Samohrani otac šestero djece već 11 godina ne može dobiti stan: 'Stanovi zjape prazni ili se dodjeljuju po stranačkoj podobnosti'

Darku Jeremiću iz Korenice, samohranom ocu šestero djece najveća je želja stambeno zbrinjavanje. Jer, sada žive u podstanarstvu i bez osnovnih uvjeta za život višečlane obitelji.

No, hrabri otac i mališani koji su prije nepuna dva mjeseca izgubili suprugu i majku, unatoč obećanjima države o demografskoj obnovi i zadržavanju mladih, od nje ne mogu dobiti pravo na stan ili kuću.

A u Općini Plitivička Jezera otvoreno kažu - mi smo nemoćni - stanova ima, ali ih dijeli Zagreb, i to preko veze.

Još 2006. podnio je zahtjev za stambeno zbrivnjavanje, ali nikako ne uspijeva doći na red na listi za dodjelu državni stanova i kuća. A njih, priznaju i u Općini Korenici, u tom mjestu ima - ali tvrde - dodjeljuju se mimo kriterija, preko veze i strančarenjem.

"Imala je rak dojke. Nije mogla. Dvije godine smo se borili. Nije mogla više i...", o bolesti svoje supruge priča nam Darko Jeremić, danas samohrani otac šestero djece.

Ravnateljica škole koju pohađa troje Darkove djece upoznata je s njihovim problemima. "Siniša je već malo veći, a u biti niti nema svoje mjesto za učenje. Jer doma kad on dođe nema ni radni stol gdje bi mogao učiti", ističe Dražena Aračić, ravnateljica OŠ dr. Franje Tuđmana.   Pomažu im susjedi, poput Olivere Šuput. "I sinoć sam malo bila do njih, ali to je sve sitnica u odnosu na krov nad glavom koji im je sada najpotrebniji."   "On je na listi za stambeno zbrinavanje. Međutim s tim listama se već dva desetljeća politizira, manipulira, stranački se zbrinjava", otkriva nam Ante Kovač, načelnik Općine Plitvička Jezera.   Žive u Ulici Nikole Tesle u Korenici. Otac i šestero djece - od jedne do jedanest godina: Nataša, Vanja, Tatijana, Matej, Danijel, a Siniša je već u školi.   Obitelj Jeremić je nedavno izgubila jednog člana. Majka Dragana preminula je sredinom rujna. "Mislim da djeca još nisu ni svjesna toga. Ovi stariji jesu, ova mala pogotovo ne zna ništa - ja još nekad nisam svjestan da je nema, tako da teško je. Ne dao Bog nikome, teško je", priča nam samohrani otac Darko.   Otkako mu je supruga umrla Darko se mora sam brinuti o šestero mališana. Nekada uskoči netko od rodbine, ali i s njihovom pomoći Darko opet ima posla preko glave.    "Teško je i naporno. Ujutro ustajanje, spremanje za školu, vožnja u školu, pa se moram vratiti nazad, pripremiti doručak, druga djeca dok još spavaju uspiješ nešto napraviti, oni ustaju, oblači, spremaj nanovo krevete i sve ostalo, usisaj", opisuje nam Darko.   Prije je radio na pola radnog vremena kao osobni asistent, ali je zbog ženine bolesti morao dati otkaz.

"Nažalost ona je u devetom mjesecu preminula, bio sam znači nezaposlen. U međuvremenu sam se zaposlio - radim u Komunalcu, s tim što sam sada trenutno na rodiljnom s obzirom da ne mogu ići na posao", kažao nam je Darko.

Ta plaća i dječji doplatak jedini su im izvor prihoda - sveukupno 5.100 kuna. Većinu potroše samo na hranu. A tu su i ostali troškovi - poput drva za ogrijev.   "Drva nas izađu između 370 i 400 kuna po metru. Nama treba 15 metara u prosjeku. Ukupno, to je skoro tisuću eura."   Zimi su veći i računi za vodu koju ne smiju zatvarati jer cijevi pucaju. "Kupaonica mi je skroz na drugom kraju kuće. To je led ledeni. Voda stalno curi tamo da se ne bi zaledila jer su ovdje temperature ujutro i do -25, -27."

