„Mislila sam da sam propala negdje, u tom momentu znači znala sam i šta se dešava u Siriji, znala sam da svijet odlazi, al da je moja sestra dole završila ja to nisam mogla prihvatiti i ne prihvaćam ni dan danas znači od tog dana evo sad će pet godina do danas ja se borim i borit ću se svi silama samo da se vrati“, rekla je u suzama Alema Dolamić, sestra džihadističke udovice.
Ne može Alema pričati o sestri bez suza. Zbog sigurnosti joj nećemo otkriti ime. Jer ona je džihadistička udovica, kako ih ovdje u Bosni nazivaju. Imala je 27 godina, kćer i supruga kad je jednog dana, umjesto u posjet sestri u Tešnju, koja ju je čekala na autobusnom kolodvoru, otišla u rat.
Za sve krivi sestrinog muža
„Mi smo stvarno cijelu noć čekali. Taj broj s kojeg je ona mene zvala do tad bio je nedostupan. Mi smo čekali da me nazove, čekali, međutim nije nazvala to je trajalo dva dana. Ja sam zaprimila poruku - mi smo u Siriji. Ništa više“, rekla je Alema.
Alema za sve krivi sestrinog muža.
„Ona je njega znači upoznala putem facebooka. Pri samoj pojavi njegovoj znate ono duga brada kratke hlače, ne znam sva ta priča na vjerskoj osnovi razumijete haj to mi je malo davalo neku sumnju. Kad se za njega udala odmah je stavila nikab preko lica nije više sjedila u sobi gdje sjede muškarci to mi je malo odmah zasmetalo. Al hajd“, rekla je Alema.
Od udaje do Sirije prošlo je manje od godinu dana. Ondje je rodila još dvoje djece. Kako je ISIL gubio, tako su se selili iz mjesta u mjesto.
„Sve je to trajalo do februara 2017 kad je on pogino. Nju su zatvorili u tu mudafu, to oni zovu kuće te gdje zatvaraju sve udovice od poginulih boraca“, rekla je Alema.
Pitali smo Alemu: „Jel istina da im odmah traže drugog muža?“, na što je odgovorila: „Pa jest. Ja stvarno kažem hvala Bogu, prošla je, nisu je ni za kog udali.“
Alema joj je poslala tisuću i pol eura kako bi potplatila nekog da joj pomogne pobjeći. I tad je nastupila tišina.
Kiša se u trenu pretvorila u snijeg. Penjemo se na brdo između Tešnja i Maglaja. Idemo u Ošve – selo koje je, prema statistici, dalo najviše ISIL-ovaca na svijetu. Upozoravali su nas mnogi s kojima smo razgovarali da ne idemo, da nije baš sigurno.
Cijelo selo ima svega 20-ak kuća. Jedna služi umjesto džamije, za vjerske obrede. Na drugoj, doduše na pola zamotana, vijori ISIL-ova zastava. Osim vehabija, kako ih nazivaju, ostalo je ovdje i nekoliko Srba.
Danima smo pregovarali
„Ima i njih koji mrze te što su otišli. Nikad nas nije strah. Ja ostavim kuća nije ni zaključana, legnem spavati nema problema tu“, rekao je Blagoje iz Ošva.
Nemamo ih ni mi. Iako novinari ovdje baš i nisu rado viđeni gosti. Ali, mi smo se najavili vođi zajednice. Danima smo pregovarali i na kraju dogovorili i razgovor s čovjekom kojeg su češće zvali teroristom nego imenom i prezimenom.
„Gdje god da kreneš odmah te gledaju, znaš. Te predrasude jednostavno nepravda znaš, jer ljudi sve što je normalno postalo je nenormalno ti ćeš kako kaže naš narod u svakom žitu naći kukolja. Vidite ako kažete da su Ošve dale ja ću onda optužiti i državu. Dala ih država. Oni nisu građana Ošava, Ošve nemaju instituciju, nisu država, jel tako? Nemaju pasoše da izdaju, lične karte, država im je dala, nisam ja “, rekao je Izet Hadžić vođa zajednice Ošvama.
A on je bivši rock gitarist koji je, nakon burnog života prihvatio šerijat i nekako spontano nametnuo se kao vjerski vođa njihove zajednice u Ošvama. Nisu oni, kaže, ni selefije ni vehabije. A ni teroristi. Oni su samo muslimani.
„Evo vi sjedite sa teroristom, bili ste u terorističkom naselju, jel tako, niste nosili islamsku odjeću na sebi. Jel vas itko povrijedio? Ja nisam bio gore. Da sad netko kaže, znači nitko vam nije rekao“, rekao je Izet.
"Otišlo je za Siriju, mislim tri ili četiri familije"
No, priča je puštena, a brojke su neumoljive. Nekad je ovdje živjelo 20 obitelji. Kako je počeo rat u Siriji, tako se ta brojka smanjila.
