Potraga se danas bavi borbom roditelja koji su odlučili ne pognuti glavu, već se izboriti za svoju djecu.
Inkluzija. To je jedna učena riječ koju država u svojim dokumentima rado koristi jer ona znači kako se i djeca s teškoćama trebaju uključiti u vrtiće i škole. No, kad je mali Leon trebao biti upisan u vrtić, inkluzije nije bilo i dobio je odbijenicu. Vrtići se pravdaju da nemaju asistenta, a da su barem pročitali mišljenje stručnjaka, vidjeli bi da asistent Leonu uopće ne treba.
No, ovog puta roditelji su odlučili boriti. Tjednima su se uzaludno natezali sa sustavom kako bi njihovo dijete imalo šansu za ravnopravnim obrazovanjem. Sve se, začudo, pokrenulo tek kad su pozvali Potragu i kad je Marijana Čikić s pitanjima za nadležne stigla u Zadar.
Leon je dijete koje ima sedam godina.
Leon je dijete koje voli jako crtati dizalice.
Leon je dijete koje jako voli svoju seku.
Leon je isto tako izrazito emocionalno i toplo dijete...
I Leon je dijete kojeg su odbili upisati u vrtić.
"Na sam kraj opisivanja - što je Leonu, tko je Leon - moram i spomenuti da je dijete ujedno koje ima dijagnozu iz spektra autizma", kaže Leonova majka Doris Bailo.
Službeno, to je oštećenje trećeg stupnja. Također službeno – Leon je dobio preporuke svih stručnjaka u vrtiću za djecu s posebnim potrebama, kojeg je pohađao tri godine, da bi za njegov daljnji razvoj bilo najbolje da krene u redovni vrtić. Sve uvjete koje grad Zadar traži za upis u vrtić – Leon ispunjava. Ali…
"Znači tražim dijete, vidim, gledam bodove, vidim svu tu djecu gdje je Leon. Gledam još i manje bodove znači 98, 95, 93 pa gdje je Leon. I ono, mislim sve pa možda nisam, krenem opet kao idiot opet čitati ispočetka. Mislim, to je bilo masu djece i mislim ja sam pogriješila, ne vidim pored zdravih očiju. Ne, Leona nema. I nađem ime našeg djeteta na listi djece koja su neuvjetna, bez bodova samo pod rednim brojem", govori Leonova majka.
Tako je bilo u dva gradska vrtića – Radost i Sunce u kojima su, unatoč preporukama stručnjaka, odlučili da ovaj dječak ondje ne pripada. Pozvali su se na nedavnu odluku zadarskog gradonačelnika u kojoj stoji da se djeca s prvim i drugim stupnjem teškoća upisuju izravno. Treći i četvrti stupanj se u toj odluci ne spominje.
"Oni to tumače da djeca sa trećim i četvrtim stupnjem oštećenja, dakle Leon ima treći stupanj oštećenja, odnosno teškoća, da oni ne upisuje tu djecu, da upisuju samo prvi i drugi stupanj", ističe Doris.
U oba vrtića izignorirali su preporuke stručnjaka. Na razgovoru kojeg su Leonovi roditelji tražili s ravnateljicama, spominjali su da nemaju uvjete za takvo dijete, da nemaju asistente. No, Leonu sve to ni nije potrebno. Što stoji i u preporukama. No ni njih, ni dijete, u tim vrtićima nitko nije ni pogledao.
"Tako je, dakle niti Leona niti malog Davida nitko nije pozvao na razgovor. Nitko nije dao niti tu pola sata šansu da im se dijete predstavi. Oni su dakle imali nalaz i mišljenje vještaka nalaz i mišljenje aha ovo ne ide tu makni ga ajmo ća", dodaje.
David je također dječak s dijagnozom iz spektra autizma. Ista je priča, osim što roditelji o njoj ne žele pred kamerama. Ali žele članovi zadarske Udruge za autizam. Njihova dopredsjednica sa svojim je sinom isto prolazila prije šest godina.
"Nakon nekoliko razgovora s njima, žalbi i tome slično, nama je ponuđen program od 2 sata, s tim da je on išao u vrtić od 9:00 do 11:00. Ponuđen mu je vrtić koji je udaljen 4 do 5 km od mjesta gdje mi živimo. S tim da je moj stariji sin tad išao u kvartovski vrtić. Znači ja sam imala dijete redovnog razvoja koje je išlo u kvartovski vrtić, a onda dijete s poteškoćama je zapravo dislocirano u skroz drugi vrtić, a tada sam imala i novorođenče", kaže dopredsjednica Udruge za autizam Zadar Josipa Kardum.