Ne pomaže i što prostor u kojem žive prokišnjava i nema izolacije. "Sva toplinadirektno izlazi kroz vrata, a kad je snijeg pa otprilike od vrata jedno dva metra zna doći nanos snijega unutra. Vrata su zatvorena - znači koliko je to šuplje. Neki dan je kiša padala, voda nam je isto došla tu, to je bilo centimetar i pol vode unutra."   Zbog svega moraju se snalaziti kako znaju. "Spavamo svi skupa zajedno u jednoj prostoriji gdje loži se vatra s obzirom da u spavaćoj dječjoj nemam ni šporeta za loženje niti se tamo grije. Zima je žestoka, prozora isto nemam i onda spavamo tu svi onako bukvalno ko sardine", opisuje nam Darko.   Općina im je izašala u susret pa im barem plaća stanarinu jer su Jeremići - podstanari - iako je Darko još 2006. podnio zahtijev za stambeno zbrinjavanje. "Nama je potreban krov nad glavom. Da se riješi više - to je 11 punih i dugih godina."

Svo to vrijeme mališani nemaju ono osnovno za bezbrižno djetinjstvo. "Nikako nam je ovdje živjeti. Htjeli bismo veliku kuću. S puno soba", kažu nam mališani.

Frustriran desetljetnim zavlačenjem od strane države Darko je u znak prosvjeda pred zgradu Općine nedavno donio plastičnu dječju kuću.   "Ovo je naš novi dom s obzirom da država me ne može smjestiti - mene i šestero djece - ja sam odlučio da djeci mojoj i sebi udovoljim na ovaj način - ovo je kuća Hrvatske bez broja, bez ulice, bez adrese. Nažalost", kazao je.

Tvrdi kako svi peru ruke od njegovog slučaja. "Iz općine na županiju, iz županija prebacuje na Zagreb, Zagreb opet vraća na općinu i tako u krug iz godine u godinu."   Darko je, kaže, kroz godine primjetio i da su neki, manje potrebitiji od njih - dobili stanove i kuće. Lani je na listi za dodjelu stana, po kriterijima, bio ispred čovjeka koji je na kraju dobio stan.

"Po kom osnovu i kako? Nemam ništa protiv - neka je - ali ako već ima neki prioritet i neka lista - gdje smo mi u toj priči?", pita se Darko.

Načelnik općine ne poriče da se stanovi i kuće na ovom području ne dodjeljuju najpotrebitijima već najpodobnijima.

"On je na listi za stambeno zbrinavanje. Međutim s tim listama se već dva desetljeća politizira, manipulira, stranački se zbrinjava i tu smo gdje jesmo. Samohrani otac šestero djece ne može dobiti stan. Bilo bi najbolje uzeti listu onih koji su dobili i onih koji nisu dobili i onda bi vidjeli što se tu radilo dvadeset godina", kazao nam je Ante Kovač, načelnik Općine Plitvička Jezera.

Jeremići nisu jedini slučaj obitelji s više djece koji su podstanari u Korenici, no tvrdi, stanove dobivaju primjerice samci koji ih kasnije iznajmljuju. "Mi smo nemoćni. Stanovi nisu naši nego su državni, a dodjeljuju se po kriterijima za koje svatko tu ko živi u Korenici zna da nisu korektni i da nisu fer", ističe načelnik.

"Ja sam njima još samo jedan broj i to je to. Ali mi opet nije jasno i taj jedan broj kako može iza mene broj da dobije, a onaj ispred mene nije? Nema logike", kaže Darko.

Da situacija bude apsurdnija u Korenici je izgrađeno niz zgrada u kojima već godinama nema nikoga.

"U krugu od 500 metara imate 40, 50, praznih stanova i kuća. To sve zjapi prazno, a nitko nije mogao da se useli. I ne može zato jer je to državno. Ja pitam još jednu stvar: u kojoj državi je onda Korenica?", ističe samohrani otac.

To se pita i načelnik. "Nemamo svojih nekretnina. Nemamo ni registar nekretnina da bi uopće znali općinsku imovinu, ali stanova ima praznih ali nisu općinski."

Iz eksperimenta jedne godine Darkova majka dala je zahtjev za stan, a on za kuću. Njoj su na razgovoru rekli da ima kuća, ali ne i stanova dok su Darku rekli da ima stanova, ali ne i kuća pa ga zato ne mogu smjestiti.

Uz to što se u derutnom stanu tiskaju djeca nemaju ni uvjeta za učenje objašnjava ravnateljica osnovne škole u Korenici u koju pohađa troje malih Jeremića.