„Otišlo je za Siriju, mislim tri ili četiri familije. Vjerujte mi da jer je to bilo djece, jedna familija ima primjerice devetero djece i vi sad kažete za Siriju ošlo 11, a to je devetero djece, otac i majka. Jedna familija, druga familija Emira Ališića koja ima četvero ili petero djece i muž i žena, znači šest, i vi baratate brojkom da je iz Ošava za Siriju ošlo 16 jel tako?“, rekao je Izet.
Naslućivao je, kaže, da će neki njegovi otići. Pokušavao ih je spriječiti.
„Na koga sam mogo djelovati, djelovao sam da ne ide da sjedi tu, a ove koje nisam mogao djelovati na žalost nisu poslušali, uradili su što su uradili“, rekao je Izet.
Zbog toga što je javno napadao Islamsku državu i one koji se za nju bore, ISIL-ovci su mu prijetili smrću. Među njima se, kaže, jednostavno dogodio raskol.
„Apsolutno nisam za opciju da se izvršavaju samoubilački napadi to sa Islamom nema ništa. Tako oni misle, da to rade u ime vjere. To jest problem. pogrešnog prilaska Islamu, pogrešnog tumačenja vjere“, rekao je Izet.
„Službe sigurnosti u BiH uspjele su poimence uspostaviti identitete za 240 osoba, mislim 241. Radi se negdje otprilike o oko 180 muškaraca i 60-ak žena koji su u proteklih šest godina išli, neki su se od njih vratili skoro 60 osoba se vratilo skoro 90 osoba je poginulo do sada“, rekao je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović.
Djeci se, dodaje, ne zna točan broj, ali pretpostavka je da ih je gotovo 200.
„Veći dio tih ljudi dolazi iz dosta teških socijalnih obiteljskih okolnosti značajan broj tih ljudi nema u nekim slučajevima čak ni osnovnoškolsko obrazovanje, neko istraživanje koje smo radili još 2014. je sugeriralo da četvrtina tih ljudi ima policijske dosje“, rekao je Azinović.
A mnogi od njih, objašnjava nam i brojne mentalne poremećaje. Inače, Vlado je profesor na sarajevskom fakultetu političkih znanosti, ali i suradnik Obavještajno sigurnosne agencije BiH. Stručnjak je za Siriju i već šest godina prati svaki detalj. Prema zadnjim podacima, kaže, u Siriji je još uvijek 50 bosanskih muškaraca, 50 žena i neutvrđen broj djece.
"Neka se ispitaju pa ako treba neka se i zatvore"
„Ja sam svjesna gdje je u mene sestra bila. Razumijete. I svjesna sam i gdje je i dan danas, ali to ne znači da ih treba sad prepustiti na milost i nemilost u i kao se smatra da je kriva. Neka se ispitaju pa ako treba neka se i zatvore“, rekla je Alema.
Alema je sestri pomogla da pobjegne od ISIL-a, ali stigla je samo do kurdskog kampa na sjeveroistoku Sirije. Ondje, s troje djece, još dvije Bosanke i njihovom djecom već godinu i pol dana čeka na povratak u Bosnu. Alema uporno iz dana u dan skuplja papire i moli institucije da joj pomognu. Ali, odgovor koji uglavnom dobiva je da im moraju utvrditi identitet. I tako gotovo dvije godine.
„Mislim to je izbjeglički kamp to su šatori nema kupatila, pitke vode, njena najstarija djevojčica je bila oboljela od tuberkuloze. Onda ove dvije Bosanke što su sa njom, jadne obje su se porodile u kampu, prošle godine“, rekla je Alema.
U tom kampu, svega šest kilometara od turske granice trenutno se nalazi 65 tisuća ljudi. 90 posto su žena i djeca. U groznim uvjetima, potvrđuje nam to i Sara iz Međunarodnog crvenog križa koja nam se javila iz Damaska.
„Nema dovoljno hrane ni lijekova, šatora, vode za sve te ljude koji su trenutno ondje. Radimo sve što možemo, ali potrebe su znatno veće od ovoga čime raspolažemo“, rekla je telefonskim putem Sara Al-Zawqari iz Međunarodnog Crvenog križa iz Damaska.
U BiH se proteklih godina vratilo 50-ak ISIL-ovaca
Na stotine novih stiže svakodnevno. Nema više ni šatora ni prostirki. Spavaju na zemlji.
„Evo ove žene su tamo već godinu i pol dana. Ja ću sad bit oprezan u iznošenju ocjena ja stječem dojam da se nije baš pretjerano željelo te žene vratiti. Ja to razumijem povezan je neki sigurnosni rizik s time“, rekao je Azinović.