Danas je njezin sin završio drugi razred redovne škole. Bez asistenta.
Ništa bez medija
"S tim da zapravo ja se uvijek pitam na šta bi to ličilo, kako bi to izgledalo da je on od početka bio uključen u cjelodnevni program. On je postigao jako puno ali je nekako imam osjećaj da za svaki korak smo se mi zapravo trebali tući i boriti s tim sustavom. Zapravo očekivala sam da nam sustav pomogne a zapravo nas je više manje sustav stavio sa strane da se zapravo snalazimo sami", kaže Kardum.
"Nažalost to se događa svake godine samo ovoga puta se dogodilo da su dvije mame bile spremne izaći u javnost, izložiti se javnosti, izaći u novine, ako treba i na televiziju i da o tome progovore", govori predsjednik Udruge za autizam Zadar Ante Armanini.
Jer nije lako gurnuti dijete s teškoćama pred kamere. Ali, nakon što su im odbijene sve žalbe i nakon što im nitko nije ponudio nikakvo rješenje, obratili su se nama.
"Ovu godinu imamo sreću da nam dvoje članova udruge imaju tu priliku da su toliko napredovali i da mogu ići u takve skupine u redovite vrtiće. Inače jako mali postotak djece koja imaju autizam dođe do te faze da se može uklopiti normalno u redoviti vrtić i kasnije u redovito školovanje i ovo bi bila prava šteta da nekakvom birokratskog odlukom odnosno protuzakonitom odlukom budu iz toga isključeni", dodaje Armanini.
"Uvjeti su važni, zaista, uvjeti su važni ali na nama je da ih stvaramo. Nekako, bilo bi puno bolje da ne budu prepreka, ako postoji ovog trenutka, nego da se razvijamo svi u smjeru da razvijamo uvjete koji trebaju djeci s teškoćama", kaže ravnateljica dječjeg vrtića Latica Vesna Penjalov.
Vesna je ravnateljica vrtića kojeg je pohađao Leon. Poznaje dijete, kao i njezin stručni tim. Oni su mu i dali preporuku jer znaju koliko je inkluzija takvoj djeci važna da jednog dana postanu funkcionalni ljudi.
"Ona je jako važna za ovaj socijalni moment uključivosti. Najvažnija je za dijete koje živi u Zadru u lokalnoj zajednici. Neću uopće govoriti da je dobrobit obostrana u ovom slučaju i za djecu urednog razvoja, za djecu bez teškoća koliko nosi dobrobiti, kao i djeci, osobito djeci s teškoćama ili djeci s teškoćama u zdravlju", kaže.
Inkluzija bi se mogla provoditi i u ovom - novom i tek useljenom vrtiću koji je godinama bio rezerviran samo za djecu s teškoćama. Upravo zbog inkluzije i novog prostora koji im to sad omogućuje, otvorili su i redovite skupine. Mjesta još uvijek imaju, ali u Zadru roditelji ili za to ne znaju ili jednostavno ne žele da njihova djeca redovnog razvoja idu u vrtić s djecom s poteškoćama. A čak 200 djece ove godine je ostalo neupisano.
"Često nam ta djeca uopće nemaju priliku susresti se s djecom s teškoćama. Treba im dati tu priliku. Sad ću iskoristiti priliku da pozovem roditelje koji nisu uspjeli naći mjesto u vrtiću da nam dođu", poručuje Penjalov.
Iste riječi o tome koliko je za svu djecu važna inkluzija čuli smo i od zamjenice pravobraniteljice za osobr s invaliditetom. Njihov je ured reagirao čim su čuli za ovu priču.
"Mi smo tada odmah za tražili od osnivača, znači od grada Zadra i uputili smo Agenciji za odgoj i obrazovanje i Ministarstvu obrazovanja jedan podnesak. Tražili smo izvješće o konkretnom slučaju i poslali preporuku i upozorenje", kaže zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević.
U ovom se slučaju, kaže zamjenica pravobraniteljice prekršilo nekoliko zakona i Konvencija o pravu djeteta.
"Ono što je najvažnije je što su stručnjaci u prethodnom radu s djetetom preporučili upis u redovni dječji vrtić što znači da su procijenili da je dijete nakon provedene rehabilitacije potpuno spremno uključiti se u interakciju s drugom djecom", dodaje Pekeč Knežević.
"Ja nikoga ne napadam ali dajte se stavite u poziciju, razmislite kako smo se mi osjećali ili kako se Leon osjećao. Kako smo se mi osjećate kad smo dobili potvrdu da vi naše dijete ne smatrate djetetom. Mislim, što je on onda. On je dijete koje treba upis u vrtić", jasno će Doris Bailo.
