Sari, Dini i Toniju jedna je stvar zajednička - svi su slabovidni, gotovo slijepi.
"Pa vidim dobro, ali ne normalno, ne toliko dobro kao drugi, mislim da ja s tim koliko imam posto da dobro vidim. Ja se dobro snalazim svugdje i radim nešto što nitko nikada ne bi rekao da ću ja napraviti kao slabovidna osoba, ne odvajam se previše od drugih zbog toga", rekla je DinaMadunić Borović učenica 4. razreda OŠ Pujanke u Splitu.
"Ima jedna bolest, nisam točno siguran kako se zove. Uglavnom, od nje sam prvo oslijepio na oba dva oka, desno nisam odmah skroz, pa su desno nekako spasili, ali lijevome nije bilo spasa", rekao je Toni Matijašević učenik 5. razreda OŠ Dobri u Splitu.
"Zamišljam sebe kako bih dobro vidjela, onda bih vidjela kao kada gledam na svoje povećalo i oko bi mi bilo otvoreno pa bih sve vidjela, cijeli prostor, sada ne vidim cijeli", rekla je SaraGrgić učenica 6. razreda OŠ Dobri u Splitu.
Kao da im i ovako već nije dovoljno teško - školski udžbenici prilagođeni za njih - ne dolaze ili stižu kasno.
"Ima udžbenik samo iz prirode i društva. Koji je dobio tek prije 20-ak dana. Matematika i engleski jezik dolaze u dijelovima, što je samo po sebi odlično jer su knjige jako debele, međutim najčešće dođu kada je gradivo već obrađeno, tako da je uzalud bačen novac na neki način. Napravljeni su samo za njega, a on ih ovu godinu uopće ne može iskoristiti", rekla je Tonijeva majka Mandina Matijašević.
"Od svih predmeta koje pohađa u 4. razredu, ona ima samo knjige iz hrvatskog jezika, matematike i engleskog jezika. To je ono što dolazi. S tim da to nerijetko dolazi s velikim zakašnjenjem, tako da u tom svesku, koji dolazi parcijalno, u dijelovima, jer to dođe kao enciklopedija jedna, oni su recimo sve sveske u tom dijelu obradili", rekao je Dinin otac Pero Dario Borović.
Udžbenici o kojima je riječ, prevedeni su, dakako, na brajevo pismo.
"Često oni zakasne, zato što dok oni to napišu, pošalju, tako da mi to najčešće obradimo dok oni to pošalju", rekla je Dina.
Svi se moraju snalaziti. Jedan od načina su i knjige u pdf formatu. No one nisu prilagođene za brajicu, pa ih roditelji sami moraju prepravljati.
"Knjige u pdf formatu koji smo dobili, ja ih doma prebacujem u word, jer elektronička bilježnica ne može čitati slike. Onda ih ja ili usmeno opišem ili ako su jednostavnije pogleda sam na povećalu. Dosta često zadatak piše recimo zaokruži točan odgovor. Ja prepravljam zadatak na način: 'Prepiši točan odgovor ili napiši slovo T kod točnog odgovora'", rekla je Madina.
Elektronička bilježnica o kojoj Mandina govori, zapravo pretvara brajicu u latinicu i obrnuto.
"Elektronska bilježnica ili Brail note touch 28, pomoću toga se snalazim na nastavi", rekao je Toni i pokazao kako se koristi.
Uz zapisivanje - Toni može pohranitiknjige kako bi ih čitao ili slušao. Uz knjige u pdf-u, tu je i mogućnosti tzv. uvećanog tiska. Neke knjige učenici dobivaju i na taj način, a za neke se ipak moraju pobrinuti sami.
"Kupite ili posudite knjigu, iskoporate na uvećano, u boji i dođete do toga da vam jedna knjiga izađe jedno 400, 500 kuna", rekao je Dinin otac Pero.
Nekada su roditelji ručno pretipkavali knjige na Perkinsici - pisaćoj mašini za slijepe i slabovidne.
"U 4. Razredu sam ja konkretno tipkala prirodu, udžbenik i radnu bilježnicu jer je bilo bitno da ona savlada brajicu, s obzirom na to da je to bila 2 godina školovanja na brajici", rekla je Sarina majka Maja.
"Iz tehničkog nema, iz informatike nema, iz glazbenog nema, iz glazbenog smo mi uvećali tako da može pratiti u školi, a s obzirom da se koristi povećalom, onda prati na povećalu", rekla je Maja.
Kada ništa ni uspije, tu su i osobni asistenti.
"Nije to meni nikakav problem kada ja imam svoga dežurnoga čitača", rekao je Toni.
"Ove godine nam je problematično, s obzirom na to da on nema udžbenike na brajevom pismu, tek je prije 2 tjedana dobio jedan, iz prirode i društva, tako da sam mu ja sada tu kao jedan auditivni udžbenik, kojemu moram čitati zadatke ili iz čitanke tekstove koji su po dvije tri stranice", rekla je NikolinaJakovčević Tonijeva pomoćnica u nastavi.
Zašto oni koji vide imaju, a slijepi nemaju. Otišli smo pitati u Centar za odgoj i obrazovanje VinkoBek koji ima tiskaru za brajicu.
