Zbrinjavanje napuštenih životinja organiziraju i financiraju općine i gradovi, tako barem propisuje zakon. No mi smo se uvjerili kako je jedino što zapravo organiziraju to da se taj problem prebaci na nekog drugog.
Kažu, pas koji laje ne grize. U ovom slučaju laje njih 114. Nijedan ne izgleda kao da bi ugrizao, ali svejedno čekamo Adriana. Njima je on vođa čopora. Nama - netko vrijedan priče. Zajedno sa suprugom Ivanom i kćeri Milom već godinama zbrinjava napuštene pse iz Sisačko-moslavačke županije. Ali i šire.
"Počelo je prije otprilike 6 godina kada sam bila sama. Unajmila sam kuću i mislila sam udomiti oko 20-ak, maksimalno 30-ak pasa, ali to se upeterostručilo jer su ljudi jednostavno počeli donositi, ostavljati, dolaziti i moliti", govori Ivana Begović iz udruge Anima Dvor.
Udrugu je osnovala tek prije dvije godine. Ovise isključivo o donacijama onih koji cijene to što ova mala obitelj radi. Ima tu i bolesnih i starih i šepavih pasa i psećih beba. Svima je zajedničko da ih je netko odbacio.
"Najteža je neizvjesnost hoćeš li imati im dati jesti, a da ne pričam sve ostalo", govori Ivana.
"U ovoj situaciji kada imaš čopor osobno moraš biti 24 sata prisutan", kaže Ivana.
Prema zakonu, lokalna samouprava dužna je skrbiti o napuštenim životinjama tako da osnuje sklonište ili potpiše ugovor s već postojećim. Općina Dvor to je učinila s onim u Sisku, udaljenim više od dva sata vožnje.
"Sisačko sklonište ima premali broj smještaja za premali broj pasa. Ugovore s velikim brojem općina gdje mjesta uglavnom nema. Općina zove Sisak, Sisak nema mjesta, psi ostaju na ulici i uglavnom završavaju onda kod nas", govori Ivana.
"U posljednja dva mjeseca su mi donijeli ispred kuće deset malih štenaca, u tri ture", govori Ivana.
Stari zakon još iz 2006.
Ivana je od vlastite općine udaljena dvije minute vožnje. No, službeno nije registrirana kao sklonište.
"S obzirom na to da se financiramo iz donacija, sve se malo odužilo", govori Ivana.
Bilo bi znatno lakše kada bi općina, kojoj je prema zakonu dužnost brinuti se o napuštenim životinjama, bar malo pripomogla.
"Do sada nam nisu pomagali. Dok sam bila pojedinac, obećavali su da ako registriram udrugu, da će mi pomoći, međutim prošlo je već dvije godine i još nismo dobili ni kune", govori ivana.
VEZANE VIJESTI
- FOTO Srcedrapajući prizori: 'Ovoliki broj odbačenih štenaca zastrašuje sve koji vole životinje'
- Sklonište Dumovec pokrenulo veliku kampanju jer više nemaju kapaciteta: 'Stvarno smo prepuni'
"To je žalosno, da su pojedinci i udruge dužni obavljati javni servis. To su dužni gradovi i općine", govori Ivana Lunka, pravnica udruge Prijatelji životinja.
I to još prema starom zakonu iz 2006. godine, kaže nam pravnica udruge Prijatelji životinja. Ali, stvarnost je ipak drukčija.
"Prošlo je 13 godina, a i dalje više od 200 jedinica lokalne samouprave nema ugovor sa skloništem o zbrinjavanju napuštenih životinja. Po mojim saznanjima nitko od odgovornih osoba nije dobio kaznu za takvo što. Kazna je visoka - od 15 do 30 tisuća kuna za odgovornu osobu", govori Lunka.
Vraćamo se u Dvor kako bismo provjerili kako to funkcionira u stvarnosti. Uzimamo Boni i mičemo se nekoliko stotina metara dalje. Zovemo Općinu s pričom da smo pronašli psa lutalicu. Pri javljanju dajemo opis psa na što nam osoba na drugoj strani veze govori da ga zna i da nije lutalica. Kaže da zna više od 99 posto pasa koji su tamo. Pripremili smo se na nekoliko sati stajanja na suncu. Jer dok Općina eventualno javi sisačkom skloništu. Dok se oni organiziraju, dođu. Tko zna što bi se dogodilo s Boni da je uistinu bila napušteni pas kojeg nalaznici nisu mogli toliko dugo čuvati i čekati pomoć. No, nakon pola sata dolaze. Govore, azili su prebukirani.
"Da, gospođa Ivana ima ovdje registriranu udrugu, mi smo voljni financirati njezinu prehranu, samo da je legalno. Nema nikakvih problema", govori Franjo Juranović, zamjenik načelnika Općine Dvor.
Pričaju nam obojica da i sami imaju pse i mačke i žele suradnju s Ivaninim azilom.
"Mi nismo protiv toga. Jer teoretski, čini vam uslugu. Ono što je zamjenik rekao, nije briga samo da su oni tu, znači, treba biti kompletna briga, s veterinarom koji će ih sterilizirati i liječiti. To sve košta, kompletni veterinarski pregled, kompletno cijepljenje, općina bi sve snosila u tom slučaju", govori Nikola Trbulin, v. d. pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Dvor.
Vraćamo Boni kući. I nosimo, nadamo se, sretne vijesti.