Jer ne samo da će on ondje nešto naučiti, nego je baš on taj od kojeg i druga djeca mogu učiti.
"Što vas Leon može naučiti? Može vas naučiti nesebičnosti prvenstveno. može vas naučiti dobroti i može vas naučiti ljubavi. Tako da bez toga troje što ste na ovom svijetu roboti", kaže Doris.
Javljali su se i gradu, tražili sastanak s gradonačelnikom. No, javio im se nije nitko do trenutka dok im mi nismo poslali upit da radimo priču.
"Jutros, znači danas je srijeda, u 9 h ako se ne varam ili u 8 i 30 me zvala tajnica gradonačelnika i rekla da je gospodin Nekić slobodan za sastanak s nama i da se vidimo sutra u četvrtak u 11:00", govori Doris.
"Kad ste vi zatražili razgovor s nekim iz grada, gradonačelnikom, pročelnikom - pozvani smo na razgovor. Znači, bez medija opet ništa", jasno će Armanini.
Našli smo se drugo jutro s njima ispred gradske vijećnice. Primit će ih pročelnik Nekić koji je obećao stati i pred našu kameru.
"Jeste spremni za sastanak? Je evo idemo na sastanak sa gospodinom pročelnikom i nadamo se pozitivnom rješenju da će uvidjeti grešku Ida ćemo na kraju dobiti ono što želimo", kazao je Ante Armanini.
"Ne znam zašto je uopće došlo do ovoga. Zašto je trebalo doći do ovoga jer smo mojoj sve osobe koje su imale veze sa ovim upisom da razmisle da opet uvide taj naš slučaj i nisu nas čuli", rekla je Doris Bailo.
Nakon dva sata sastanka, rijetko viđen prizor.
"Mislim da je tu napravljena jedna greška. Ja sam se ispričao roditeljima, danas smo imali sastanak i s roditeljima i s članovima predstavnicima udruga, ja sam se ispričao na toj pogrešci i mislim da ćemo mi tu pogrešku ispraviti. Jednostavno. Kako se dogodila ta pogreška? Odluka gradonačelnika nije dobro protumačena", poručio je pročelnik Upravnog odjela za odgoj i školstvo Grada Zadra Joso Nekić.
Ostaje gorčina
I obećaje, oba dječaka dobit će vrtić. Roditeljima je na izbor ponuđeno čak nekoliko opcija.
"Imamo mogućnost da to riješimo na vrlo jednostavan način meni je još jedanput kažem uistinu jako žao što je za ostala jedna komunikacija i do ovoga zapravo nije trebalo doći. Ali je možda dobro da je došlo zato što se više neće ponavljati. Aha, znači možemo imati to obećanje vaše? Evo. Znači možemo reći da su ravnateljice Sunca i Radosti pogriješile kad su odbile tu djecu? Pa ne upisuju ravnateljice, postoji povjerenstvo za upis. A tko je u povjerenstvu? Ja mislim da su svi ovdje pogriješili, da smo svi pogriješili. Jer ako imamo jedno dijete koje je bilo u Latici mislim da je ovdje greška što sustav unutar sebe ne komunicira", rekao je Nekić.
A trebao je. Zadar je dovoljno malen grad u kojem se svi iz branše uglavnom poznaju.
"Nekako se poklopilo to jutros zvali kad smo mi došli u Zadar da imate sastanak sa njima? Danima prije toga ništa od 6,7 je slučaj skoro 20 dana. Gledajte kad sam ja dobio informaciju i konkretne stvari, ja kao pročelnik ne mogu reagirati na brzinu. Ja zapravo 15 dana ništa ne radim nego se bavim ovim slučajem jer ne želim pogriješiti", ističe Nekić.
"Nadam se da će se tim obećanjima koje je rekao pročelnik Nekić, da će se to održati odnosno da će se to ostvariti na dobrobit kako našeg djeteta, tako i sve djece s teškoćama", na kraju je poručila Leonova majka Doris Bailo.
Na kraju, unatoč sretnom završetku, ipak ostaje gorčina. Jer nije moralo ovako. Ostaje i strah da ih ne prevare nakon što se kamere ugase. Jer ovi roditelji imaju još jedino rok od 30 dana za upravni postupak protiv grada, ako ipak ne dobiju vrtić. Prođe li taj rok bez konkretnog upisa, ostat će i bez vrtića i bez jedinog pravnog alata u borbi za svoju djecu. Kao da im, samim njihovim rođenjem s dijagnozom, život nije dovoljno velika borba.