"Siniša je već malo veći, a u biti niti nema svoje mjesto za učenje. Jer doma kad on dođe nema ni radni stol gdje bi mogao učiti. To njega najviše pogađa - sad je prešao u tu kako mi kažemo veću smijenu, 5. razred koji je puno zahtijevniji, a da bi ga savladao mora imati doma uvjete", ističe ravnateljica škole Dražena Aračić.

Ravnateljica se boji da će, ne riješli li se problem uskoro, Jeremići morati odseliti iz općine koja i ovako vodi borbu s iseljavanjem i padom nataliteta. "Mislim da svima treba biti u interesu - i općini i školi da oni ostanu u mjestu i da im se nađe adekvatni smještaj. Jer tati nije lako u ovoj situaciji kada je sa šestero djece ostao sam."

Da mu nije lako znaju i susjedi koji redovno pomažu. Pomažemo koliko god možemo, i što se tiče financijski i za djecu robu i hrana i tako, trudimo se koliko možemo", priča nam susjed Dušan Šuput.

"I sinoć sam malo bila do njih, ali to je sve sitnica u odnosu na krov nad glavom koji im je sada najpotrebniji", ističe susjeda Olivera Šuput.

Kažu kako ne mogu shvatiti zašto se to nije dogodilo u proteklih 11 godina otkad Darko šalje zahtjeve.   "Trebalo je to davno riješiti, šestero djece tude, a mali smještaj u kojem je nemoguće živjeti. A i žena je umrla. Treba im naći stan pod hitno. Da se malo općina pobrine, ako ne može općina onda županija ili država", kazao nam je Darkov susjed Franjo Bilić.

"Čim pogledate tu djecu, ne treba vam ništa više reći. To je žalosno. Trebali su odavno dobiti dom da itko vodi računa o toj djeci", kazala nam je susjeda Ana Karaula.

Kao i Darko i susjedi su primijetili da posvuda po Korenici stoje prazne nekretnine i da broj bodova na listi ne znači puno.

"Evo - četiri stana, dva donja i dva gornja prazna. Dok netko može dobiti otoke i vile ovi stanovi su prazni, a ima još, netko nema ni kučeta ni mačeta i dobije stan - to je jadno i bijedno", ističe Mario Karaula iz Korenice.

Darku je tim teže jer su ti prazni stanovi, od kojih je jedan idealan za njegovu obitelj, od kuće u kojoj žive udaljeni svega 100 metara.

"Već dvije godine ondje prolazim, brojim korake svaki dan, po pet, šest puta prođem minimalno, svaki put brojim, svaki put gledam, stan je prazan, nigdje nikog nema. Jednostavno duša me boli."

"Sramota je definitivno. Ima kuća, ima stanova, stvarno su zaslužili da im se nešto dodijeli i to što brže", kazala nam je njihova susjeda Olivera Šuput.

Općina je stoga prošli mjesec ipak napravila prvi korak u tom smjeru. "U slučaju gospodina Darka mi smo podnijeli zahtijev za hitno stambeno zbrinjavanje. Ali nažalost evo situacija je takova da se mora dogoditi da njemu supruga umre da bi netko o tome počeo razmišljati", kazao nam je Ante Kovač, načelnik Općine Plitvička Jezera.

Hoće li Jeremići napokon dobiti stan ili kuću ili odbijenicu odlučuje Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji nam je odgovorio da obitelj nisu mogli zbrinuti ove godine jer im je nedostajalo nekretnina.

"Središnji državni ured u 2017. godini u općini Korenica, raspolagao je samo s jednom stambenom jedinicom, a koja je dodijeljena prvoj obitelji s liste prvenstva, kojoj je ta stambena jedinica odgovarala površinom u odnosu na broj članova obitelji podnositelja", stoji u njihovom očitovanju o ovom slučaju.

No kažu kako će ih ipak probati hitno zbrinuti o čemu će odlučiti Povjerenstvo za hitno stambeno zbrinjavanje. Kojem je ovaj slučaj toliko hitan da će o njemu raspravljati tek idući mjesec.   "Peteročlano Povjerenstvo razmatrat će zahtjev za hitno stambeno zbrinjavanje obitelji Jeremić na prvoj idućoj sjednici Povjerenstva za Ličko-senjsku županiju, koja se predviđa održati u prvoj polovici prosinca."

Tako će želja male Nataše - "hoćemo kuću s puno prostorija da svatko ima svoju sobu" - i ovih blahdana ipak ostati samo želja.