Priča o bešćutnosti i nezainteresiranosti nekih saborskih zastupnika za siromaštvo u kojem živi gotovo svaki treći Hrvat izazvala je lavinu reakcija. Pogotovo na HDZ-ovog zastupnika Stevu Culeja.
No, unatoč neosjetljivim izjavama narodnog zastupnika na plaći od 15-ak tisuća kuna, mnogo je više onih koji su odlučili pomoći ljudima koji žive od pomoći iz osječke socijalne samoposluge.
Pročitajte više:
Ekipa Potrage ponovno je posjetila mamu Danijelu i njezinu kćer Viktoriju te je svjedočila njihovoj neizmjernoj zahvalnosti prema neznanim ljudima iz cijele Hrvatske koji su im odlučili pomoći. Među njima, pogađate, nema nijednog saborskog zastupnika.
Lica su Danijeli i Viktoriji ipak bila malo veselija nego što su bila kada smo ih posjetili prije dva tjedna. Mnogi su vidjeli njihovu muku i nisu ostali hladni.
"Stalno, vječito me zovu i stalno dobivamo donacije. Zahvalna sam svima, i gospođi Štefici i Rijeci ljubavi, i svim sam zahvalna i stvarno jer ova emisija je puno pomogla", priča nam samohrana majka Danijela Gilišek.
"Čekamo donacije, čekamo dvije gospođe koje su se javile i pomoći će nam baš s mjesečnim potrebama, za djecu i za mene i evo čekamo da prikupe pa će me nazvati", kaže nam Emanuela Bainhart, majka troje djece.
"Dirnulo me i dira me to što imate sluha za nas koji se borimo koji smo borci i koji smo stvarno iskreni roditelji i koji iskreno kročimo kroz život i želim tu dječicu podići", kroz suze kaže samohrani otac troje djece Zlatko Budinčić.
"Hrvatska je proplakala. I meni je teško od same pomisli,danima mi je jako jako teško jer veliki broj ljudi je u problemima u oskudici, gladni su, žive u nehumanim uvjetima", emotivno će Štefica Čuček, predsjednica Udruge Rijeka ljubavi.
Stiglo je i oko 17 tisuća kuna. Emanueli, Zlatku, Danijeli poželjeli su pomoći čak I umirovljenici skromnim uplatama od po 30-ak kuna. Jer na ove priče nisu mogli ostati hladni.
"Žao mi je, jer to je malo, a za one koji su odvojili od svoje mirovine 30 kuna to je puno", ističe Štefica Čuček, predsjednica Udruge Rijeka ljubavi.
Stotine ljudi satima je čekalo u redu nekoliko komada mesa. Mladi, stari, trudni, bolesni, nezaposleni, umirovljenici - jednom riječju siromašni. Majke s djecom prve u redu. A s obzirom na broj ljudi koji su čekali pomoć, oni koji su je dijelili predlagali su da se jedna kokoš podijeli na tri dijela.
"Puno puta dođe do nekih situacija, pa možda malo i zaplačem ali dobri ljudi me guraju naprijede", naglašava Zlatko Budinčić, samohrani otac troje djece.
"Takvi su nam prihodi da do kraja mjeseca, nakon 15., u biti već nemamo novca", kazala nam je Emanuela Bainhart, majka troje djece.
"Od nikoga ništa ne tražim, ali sramota je da ja moram dolaziti kod gospođe Štefice po pomoć", kroz suze nam je rekao Josip Ivanjko, umirovljeni branitelj.
Neki od njih otvorili su nam vrata svojih domova i pokazali koliko stvarno grozno žive. Ljiljana i njezin invalidni sin Goran spavaju u fotelji. Nemaju ni kuhinju niti jedan ormar ni kupaonicu.
Posjetili smo i Danijelu i Viktoriju. Mama niti nakon 12 operacija nema invalidninu. Žive od 1.800 kuna doplatka i alimentacije, od čega tisuću plaćaju ovih vlažnih 20-ak kvadrata podstanarskog stana.
Najviše vaših reakcija ipak je izazvala malena Viktorija. Djevojčica koja iz škole svoje pecivo nosi mami da i ona nešto pojede. Prošli put ostavili smo je tužnu. Ovaj put nas je dočekala sva u osmijehu.
"Non-stop joj poruke stižu i vele da se držim, da imam lijepu kćer i da je jako umiljata", priča nam Daniela Gilišek, samohrana majka.
Nakon naše emisije javili su joj se i iz pučke kuhinje i obećali dostavu dva obroka na dan. A neprestano stižu i paketi s hranom.
"U dućan sam došla drugi dan nakon vaše emisije i veli trgovkinja da imamo paket. Kakav paket? Ostala sam izneđaena. Veli neki gospodin vam je nakupovao hrane", kaže nam Daniela.
"Super mi je sad što imamo puno hrane i to. Opet sam mami donijela pecivo iz škole. Ona je rekla da neće pa sam ja pojela", priča nam kći Viktorija.
Viktorija zapravo najviše želi svoju sobu. Mama neki malo veći stan bez vlage. No, bez novca, ali i sluha onih koji bi mogli pomoći, zadovoljit će se slatkišima, igračkama i još jednim iznenađenjem.
"Već dugo planiram da joj skupim novaca da odemo makar na dva dana na more. Radi njezinog zdravlja najviše", kaže nam Daniela Gilišek, samohrana majka.
Odlučili smo ispuniti njezinu želju i osigurati im odlazak u Dubrovnik. Pomogao je Bruno iz Dubrovnika, koji nas je zamolio da ostane anoniman. Važno je, kaže, da one budu sretne, a ne da sam sebe prezentira. Većina koja je pomogla ovim obiteljima isto razmišlja. I većina ih također jedva spaja kraj s krajem.