U BiH se proteklih godina vratilo 50-ak ISIL-ovaca. 24 su osuđena na zatvorske kazne. Mnogi su već na slobodi.
Stupili smo u kontakt s jednim od ISIL-ovih boraca koji se vratio u BiH, priznao je da je ratovao u Siriji i Iraku zbog čega je odslužio godinu dana zatvora, pred naše kamere nije htio stati, ali nam je poručio da o Islamskoj državi i dalje misli sve najbolje.
I Ošve čekaju svoje povratnike. Izet je uvjeren da se u njihovom selu, po izlasku iz zatvora, neće zadržati jer ne dijele istu ideologiju. Ne smatra ih ni opasnima jer da su htjeli nešto učiniti, učinili bi to dok su na slobodi čekali presudu. Isto misli i o ovima koji tek trebaju biti izručeni.
„Ako su to samoubice, ako žele da ubijaju sve oko sebe to su mogli uraditi sad kad su bili tamo. Imali su puške u rukama, imali su oružje i mogli su završiti tako - de da poginem i gotovo evo me ja sam sad idem u raj. Oni su predali svoju ideologiju jer su vidjeli da to ne ide“, rekao je Izet.
Obavještajni krugovi ipak su oprezniji. Kako bosanski, tako i hrvatski.
„Ti su ljudi u sredinama iz kojih dolaze osvjedočeni borci za neku ideju i pitanje je kako se oni doživljavaju kako ih doživljavaju mladići koji žele biti kao oni“, rekao je Azimović.
SOA na novinarske upite obično odgovara s jednom rečenicom – da zbog sigurnosti ne smiju ništa komentirati. No, ovaj put odgovorili su nam da pomno prate povratak ISIL-ovaca u susjedne zemlje. Kažu da usko surađuju s obavještajnim agencijama naših susjeda i da su teroristi Islamske države zapravo jedna od najvećih prijetnji sigurnosti hrvatskih građana.
Što se hrvatskih građana tiče – SOA dodaje, 'ISIL-u ih se pridružilo sedmero. Ali samo Dora Bilić ima isključivo hrvatsko državljanstvo.'
„Dok je moja sestra bila na teritoriji islamske države tako da mi je jedne prilike ispričala da ima sa njom žena iz Hrvatske Dora Bilić ona je tad imala djevojčicu s čovjekom sad se ne mogu sjetiti imena i prezimena njegovog mislim nije ni bitno on je dolje poginuo“, rekla je Alema.
"Dora se u međuvremenu udala za nekog Arapa"
Pojavila se nedavno informacija da je i Dora u izbjegličkom kampu. Alema, iz prve ruke ima druge informacije.
„Prije baš par dana saznala sam Dora se u međuvremenu udala za nekog Arapa međutim, rodila je i sa njim kćerku ali više nisu znači skupa i opstala je na teritoriji Baguza da li je sad ovo par dana uspjela izaći, ja se nadam da jest“, rekla je Alema.
Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo nam je da su u kontaktu s Dorinom obitelji koja je zatražila pomoć u povratku njihove kćeri. I to je za sad sve.
„Možda netko misli da mi to podržavamo. Ne, ja ISIL ne podržavam ni u jednom momentu razumijete, nit se slažem s tim što je napravio. Ja jednostavno hoću da spasim svoju sestru. Razumijete. Hoću da spasim te žene tu djecu“, rekla je Alema.
A ta djeca, na tisuće njih, sad ispaštaju zbog odluka svojih roditelja. Islamska država je poražena. ISIL drži još svega kilometar, dva teritorija. Čini se da je ovom ludilu došao kraj. Ali, slažu se svi – možda je ovo tek zatišje pred buru.
„Problem je naravno što imate uporišta ISIL-a već i u drugim dijelovima svijeta, što imate čak i ljudi koji su uspjeli izbjeći iz Sirije i Iraka i već se preseliti u ta mjesta poput Libije ili nekih mjesta u Aziji“, rekao je Azimović.
„ISIL-a će uvijek biti, razumijete, možda se neće zvati ISIL, ali uvijek će biti neka organizacija koja će pravit to što pravi po svijetu“, rekla je Alema.
„Ako se to desi ako ima nekih koji još uvijek za takve opcije to zaista sad treba na neuropsihijatriju poslati, mislim, nemojte džabe tražiti probleme u vjeri nego to su narcisoidni poremećaju ljudi to je zaista poremećaj gdje ljudi vole da dominiraju“, rekao je Izet.
Takvi su i nakon ovog rata iza sebe ostavili pustoš i na stotine tisuća izbjeglica, mrtvih, ranjenih. Rješavanje ove humanitarne krize moglo bi potrajati dulje nego što je trajala ova luda osvajačka ideja.
