"On je naglo skrenuo u ovu malu uličicu. Odavde je skrenuo tu bez žmigavca, bez ičega, samo je onako kao naglo i ja sam išla s ove strane hodala uz ovako mali ovaj prostor i samo sam mu doviknula da šta radi kako vozi."
Još uvijek u šoku, prisjeća se tog popodneva prije mjesec i pol dana. Ne želi otkriti identitet jer se boji, ali želi ispričati što je doživjela. U centru Zagreba.
"Užasno me bolilo, glava mi je zvonila pet dana nakon toga"
"Ovdje je da izašao iz auta, tu sam ja stajala pitala sam ga jesi primijetio da si me zamalo zgazio on je krenuo prema meni i prijetio mi šamarom, te je došao do mene i počeo me ono pleskati. Ja sam zamahnula s vrećicom iz dućana na njega, on je uzeo nju i potrgao i kako je potrgao tako je i on pao, ustao opet i nastavio me dalje udarati. Bila u polunokautu samo sam čula druge ljude kako viču upomoć, kako možeš tući ženu i tako neke stvari više sam izgubila kontrolu nad sobom", rekla je žrtva.
"Normalno da nitko ne može obrisati te udarce s lica to je ono kad je digao ruku i kad sam osjetila tu zvonjavu u glavi, ono bilo mi je uopće šta se događa. Nisam nikad doživjela takvo poniženje u životu. Užasno me bolilo, glava mi je zvonila pet dana nakon toga, jedino mi je bilo do toga da vidim da znam da imam dobar vid. Odmah je došla policija, nazvala sam policiju, dala iskaz", rekla je žrtva.
"U mojoj glavi je to bilo najveće poniženje na svijetu"
Uspjela je, u takvom stanju fotografirati tablicu njegova automobila. Bilo je ondje i nekoliko svjedoka. Policiji je olakšala posao. Mislila je – sve je jasno. Nepoznati muškarac ju je izmlatio usred grada, to mora biti kažnjeno. Čak i danas. Mjesec i pol dana kasnije traumatično joj je stajati na tom mjestu. Ali, policiji je to bio tek običan prekršaj.
Upitali smo ju smatra li to prekršajem, a ona je odgovorila: "Ma u mojoj glavi je to bio ono genocid, u mojoj glavi je to bilo najveće poniženje na svijetu."
"Znači, njima je možda lakše da funkcionira to kao prekršaj nego da to bude kazneno djelo. Jer oni mene ne vide kako izgledam, oni nisu vidjeli niti moje traume niti nisu vidjeli taj cijeli događaj", rekla je žrtva.
"Vrlo često nam se dogodi da smo mi sigurni da ima elemenata prekršaja, međutim ne stanemo nego tražimo dalje, dakle provodimo određene službene mjere i radnje. Na primjer razgovor sa svjedocima ili neke dokazne radnje da bi utvrdili, odnosno potvrdili elemente koji govore da se u stvari radi o kaznenom djelu", rekla je glasnogovornica PU Zagrebačke, Marija Goatti.
"U ovom konkretnom slučaju po meni uopće nije trebalo biti dileme da se radi o kaznenom djelu nasilničkog ponašanja", rekao je odvjetnik Branko Šerić.
Policija je na kraju shvatila da je to ipak kazneno djelo
Odvjetnik Šerić ne brani niti jednog aktera ove priče, ali brani zakon koji je, kaže, tu jasan.
"Bezrazložno prebijanje, udaranje neke osobe na ulici, svakako nije prekršaj protiv javnog reda i mira bez obzira na vrstu kvalitetu ozljeda koje su kod oštećenika nastale ili u ovom konkretnom slučaju te gospođe, djevojke koja je izudarana", rekao je Šerić.
Policija je na kraju shvatila da je to ipak kazneno djelo i to nasilničkog ponašanja. Predali su ga Državnom odvjetništvu koje ga je, nakon njezina prepoznavanja, prije desetak dana smjestilo na mjesec dana u istražni zatvor.