"Siromašni pomaži siromašnima. To je tako", ističe Ljiljana.
"Ja molim da se pomogne jer znam da ima ljudi koji mogu pomoći. Ja znam, meni kaže donator, Štefice vidiš kakvi se auti voze. A šta da ja s tim radim što on ima dobar auto, a ima tvrdo srce. Ja ih molim, kako vam nije žao da naša djeca oskudijevaju. Da naša djeca u tim vlažnim rupama žive. Invalidne osobe, pa molim vas, pomozite", poziva Štefica Čuček, predsjednica Udruge Rijeka ljubavi.
"Ovaj apel najviše se odnosi na Ljiljanu i Gorana. Štefica moli
bilo koga tko bi mogao pomoći da im se uredi ova, nazovi kuća, u
kojoj žive. Jer u ovakvim uvjetima teško će preživjeti još jednu
zimu. S nešto više od dvije tisuće kuna na mjesec sami je nikad
neće obnoviti."
"Ono što me zdrmalo jest jedna sugrađanka koja je u subotu došla
plačući i kaže njena je mirovina mala ali odvaja od sebe 300 kuna
da to dam 50 kuna da ide Danijeli, 50 gospodinu Zlatku, dali su
trečemu koji je isto siromašan ima petero djece 50 kuna, međutim
njih dvoje su odustali i dozvolili da 250 kuna damo gospođi Nađ",
kaže nam Štefica Čuček, predsjednica
Udruge Rijeka ljubavi.
Ostalo je kako je i što se tiče onih koji im kroje sudbinu. Prošli tjedan suočili smo ih s ovim potresnim pričama. Otišli smo u Sabor želeći doznati što čine za gotovo milijun siromašnih ili onih na rubu sirmaštva. Pitali smo ih osjećaju li se krivima. Neki su bježali od naših pitanja…
"Ne, hvala", rekao nam je Gordan Maras (SDP), bivši ministar poduzetništva, na naš zahtjev da s njim porazgovaramo o problemu siromaštva milijun građana.
"Budu kolege koje prate. Ne razgovaram o tome", kazao nam je Siniša Hajdaš Dončić(SDP), bivši ministar prometa.
"Ne razgovarate o milijun siromašnih u Hrvatskoj?!", uzvratili smo mu.
- "Ne mogu bez glasnogovornice", pokušao se izvući.
"Ne znam kakav će biti kontekst. Ja o tome ne želim pričati, to je moja ljudska obveza. Nemojte molim vas, nemojte vikati, nemojte snimati", rekao nam je Ivan Šuker (HDZ), bivši ministar financija.
Stevo Culej imao je drukčiji odgovor. "Imate ovdje bogatih ljudi koje možete pitati. Ja sam siromah." No, na koncu je pristao te smo mu prikazali potresne snimke siromaštva, odnosno ljudi koji kopaju po kontejnerima i kupe hranu s poda.
"Ovo je Hrvatska. Zagreb. Trešnjevačka tržnica. To gledam svaki dan. Čovjek je s poda uzeo meso s poda", pokazujemo HDZ-ovom zastupniku.
"Pa i meni ako padne sendvič, on uvijek padne na masnu stranu, uzmem ga s poda", rekao je Culej."Ja znam jako puno onih koji su i sami krivi za svoje siromaštvo. Pa postoji sustav koji se brine za to putem naknada sustav je kriv što nije odredio moguće više novaca."
Na pitanje jesu li nam doista potrebni borbeni avioni u koje će država uložiti silan novac, Culej odgovara: "Pa ja sam bio u vrijeme kada su nam borbeni avioni jako falili. I dao bih sve za jedan borbeni avion. I koricu kruha bih dao za jedna metak a ne za avion. E, ali sad nam fali hrana a ne borbeni avion. Hrane ima samo je pogrešno raspoređena", smatra Culej.
Saborski zastupnik uzvratio je na svojim primjerom. "Vi govorite meni o siromaštvu, vi govorite meni o hrani, evo ja dolazim iz Jarmine, ja sam jučer prije nego što sam došao ovdje u Sabor, nahranio 70 svinja."
Vratit ćemo se još na uvaženog zastupnika. Baš kao što se pred naše kamere ipak vratio SDP-ov Mirando Mrsić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava.
"U budžetu ima prostora da se te stvari promjene. Mi nismo imali dovoljno prihoda jer je ekonomija padala", kaže Mrsić.
I HDZ-ovu Đakiću bilo je mučno gledati naše snimke. "Kupujemo borbeni zrakoplov za 300 milijuna kuna, a milijun ljudi je sirmašno ili na rubu siromaštva Tri sata su čekali u Osijeku trećinu pileta", kazali smo mu.
- "Gledajte, prioriteti ove Vlade su takovi da moraju pratiti ono što su potpisali s NATO savezom. Glasni jesu prioritet, ali sigurnost zemlje je još veći prioritet", tvrdi Josip Đakić (HDZ), saborski zastupnik.
Na takve odgovore Štefica Čuček bila je neugodno iznenađena, toliko da je zaplakala.
"Prestrašno, molim vas, ali baš molim, ne znam što da radim, kako da ih uvjerim da pomognu tim ljudima", plačući nam je rekla Štefica Čuček, predsjednica Udruge Rijeka ljubavi
Od 15-ak saborskih zastupnika s koliko smo ih razgovarali na ovu temu, samo je Miro Bulj, kad su se ugasile kamere, pitao kako može pomoći ovim ljudima. Ostalima nije palo na pamet.
Želite li biti bolji od njih, nije teško, javite se osječkoj Udruzi Rijeka ljubavi. Oni ne kupuju borbene avione. Njihova je borba realnija - nahraniti gladne.