"Stvarno sam se nadala da će doći netko s kim ću uspjeti uspostaviti suradnju. Jer, da budem iskrena, iscrpljena sam", govori Ivana.
Umorni su i u Kutini. Udruga Faun s nekolicina volontera, brine se o psima, ali i o kutinskim macama.
"Nemamo adekvatan prostor za mačke, ali smještamo ih gdje možemo jer nemamo drugog izbora, Kutina nema sklonište za mačke", kaže Ivona Korica iz udruge Faun Kutina.
U unajmljenoj kući trenutačno je 25 mačaka. O još 50 udruga se brine uz pomoć takozvanih teta čuvalica. I oni ovise isključivo o donacijama. I oni od lokalne samouprave ne dobivaju ni kune. Grad Kutina ima ugovor s kutinskom veterinarskom stanicom. Ondje ima mjesta za pse, ali ne i za mačke.
"Oni ne mogu čak ni macu koju su uzeli s ulice sterilizirali jer je nemaju gdje ostaviti na oporavak barem 24 sata prije nego što bi je vratili natrag. Sve to odrađujemo mi koji zapravo nemamo nikakav ugovor s Gradom da bismo to odrađivali. Grad u svakom trenu može reći da kršimo propise, to jest zakon", govori Ivona.
Od samo jedne mačke u sedam godina nastane 420.000 mačaka
Grad im je pomogao i dao im na korištenje, blago rečeno, trošnu kuću. Ali za nju ipak plaćaju najam. Ali barem imaju kamo smjestiti odbačena legla nečijih mačića, ozlijeđene mace ili one čija je, primjerice, vlasnica umrla, a djeca i unuci mačku nisu htjeli udomiti.
"Jedna maca je pronađena kod jedne osnovne škole u Kutini sa svoja 4 tek okoćena mačića. Još su imali pupčanu vrpcu: Njezini mačići su na žalost uginuli, a ona je othranila dva legla. Sada je sterilizirana i samo traži društvo mačića vjerojatno zato što je mama pa traži svoje bebe", govori Ivona.
VEZANA VIJEST
Prema statistikama, od samo jedne mačke i njezinih potomaka, u sedam godina nastane 420.000 mačaka. Zato, prema novom Zakonu o zaštiti životinja, gradovi i općine, uz ostalo, moraju provesti obveznu kastraciju pasa i mačaka.
"I uspjeli smo zapravo u gradu smanjiti populaciju tih slobodnoživućih mačaka jer smo ih dosta sterilizirali. Ali to smo opet napravili volonterski, a ne grad kojem je to obaveza", kaže Ivona.
Na upit kako im grad pravda to što je njihova zakonska obveza da zbrinjavaju mačke, a zapravo ih ne zbrinjavaju, odgovara - nikako. Pitamo ih što će se dogoditi ako nazovemo Grad i kažemo da smo pronašli leglo mačića. Kažu nam – nazvat će nas da mi to riješimo.
Čekamo higijeničara, ali zapravo čekamo Ivonin poziv. Dogovorili smo se da nam javi ako im se Grad obrati zbog našeg poziva. Nakon Ivone, zovu i komunalci. Došli su relativno brzo, ali bez primjerenog rješenja.
"Mi obavještavamo veterinarsku stanicu Kutina. Zbrinjava se samo pse, ali ima udruga Faun koja djeluje čisto volonterski na području grada Kutine i zbrinjava mačke", govore komunalci.
Zakon krši 200 gradova i općina
Postavili smo pitanje i gradonačelniku. Kaže, sklopili su ponudu s najjeftinijim skloništem, na mjesec ga plaćaju oko 20.000 kuna i, dodaje, nema informaciju da Grad Kutina pokušava zbrinuti mačke preko volontera udruge Faun.
"Grad koji ima sklopljen ugovor s tom veterinarskom ambulantom koja vodi poslove skloništa trebao je pritisnuti ambulantu: ako hoćete da s vama sklopimo ugovor i tako osigura uvjete i za mačke. Ne moraju biti veliki kapaciteti, barem 10, 15, 20 smještajnih kapaciteta za mačke. Jer ovako su prekršili zakon", govori Lunka.
A zakon, ponavljamo, krši 200 gradova i općina koji ili nemaju potpisan ugovor ni s jednim skloništem ili ako imaju, nije u skladu sa zakonom.
"Ljudi uglavnom zovu udruge da zbrinjavaju životinje iako je to posao gradova i općina a ne udruga. To je apsurd", kaže Lunka.
I eto nas do još jednog čuda u Apsurdistanu. Prijatelji životinja uvjeravaju nas - nijedan grad, nijedna općina nije kažnjena zbog nepoštovanja ovog zakona, iako nam u inspektoratu tvrde - sudovima je poslano nekoliko optužnih prijedloga. Ali je zato veterinarska inspekcija u posljednjih nekoliko mjeseci posjetila 4 udruge i zabranila im daljnje zbrinjavanje životinja.
"Prijavili smo neke gradove i općine, međutim ništa se nije dogodilo. Tražili smo upravne nadzore, tražili smo inspekcijske nadzore, ali ništa se nije dogodilo. To je praktički uobičajeno kod nas", kaže Lunka.
Dok se praksa ne promijeni, ovi će ljudi, unatoč kaznama, i dalje raditi tuđi posao. Ako se briga za život uopće može nazvati poslom.