"Odsjekle su mi se noge dok sam ga vidjela, odmah sam ga prepoznala. Imala sam priliku između četvero ljudi vidjeti koji je od njih. Dok sam ga vidjela, sam znala da je to on. Po stavu po građi po očima po meškoljenju po svemu", rekla je žrtva.
"Na licu mjesta sam ih molila da zaštite moje podatke"
Ona je uvjerena da je policija promijenila kvalifikaciju djela tek nakon što je priča postala javna. No, ono što je dospjelo u ruke muškarca koji ju je pretukao još je nevjerojatnije.
"Kakvo je to pravo s obzirom da sam ih ja odmah tamo na licu mjesta molila da zaštite moje podatke. Rekli su, da naravno. To su policajci rekli, sad kako funkcionira sustav, to sad očito nije baš tako", rekla je žrtva.
"Meni zdrav razum govori da je nedopustivo da odaš podatke žrtve pogotovo zato što prije toga nasilnik nije znao tko je žrtva i znači osoba koja je u stanju nepoznatu ženu koja prigovori zato što ju je skoro zgazio prebiti. Mislim apsolutno je u stanju otići do njezinog radnog mjesta ili do njezine adrese i učiniti nešto još gore od ovoga što je sad napravio", rekla je aktivistica za ženska prava Sanja Sarnavka.
Sarnavka: "Krajnje je nedopustivo da se ti podaci otkrivaju"
U 30-godišnjoj praksi borbe za ženska prava, Sanja Sarnavka doživjela je svašta. Ali, s ovakvim dodatnim traumatiziranjem žrtve, teško se pomiriti. Tim više što je i zakon po tom pitanju jasan.
"Ako je žrtva izrazila želju da joj se zaštite podaci u bilo kojem momentu, toga su se dužni svi pridržavati u daljnjem tijeku postupka i krajnje je nedopustivo da se ti podaci otkrivaju pa makar i u optužnici, makar u istražnom zahtjevu postoji bilo gdje i bilo kojem trenutku. Pri tome je obaveza dakle suda, državnog odvjetništva, policije, istražitelja upozoriti žrtvu da ima pravo na tajnost podataka. Dužni su je upozoriti", rekao je Šerić.
No, čini se da zakon daje jednaka prava i žrtvi i nasilniku.
"Ovako kao što imaju prava žrtve, tako imaju prava i osumnjičenici, odnosno osoba koja je osumnjičena, a možemo opet govoriti o uhićenoj ili osumnjičenoj osobi. Ona dobiva također jedan formular, odnosno jedan papir, ajmo to tako plastično reći. To je obavijest gdje joj se mora reći, znači ona ima pravo znati za koje kazneno djelo mi utvrđujemo vjerojatnost da je on to počinio ili ta osoba i kada govorimo o kojem kaznenom djelu se radi onda se samo napominje i na čiju štetu, međutim u tom dokumentu koji je on dobio ne piše niti OIB niti adresa stanovanja žrtve", rekla je glasnogovornica PU Zagrebačke Marija.
"U ovom sukobu da tako kažem, koliziji prava žrtve i prava okrivljenika, prevladava pravo žrtve na zaštitu jer inače bi se događalo kao što se događalo i dan danas se događa da, sad idem u krajnost, da žrtve nestaju da svjedoci nestaju da bivaju ubijeni i onda nikad dokazati ništa", rekao je Šerić.
Znači policija na formularu koji ide nasilniku napiše samo ime i prezime. Ponekad je i to dovoljno. Ali, kažu, moraju tako. Isto kao što slučajeve, nakon obrade predaju Državnom odvjetništvu.
"Državno odvjetništvo dobiva apsolutno sve podatke i tu posao policije u neku ruku završava. Zašto kažem u neku ruku, zato što se može desiti da su potrebne dodatne neke radnje koje treba provesti policija što ćemo mi po naputku državnog odvjetništva naravno i poduzeti", rekla je Marija.