"Za ovu školsku godinu naša tiskara je udžbenike dobila dosta kasno, negdje početkom 8, sredinom 8 mjeseca i to je onda trenutak kada mi počinjemo raditi prilagodbu. Da bi ga učenik imao na svojem stolu na početku školske godine, dakle nemoguće. Da smo imali samo jedan udžbenik, teško da bi stigli u tom roku", rekla je ravnateljica Centra Vinko Bek Ivana Rotim.
Prilagodba udžbenika za Brajevo pismo zapravo je lavovski posao. Prvo trebaju cijelu knjigu prebaciti u posebne programe, a onda prilagoditi - svaku sliku, formulu, graf.
"Zapravo najveći problem je taj adaptacijski dio. Znači da mi imamo tekstualne knjige, da nemam nikakvih slika, onda bi mi tu knjigu napravili za par dana", rekao je korektor za Brajevo pismo Ivan Kolar.
"Evo sada se borimo s engleskim za 5. razred gdje Vi imate na jednoj stranici hrpu različitih slika, hrpu podataka, strelica, poveznica, poveznice na druge stranice koje su stavljene iza na kraju knjige. Na sve se to mora paziti", rekao je Kolar.
Znaju to i u Ministarstvu obrazovanja. Pitali smo ih: 'Zašto onda ne zaposle ljude koji bi to radili?' Nije u njihovoj ingerenciji, kažu.
"Vi mene pitate zašto mi ne damo nekoga da zaposle tamo, zato što mi ne vodimo kadrovsku politiku", rekao je glavni savjetnik ministrice znanosti i obrazovanja Marko Košiček.
"Ako imate četiri učenika, četiri učenika imaju četiri različite čitanke"
Također, puno je različitih knjiga, a svaki profesor ima pravo birati koje će udžbenike koristiti.
"Ako Vi, u 4. razredu osnovne škole kao što se u ovoj generaciji dogodilo, ako imate četiri učenika, četiri učenika imaju četiri različite čitanke iz hrvatskog jezika, tri različita udžbenika engleskog jezika, dvije različite matematike i dvije prirode", objasnio je Kolar.
"Da li je onda rješenje da svi u Hrvatskoj radimo po jednom udžbeniku, da se zatvorimo, da budemo jedina zemlja u Europi koja dekretom kaže: 'Ovo je jedini udžbenik, drugog nema?'", rekao Košiček.
Ivan Tokić iz splitske udruge slijepih objašnjava kako bi se i natječaji za dodjelu sredstava za prilagodbe morali ranije raspisivati.
"Pa mislim da bi Ministarstvo trebalo te natječaje pomaknuti ranije ili kada već natječaj završi 6.8. da ta rješenja budu što prije napisana kako bi ljudi koji tiskaju knjige mogli te knjige što prije početi tiskati", rekao je Tokić.
"Ako je glavni problem to, da mi sutra raspišemo javni poziv. Nije to problem, glavni problem nije tehnikalija, nego ima li ljudi koji to mogu napraviti. Prvo se mora standardizirati to što se radi. Da svima postane jasno koja su pravila", rekao je Košiček.
A problem je i raštrkanost sustava. Jer tiskanje knjiga ovisi o civilnim udrugama koje se onda prijavljuju na natječaj Ministarstva. No tih je udruga premalo, pa ni ne potroše sav novac koje je Ministarstvo predvidjelo za njih. To znači da se raspiše natječaj, na njega se ne prijavi dovoljno ljudi i cijela stvar tu jednostavno staje.
"Pa teško nam je zbog toga jer već sada znamo da će se ponoviti situacija vrlo slična prošlogodišnjoj, znamo što nas čeka, natječaj će opet biti u srpnju raspisan, mi ćemo udžbenike opet dobiti u kolovozu, dakle bit će nešto vrlo slično ovoj godini, naša će djeca opet biti bez knjiga", rekla je ravnateljica Rotim.
Sustavu su ova djeca gotovo nevidljiva
Sljedeće godine stiže velik broj novih udžbenika u sklopu Škole za život.
"Sada imamo situaciju da je Sara 6. razred, Toni je 5. razred, Dina 4. razred, on ne može ni jednu njezinu knjigu koristiti jer nas je uhvatila ova Škola za život, isto tako moguće da ovo malo udžbenika što Toni ima za 5. razred, Dina neće moći koristiti jer je druga škola i pitanje je koje će knjige njezina škola izabrati", rekla je Tonijeva majka Mandina.
Koliko im malo potpore treba da pokažu svoj puni potencijal, vidljivo je svugdje osim u školama. Rame uz rame s prijateljima koji vide - Toni je u Udruzi Glazbene niti ljubavi naučio svirati gitaru.
"Kada se usporedi s drugom djecom, ispada vam druga djeca imaju otvorenu liniju 100 metara i trče, a moje dijete trči 600 metara s preponama", rekao je Dinin otac Pero.
Ovo nije problem koji traje godinu, dvije. Prevođenje knjiga radi otprilike tko stigne, a nitko ni ne nadzire krajnji rezultat. Za sustav su slijepa i slabovidna djeca već više od 20 godina - gotovo nevidljiva.
