klubu, odnosu s izvršnim dopredsjednikom Zdravkom Mamićem koji "jedini može ući u svlačionici jer je gazda", ali i situaciji koju je zatekao u modroj svlačionici kada je stigao.
http://www.hrt.hr/typo3conf/ext/rgmediaimages/res/mediaplayer.swf
Tu je ponovio priču o 'visibabama', ali je dodao kako je pronašao "antibiotik koji se ne smije davati u velikim dozama" i time izvukao momčad iz letargije. A onda je ispričao zašto je prekinuo igračku karijeru i u jednom trenutku je bio na rubu suza.
"Igračku karijeru sam prekinuo kada sam igrao za PSG. Izgubio sam majku i to me je toliko pogodilo da sam se odlučio vratiti kući. Otac je bio teško bolestan i želio sam zadnje dane života provesti s njim. Zato sam predsjedniku PSG-a rekao da nisam više sposoban igrati nogomet. Vratio sam se u Mostar", ispričao je emocijama poneseni Vaha s 'knedlom' u grlu.
"Bio sam strašno zahvalan svojim roditeljima. Ja sam bio jedan od šest sinova, nije im bilo lako, ali prema meni su bili darežljivi. Tijekom i nakon karijere sam se želio odužiti, pa sve što su htjeli, ja sam im dao", opisao je trener Dinama svoj odnos s roditeljima, a potom je govorio o danima rata u Mostaru.
"Govorili su da će biti strašan rat u Mostaru. Nisam vjerovao, pogotovo da se stari prijatelji okrenu jedan protiv drugoga. Od prvog momenta sam ostao u gradu, čak sam bio prvi ranjenik u Mostaru. Sukobio sam se sa specijalcima iz Niša. Zamislite, 50 pušaka je bilo upereno u mene, ni sam ne znam kako sam ostao živ. Vikao sam im da su fašisti i vrijeđao ih. Nakon toga sam otišao kući da zaštitim obitelj, uzeo sam pištolj koji mi je netko dao za svaki slučaj. Stavio sam oružje iza leđa. Htio sam ga pomaknuti, no sam sebi sam pucao u stražnjicu. To je bio jedini put da sam pucao i nikad više neću", prisjetio se Vaha.
Sjetio se i trenutaka kada je 1993. godine morao napustiti grad te u "farmerkama i košulji" krenuti u bijeli svijet.
"Došli su neljudi da me ubiju, opljačakuju, zapale kuću. Rat je dobra prilika za neke ljude da se obogate. Napustio sam kuću, sve sam ostavio, a bio sam jedan od bogatijih ljudi, puno sam uložio, sve ono što sam zaradio tijekom karijere. Vjerujte, to je puno, sve sam uložio tu, ali toga maja mjeseca je nestalo sve. Otišao sam u Francusku samo u farmerkama i košulji", ispričao je trener Dinama.
U Francuskoj je krenuo od nule, kuću od 500 kvadrata zamijenio je stanom od 30 kvadrata, usavršavao se putujući posuđenim automobilom po Europi i gledajući kako se to radi u velikim klubovima poput Barcelone, Milana, Ajaxa, Bayerna... Cijelo to vrijeme je spavao u autu i hranio se sendvičima, nije bilo novaca za hotele i restorane.
Kada je dobio trenersku diplomu, zaredali su uspjesi, pogotovo u Lilleu kojeg je preuzeo 1998. i s njim ušao u prvu ligu te Ligu prvaka. U tom gradu Vahid Halilhodžić i danas živi sa svojom obitelji iako barem jednom godišnje navrati u Mostar. A Dinamo?
"Da mi je netko prije dva mjeseca rekao da ću trenirati Dinamo, rekao bih mu da je lud. No eto me. Već 40 godina 'modri' čekaju da prezime u Europi i zato mi je tako teško pao poraz od PAOK-a. Sve ću učiniti da Dinamo prezimi jer bi to bio moj poklon generacijama koje su to pokušavale. Ponosan sam na ovu grupu igrača, sve ću napraviti da osvojimo Kup, prvenstvo i zimu u Europi. A onda uđemo u Ligu prvaka", zaključio je Halilhodžić.