Nakon što je okrivljenik ispitan pred državnim odvjetništvom on ima pravo uvida u spis
"Dakle, nakon što je okrivljenik ispitan pred državnim odvjetništvom on ima pravo uvida u spis. Njemu su poznati svi podaci o prijavitelju kaznenog djela i svi podaci o svjedocima. Bez toga, normalno bilo bi nemoguće konstruirati obranu", rekao je odvjetnik osumnjičenog Marko Fak.
"Smatram da je tu napravljena greška, jer žrtva sama tražila da se osigura tajnost njenih osobnih podataka. To se ne smije dogodit jer na taj način se obavještava okrivljenik da može pristupiti žrtvi", rekao je Šerić.
"Ne znam kakav je ono čovjek, ne znam da li će imati potrebu da se osveti zbog toga što mu se desilo, ali nadam se da će biti svjestan toga da je napravio kardinalnu grešku", rekla je žrtva.
Ne postoje osnove za određivanje istražnog zatvora
Dok smo je snimali, mislila je da je na sigurnom, barem još tri tjedna. Jer nasilnik je, mislila je, u istražnom zatvoru. Ali okrivljenik je pušten na slobodu.
"Ne postoje osnove za određivanje istražnog zatvora, dakle ne postoje posebne pretpostavke koje zakon određuje da bi mogao ponovno počiniti kazneno djelo", rekao je osumnjičenikov odvjetnik.
I sad čovjek koji joj u trenu dok ju je tukao nije znao niti ime, zna sve o njoj. I na slobodi je. Čeka da Državno odvjetništvo odluči hoće li podići optužnicu ili će ga pustiti bez suđenja.
"Osjećaš se nezaštićeno u državi", rekla je žrtva.
Nasilnik nije htio pred kameru. Njegov odvjetnik tvrdi da do sad nije bio kažnjavan i da se tek treba utvrditi što se tu zapravo dogodilo.
"Nikad nije u redu istući nikoga, ni ženu ni muškarca ni psa, ni dijete nikoga nije u redu istući, ali pitanje je što se ovdje dogodilo. Ako je došlo do nekakvog kontakta između njega i oštećene, onda bi se radilo barem o tjelesnoj ozlijedi. Međutim za nikakvu tjelesnu ozlijede on nije prijavljen. Hoću reći samo da nije prijavljen fizičke ozlijede nego za nasilničko ponašanje", rekao je odvjetnik Fak.
"Nadam se nekakvoj zaštiti, nadam se da će ispaštati na neki način, nadam se da će mu to doći do glave i nadam se da će doći i svim ostalima koji imaju koji su zlostavljači. Ono da će im doći do glave da su to stvari koje nisu razumne, koje nisu ljudske", poručila je žrtva.
Suci za prekršaje jednako kazne i žrtvu i nasilnika
A događaju se. Svakodnevno. Mnoge u tišini domova jer tko će više od straha išta prijaviti. Ne samo iz straha od nasilnika, već iz straha od suludih zakona kojima su žrtve, makar i polumrtve tek mrtvo slovo na papiru.
"Mi smo sve češće bilježili, odnosno udruge koje se bave tim problemima, znači da suci za prekršaje jednako kazne i žrtvu i nasilnika jer nemaju vremena baviti se otkrivanjem tko je tu tko i ako su maloljetna djeca u pitanju, onda obadvoje plaćaju kaznu ili čak završe cijelu noć u pritvoru oboje", rekla je aktivistica Sanja.
"Voljela bih da pati, ali ono više od svega bih voljela da mu je zbilja istinski žao zbog toga što je napravio, ali mislim da je nemoguće to izbrisati ono meni iz moje glave taj događaj", rekla je žrtva.
I to su one ozlijede koje se ne vide. A ostaju zauvijek. Ali, zakon ih ne prepoznaje. I tako daje krila svim tim junačinama koje nedostatak pameti kompenziraju viškom agresije. Zato što imaju najboljeg partnera u zločinu – zakone Republike Hrvatske.
